Tiananmen: Kina velikom cenzurom protiv godišnjice prosvjeda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tisuće mladih ljudi, prije svega studenata, izašlo je u lipnju 1989. na ulice Pekinga zahtijevajući reforme, ali se njihov protest završio nezapamćenim krvoprolićem.

Kineske vlasti krenule su 4. lipnja tenkovima na narod, koji je oko 40 dana mirno prosvjedovao i tražio demokratizaciju zemlje.

Obrazloženje je bilo da su studenti željeli kontrarevoluciju. Prema službenim podacima, 4. lipnja je poginulo 300 ljudi, a 7.000 je ozlijeđeno, ali većina svjetskih medija je izvještavala kako je stradalo više tisuća, uglavnom mladih.

Policija u Pekingu je i ove godine pojačala sigurnost, kontrole i patrole. Preventivno su privedeni i disidenti i aktivisti za ljudska prava.

Država pokušava zabraniti sjećanje 

Takvo ponašanje vlasti je uobičajeno, jer sjećanje na taj dan država pokušava zabraniti. Već godinama aktivisti pokušavaju prosvjedovati na čuvenom trgu i svake godine ponavlja se ista priča. Ali, oni ne odustaju, i ove godine je organizacija "Povratak na Tiananmnen" spremna za obilježavanje sjećanja na taj dan.

Međutim, ove godine vlasti su pooštrile kontrolu, prije svega na internetu, a pretraživač Google i g-mail jučer nisu bili u funkciji. Internet je također bio sporiji, a na kineskom blogu Vejbo cenzurirani su termini "Tiananmen", "4. lipnja" i "35. svibvnja'' koji se simbolički upotrebljava za ovaj dan. Peking je zabranio Facebook, Twitter, YouTube.

Usprkos apelima iz cijelog svijeta da se kineske vlasti suoče s prošlošću i revidiraju čitav slučaj, usprkos kritikama u vezi sa zabranama obilježavanja sjećanja na taj dan i stradale, Peking ni 2014. ne mijenja svoj odnos prema svemu tome.

Peking se danas nalazi pod neviđenim mjerama sigurnosti. Policija i vojska patroliraju ogromnim prostranstvom glavnog pekinškog trga i okolnih ulica, zaustavljaju vozila i legitimiraju prolaznike. U blizini Trga na svakih 50 metara parkirana su policijska i vatrogasna vozila i vozila hitne pomoći. Prije ulaska na Tiananmen, prolaznici moraju policiji pokazati dokumente, proći kroz kontrolna vrata i otvoriti svoje torbe. Novinarima je rečeno da napuste to područje zbog uobičajene ceremonije podizanja zastave.

Sedam dana štrajka glađu 

Prosvjed studenata započeo je 15. travnja 1989. godine, kada je u Pekingu od srčanog udara preminuo Hu Yaobang, koji je bio glavni tajnik Komunističke partije Kine od 1981. do 1987. Hu Yaobang se zalagao za umjerene političke reforme, ali je pod pritiskom tradicionalnih, tvrdih krugova u partiji morao posustati. Napustio je mjesto glavnog tajnika, ali je ostao, do smrti, 1989. član Politbiroa.

Iz studentskog naselja Bejda u glavnom gradu Kine, nakon vijesti o njegovoj smrti, brojni studenti su krenuli u prosvjed. Oni su se preselili u središte Pekinga, napravili improvizirane šatore, i mirnim otporom iskazivali neslaganje sa sustavom. Naišli su na simpatije brojnih stanovnika Pekinga, koji im se pridružuju. S razvojem situacije, mnogi istomišljenici iz drugih dijelova Kine pristižu da sudjeluju i pruže podršku novim idejama. Zapadni mediji izvještavali su da je pristizalo na desetine, a neki su čak govorili i o stotinama tisuća ljudi.

Studenti su od samog početka organizirali svoje rukovodstvo, a ubrzo ističu i svoje zahtjeve: slobodu govora, slobodu tiska, više demokracije, kraj korupcije među dužnosnicima... Tražili su sastanak s premijerom, ali se on oglušio o njihove želje, i studenti započinju štrajk glađu, koji je trajao sedam dana.

Ne zna se točan broj mrtvih

Vlasti shvaćaju da situacija postaje ozbiljna, a visoki dužnosnici partije obilaze studente i traže da se povuku s trga. Oni to odbijaju. Vlast 20. svibnja zavodi IZvanredno stanje u nekim dijelovima grada.

Već 2. lipnja uvečer, vojska je polako počela pristizati u grad. Sljedećeg dana je kineski premijer Li Peng objavio da će država poduzeti mjere protiv kontrarevolucionarne pobune.

Dan nakon toga, 4. lipnja, dogodio se neviđeni zločin - tenkovi su ušli na trg, a vojnici u punoj ratnoj spremi pucali su na goloruki narod. Iako je gradonačelnik Pekinga apelirao na ljude da ne izlaze iz kuća tog dana, veliki broj ljudi se uputio k trgu. Vojska je veliki broj civila ubila usput, k Tiananmenu, a mnogo mladih je stradalo na samom trgu. Hitne službe nisu mogle prići.

Točan broj mrtvih ne zna se ni danas, a Tiananmenske majke svake godine šalju pisma i peticije vlastima, tražeći istinu, prenosi B92.

Ni 25 godina poslije Tiananmena, još se ne zna sudbina čovjeka ispred tenka, lika čiji je poduhvat obišao cijeli svijet i postao simbolom ovih prosvjeda.