Kraljevina Saudijska Arabija (KSA) prolazi kroz najteže i najosjetljivije razdoblje u svojoj 250 godina dugoj povijesti, zbog pada cijena nafte na svjetskim burzama, koji se podudara sa pandemijom Covid -19, koja je ohromila cijelu državu te pet godina trajući rat u Jemenu, kojem se ne nazire kraj ubijanja u toj siromašnoj državi.

Korjenite promjene u političkoj, naftnoj, ekonomskoj i vojnoj doktrini kraljevine započete su kada je kraljev 35-godišnji sin princ Mohammed bin Salman (MBS) 23. siječnja 2015. godine postao ministar obrane te zamjenik prestolonasljednika princa Muhameda bin Nayefa.

Princ Ben Nayef je sklonjen sa položaja 29. travnja 2017.godine i automatski je MBS postao prestolonasljednik i sin od povjerenja 84-godišnjeg kralja Salmana i sa time su započete korjenite političke promjene na svim nivoima (unutar dinastije, vjerske hijerarhije, privrede, naftne politike i vojne strategije itd.) unutar kraljevine.

Prva i druga saudijska država

Povijest prve saudijske države seže oko 1744. godine kada je islamski vjerski reformator Muhammed bin Abd Al-Wahhab udružio snage sa vladarem Diriyah u centralnoj Arabiji Muhamedom ibn Saudom, čije su pristaše do početka 19. stoljeća osvojile većinu Arapskog poluotoka uz podršku širokih slojeva društva oduševljenih novim vjerskim vođom.

Veze dinastije Al-Saud sa vahabitskim tumačenjem islama ostala je jedna od ključnih karakteristika Saudijske države i u buduće.

Nova arapska monarhija je pokrenula reakciju Osmanskog carstva, koje je faktički vladalo tim područjem i 1818. godine uništili su prvu saudijsku državu. Uskoro je uslijedila obnova monarhije, ipak je 1891.godine druga Saudijska država podlegla unutarnjim konfliktima i ratovima sa susjedima.

U.S. Army Photograph / U.S. Pres. Franklin D. Roosevelt meeting with Ibn Saud, king of Saudi Arabia, aboard the USS Quincy, February 14, 1945.

Treća odnosno sadašnja saudijska država

Sadašnju Saudijsku Arabiju ili treću Saudijsko državu utemeljio je Abdul Aziz Al-Saud, poznat kao Ibn Saud, kada je započeo združivanje plemena u pokrajini Nejd u osrednjoj Arabiji (glavni grad je Riyadh) i u kombinaciji sa oružanim napadima na druga plemena.

Ibn Saud je pridobio podršku plemenske vojske nazvane Ikhwan, koju je 1912.godine osnovao Faisal Al- Dawish i bila je inspirirana vahabizmom. Ibn Saud je uz pomoć Ikhwana porazio osmansku vojsku. Uz podršku Velike Britanije je 1921.godine postao Sultan pokrajine Nejd. Uz podršku milicije Ikhwana napao je zapadnu provinciju Hejaz u kojoj se nalazi sveto mjesto muslimana Meka. Hašemitski kralj Hejaza Hussein bin Ali bio je protjeran. Britanci su hašemitima za zasluge u borbi protiv Osmanskog imperija dodijelili kraljevsku krunu Jordana i Iraka 1921.godine, države su bile pod britanskim protektoratom.

Istovremeno su milicije Ikhwan postale nezadovoljne sa unutarnjom politikom Ibn Sauda, koji je nastojao modernizirati kraljevinu uz pomoć stranaca, koji nisu bili muslimani. Posljedično su se okrenule protiv Ibn Sauda i poslije dvogodišnjih borbi poraženi su 1929. godine u bitci pri Sabilli, gdje su njihove vođe bile pobijene.

Tako su 23. rujna 1932. godine dvije kraljevine Hejaz i Nejd bile združene kao Kraljevina Saudijska Arabija i taj datum se slavi kao državni praznik - Saudijski nacionalni dan.

Novoosnovana kraljevina oslonila se na ograničene prihode od poljoprivrede i hodočašća muslimana iz cijelog svijeta u Meku i Medinu. U istočnoj provinciji Al-Ahsa na obali Perzijskog zaljeva su 1938.godine otkrivena ogromna nalazišta nafte, 1941.godine započeto je otvaranje naftnih polja od Aramco (Arabian American Oil Company), koja je bila pod nadzorom SAD.

Nafta je Saudijskoj Arabiji omogućila ekonomsko blagostanje i znatan politički utjecaj na međunarodnoj sceni.

Saudijska Arabija je površine 2.150.000 km2, druga najveća država u arapskom svijetu (poslije Alžira), peta najveća v Aziji i 12-ta najveća na svijetu. Kraljevina danas ima oko 34 milijuna stanovnika.

Saudijska politika poslije osnivanja države bila je prilično stabilna i uglavnom usklađena sa politikom SAD u vezi najvažnijih pitanja islamskog svijeta, međunarodnih odnosa i poslijeratnoj podjeli na Istok i Zapad.

To se jasno vidi, da je Saudijska Arabija bila snažno prisutna u Afganistanu poslije Sovjetske invazije na tu državu 1979.godine. Njihov su-državljanin Osama bin Laden je uz financijsku podršku svoje države i CIA osnovao organizaciju Al-Kaida za borbu protiv Sovjeta, koji je kasnije postao sinonim za međunarodni terorizam u svijetu.

Mohammed bin Salman

Dvije grane odnosno stuba saudijske vlasti

Unutarnja politika saudijske države bila je izgrađena na dva glavna stuba, koji su istovremeno dvije grane vlasti. Politički stup države tj. dinastije Al-Saud bio je poprilično međusobno usklađen, ako izuzmemo dva događaja i to u studenom 1964. godine kada je Kralj Saud bin Abdul Aziz bio prisiljen abdicirati u korist brata Faisala, koji je postao drugi kralj poslije smrti oca osnivača kraljevine.

Drugi takav događaj je obračun u dinastiji 1975.godine kada je ubijen kralj Faisal. Vjerski stub monarhije imao je ekskluzivno pravo do uređenja vjerskih pitanja i zadatak širenja minorne i nevažne islamske sekte vahabizma po svijetu. Vjerska hijerarhija je imala apsolutan nadzor nad pravosudnim sustavom, školstvom i vjerskom policijom, koja nadzire izvođenje šerijatskog prava u društvu.

Savjetodavno vijeće (parlament-Šura) sa 150 članova, koje je imenovao kralj (nisu izabrani na izborima), predstavlja treću granu vlasti i nema neke važnije nadležnosti.

Pravila nasljedstva unutar dinastije

Sustav je dosta dobro djelovao na podlozi osjetljive ravnoteže između svih grana vlasti dinastije i poštivanju pravila nasljedstva, koja su određena među sinovima kralja Ibn Sauda i nisu bila vertikalna nasljedstva sa oca na sina.

Sadašnji kralj Salman je imenovanjem sina MBS za prestolonasljednika prekinuo dosadašnja pravila, jer kralj ima živa još dva brata - princa Moqrina, rođenog 1945.godine, koji je kratko vrijeme od siječnja do travnja 2015.godine bio i prestolonasljednik. Drugi brat je princ Ahmed bin Abdul Aziz, rođen 1942.godine, koji je od 1975. do 2012.godine bio zamjenik ministra unutarnjih poslova, od lipnja do studenog 2012. godine kratko je bio i ministar, da bi vrlo brzo bio razriješen u okviru priprema za uspon MBS. Princ Ahmed i njegov bratić, bivši prestolonasljednik Mohamed bin Nayef, bili su uhićeni 7. ožujka 2020.godine.

Budući saudijski kralj MBS može postati Atatürk, Deng Xiaoping ili novi Staljin?

Saudijska Arabija je od dolaska MBS doživjela mnogo uspona i padova. Njegovu petogodišnju vladavinu kao prestolonasljednika obilježilo je strahovito kršenje ljudskih prava kako državljana tako i članova dinastije.

Dana 10. rujna 2017. su saudijske vlasti uhitile najmanje 73 aktivista, među njima je najviše reformatorskih klerika, intelektualaca, akademika, pisaca, sudaca i društvenih aktivista.

Dana 4. studenog 2017., samo nekoliko tjedana poslije osnivanja antikorupcijske komisije, koju je vodio sam prestolonasljednik MBS, naredio je uhićenje 381 poznatog člana vladajuće dinastije i biznismena u luksuznom hotelu Ritz Carlton u Riyadhu. Među njima je bio njegov brat od strica i svjetski poznat investitor princ Waleed bin Talal Al-Saud i ministri (njegov brat od strica Mutaib Al-Saud, Adel Fakieh, bivši ministar ekonomije i planiranja, Ibrahim Al-Assaf, koji je 20 godina bio ministar financija od 1996. do 2016. godine) te brojni ugledni biznismeni međunarodne reputacije.

Mohammed bin Salman

Kasnije je njih 87 uz njihov pristanak primorao na plaćanje oko 110 milijardi dolara državi, 56 nije priznalo krivnje i protiv njih je tužilaštvo podignulo optužnice.

Prema mišljenju zapadnih analitičara to je bio najlakši način, da se MBS riješi rivalskih prinčeva. Zatvorio ih je pod izgovorom korupcije, da bi ih pred domaćom i međunarodnom javnošću ocrnio kao obične kriminalce. To je bilo slično zavjerama užeg kruga komunističke partije u Sovjetskom savezu za vrijeme Josipa Visarijonoviča Staljina.

Upravo na isti dan, tj. 4. studenog 2017. godine premijer Libana Saad Hariri prilikom posjete Riyadhu zadržan je i prisiljen u čitanje ostavke na saudijskoj državnoj televiziji. Libanski predsjednik Michel Aoun nije želio prihvatiti njegove ostavke. Rekao je, da je premijer otet.

Dana 10. studenog 2017. godine je francuski predsjednik Emmanuel Macron nenajavljeno posjetio Saudijsku Arabiju i dogovorio povratak premijera pod izgovorom službene posjete Parizu sa obitelji. Premijer Hariri je tako stigao u Pariz 18. studenog 2017.godine.

Drugog listopada 2018.godine ubojstvo saudijskog disidenta Jamala Khashoggija, novinara Washington Posta, na saudijskom konzulatu u Istanbulu u Turskoj je iznenadilo cijeli svijet. Zločin je počinilo 15 saudijskih agenata, koji su iz okruženja MBS. Khashoggi je odmah zadavljen čim je ušao u zgradu konzulata, njegovo tijelo je raskomadano motornom pilom i odstranjeno. Saudijska Arabija je na početku tvrdila, da je Khashoggi napustio konzulat. Pod pritiskom SAD, Turske i medija po cijelom svijetu je Saudijska Arabija 20. listopada 2018. priznala ubojstvo i obećala kažnjavanje odgovornih.

MBS je u intervjuu sa Martinom Smithom u dokumentarnom filmu, koji je emitiran na američkoj javnoj televizijskoj mreži Public Broadcasting Service (PBS) 1. listopada 2019.godine, pred prvu godišnjicu ubojstva Khashoggija, preuzeo odgovornost za ubojstvo, jer se uojstvo dogodilo za vrijeme njegove vladavine rekavši: ''Preuzimam svu odgovornost, jer se to dogodilo i bio sam na odgovornom položaju''.

Ubojstvo Khashoggija je barem privremeno zasjenilo sve njegove reforme u kraljevini.

Video: 11 Prohibitions for Saudi Arabia Women That Are Hard to Believe

Socijalne reforme

Travanj 2016: Saudijska Arabija je ograničila utjecaj vjerske policije, koja je do sada patrolirala javnim mjestima, da bi provjeravala kršenja strogih pravila za žensko odijevanje, zabranu alkohola i glazbe, zatvaranje trgovina za vrijeme molitve i sprječavala je kontakte između muškaraca i žena na javnim mjestima.

Prosinac 2017: Vlada je okončala 35-godišnju zabranu kinematografije, do 2030.godine namjerava otvoriti više od 300 teatara i zabavnih objekata.

Lipanj 2018: Saudijska Arabija ukinula je zabranu ženama da voze putničke automobile, prije i poslije toga su vlasti uhapsile više aktivistica za prava žena, uhapšeno je bilo i više desetina kritičara vlasti.

Siječanj 2019: Kraljevska uredba dozvoljava emitiranje glazbe u restoranima, dozvoljava zabavne aktivnosti, zabrana kontakata spolova na javnim mjestima nije više tako stroga.

Kolovoz 2019: Saudijskim ženama omogućeno je bezuvjetno putovanje bez odobrenja skrbnika (otac, muž, brat, sin). Time je oslabljen sustav muškog skrbništva, ipak neke njegove odredbe ostale su još uvijek na snazi.

Listopad 2019: Započeo je važiti novi sustav turističkih viza sa kojim se žele privući turisti. Donesena su lakša pravila u pogledu odijevanja za domaće i strane posjetitelje, za strane turistkinje se ukida propis, da nose odjeću, koja ih potpuno pokriva. Također postaje dozvoljeno, da strani turisti i turistkinje mogu dijeliti istu hotelsku sobu, a da ne moraju predložili dokaz o bračnoj zajednici.

Ekonomske reforme

Travnja 2016.godine je objavljena saudijska ekonomska vizija nazvana Saudi Vision 2030, koja predstavlja strateški okvir za smanjivanje ovisnosti Saudijske Arabije od nafte, diverzifikaciju njene ekonomije i razvoj sektora javnih službi, kao što su zdravstvo, obrazovanje, infrastruktura, rekreacija i turizam.

Poslije ubojstva Jamala Khashoggija biznismeni nisu zainteresirani za investicije u Saudijsku Arabiju. Pored toga generalno zaljevske države postale su neprivlačne za međunarodne biznismene.

Listopada 2017. objavljen je projekt NEOM, koji predstavlja prekogranični virtualni i robotizirani grad u provinciji Tarbuk na sjeverozapadu Saudijske Arabije. Planira se uključivanje pametnih gradskih tehnologija, grad bi postao i turistička destinacija. Grad se nalazi na Crvenom moru, na granici sa Egiptom i Jordanom (Saudijska Arabija nema kopnene granice sa Egiptom). Neom je veličine 26.500 km2 i rasprostire se na 460 km uzduž obale Crvenog mora.

Saudijska Arabija je 29. siječnja 2019. godine najavila osnivanje zatvorenog dioničkog društva sa imenom NEOM sa 500 milijardi dolara. Njemački biznismen Klaus Kleinfeld, bivši predsjednik i izvršni direktor Alcoa Int.co. te bivši predsjednik i izvršni direktor družbe Siemens AG, postavljen je na čelo projekta.

Godine 2018. ublaženi su zahtjevi za najvišim 49% udjelom za strane strateške investitore u kompanijama, koje kotiraju na saudijskoj burzi. Promjena zakona o financijskom tržištu omogućava osnivanje i drugih burzi pored Saudijske burze. Saudijska Arabija je započela prihvaćati zahtjeve za izdavanje dozvola u vojnoj industriji, što je glavni cilj diverzifikacije ekonomije, da bi se umanjila ovisnost od nafte.

Prosinca 2019. odvija se djelomična privatizacija najveće naftne kompanije na svijetu Aramco, koja je bila ocjenjena na skoro 2.000 milijardi dolara.

Video: Saudi Arabia triples VAT rate as oil revenues tumble

Ekonomski rat protiv Rusije

U vrijeme kada se svijet suočava sa pandemijom Covid-19, istovremeno nijemo promatra rat cijenama između Saudijske Arabije i Rusije.

Saudijska Arabija je sredinom ožujka 2020.godine na sastanku OPEC Plus u Beču započela ekonomski rat protiv Rusije, da bi povećala svoj udio na naftnom tržištu. Saudijska Arabija se suočava sa više egzistencijalnih prijetnji u vrijeme kada niske cijene nafte ne ugrožavaju samo proračun države i diverzifikaciju privrede, nego i krhki položaj prestolonasljednika MBS, čiji imidž je izgrađen na megalomanskim projektima, koje smo naveli.

Današnja cijena nafte je ispod 20$ za barel što znači, da bi kraljevina potrošila svoje strateške novčane rezerve u roku tri godine. Saudijski proračun zasnovan je na izvozu 10 miliona barela dnevno za cijenu 80$ po barelu.

Politika Saudijske Arabije za povećanjem proizvodnje na 12,5 milijuna barela na dan sa namjenom, da nametne svoju politiku u OPEC Plus na štetu Rusije, pokazala se kao pogrešna i kratkovidna. Izvoz nafte predstavlja čak 90% udjela u saudijskom proračunu, ipak samo 16% ruskog proračuna predstavlja izvoz nafte. Ruska ekonomija je, naime, razvijenija i diversificirana.

Video: RIYADH - MOST DANGEROUS PART!

Novi obračuni unutar obitelji

Početkom ožujka 2020.godine uslijedio je novi obračun MBS unutar kraljevske obitelji. Princ Muhamed bin Nayef, bivši prestolonasljednik i princ Ahmed bin Abdul Aziz, najmlađi brat kralja Salmana bili su uhićeni zbog državnog udara unutar dinastije, što još uvijek pokazuje na otpor prema njegovom dolasku na prijestol.

Prema mišljenju analitičara sadašnja represija odvija se u kritičnoj fazi sa kojom se suočava saudijska ekonomija. Kraljevina ubrzava postupak diverzifikacije ekonomije, da bi predstavila svoje rezultate na vrhu G-20 u Riyadhu, kojem Saudijska Arabija trenutno predsjedava do kraja ove godine.

Snižavanje cijena dionica Aramca zabrinjava MBS, posebno ako cijene nafte ne budu rasle. Utjecaj pada dionica Aramca na financijsko tržište bit će katastrofalan za ekonomiju i investicije.

Posebno je vidljivo povećanje rizika na burzi, koje je uslijedilo kada je kompanija Aramco u jednom danu izgubila 10% vrijednosti svojih dionica, to je približno 200 milijardi $ nominalne vrijednosti. Taj pad predstavlja veliki rizik, jer su saudijski državljani u kupovinu dionica Aramca uložili svoju novčanu štednju, čak su novac posuđivali i kod banaka.

Istina je, da je MBS uspio u otvaranju stroge vjerske kraljevine prema vanjskom svijetu i odstranjivanjem konzervativaca iz centara moći. Ali ti uspjesi nisu dovoljni, da bi uvjerili strane investitore.

Stabilnost Saudijske Arabije i budućnost MBS su ovisni od investicijskihh projekata i diverzifikacije ekonomije, tako bi se otvorila nova radna mjesta za šest milijuona mladih nezaposlenih kao što je obećao sam MBS.

Budućnost će MBS upisati u povijest – je li mu uspjelo modernizirati Saudijsku Arabiju kao što je uspjelo Mustafi Kemalu Atatürku, koji je na zgarištu Osmanskog imperija izgradio demokratsku i modernu Republiko Tursku, ili će biti zapisan kao kineski Deng Xiaoping, arhitekt kineskih ekonomskih reformi od 1981. do 1989.godine, ili kao novi arapski Josip Visarijonovič Staljin?

Arapskom svijetu nikada nije nedostajalo diktatora i uništavača vlastitih država - od iračkog Sadama Huseina do sirijskog Bashara Al-Assada, sudanskog Omar Al-Basheera i još bi ih se moglo nabrojati.