Sve više izbjeglica iz Sirije dolazi u Srbiju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Srbiju dnevno stiže 40-ak tražitelja azila, od kojih više od trećinu čine izbjeglice iz Sirije, a Centar za prihvat azilanata u selu Bogovađa kod Lajkovca trenutno je prepunjen.

Dok čekaju da budu primljeni u prihvatni centar, tražitelji azila su primorani da se sami snalaze za smještaj i hranu po okolnim šumama, napuštenim kućama i praznim vikendicama.

"U Centru za azil u Bogovađi trenutno se nalazi 150 tražitelja azila, od kojih 44 izbjeglice iz Sirije, a dnevno u kamp pristiže oko 40 novih tražitelja azila, od toga 15-ak porijeklom iz Sirije", rekao je Tanjugu pravni savjetnik i pomoćnik upravnika Centra za prihvat azilanata u Bogovađi, Milan Vladić.

''Objekt je pun, ima mjesta eventualno za žene s djecom i ugrožene kategorije stanovništva, a tu se prije svega misli na one u teškom zdravstenom stanju i maloljetne ososbe bez pratnje'', naveo je on.

Po njegovim riječima, uglavnom se radi o mlađim osobama, starosti od 20 do 25 godina, koji su pretežito obrazovani, a većina njih je napustila zemlju uslijed ratnih zbivanja, dok se manji dio nalazi u Srbiji iz ekonomskih razloga.

"Tražitelji azila koji su došli u kamp, s obzirom na to da nemamo trenutno kapaciteta da ih primimo, primorani su da se snalaze sami i nalaze se u šumama ili napuštenim kućama u okolini kampa ili u selu Bogovađi gdje provode noć u napuštenim objektima", istaknuo je Vladić.

Grupa azilanata iz Sirije kaže da je u njihovoj zemlji stanje stravično, da nema hrane, zbog čega su bili primorani napustiti svoju zemlju. Neki od njih već nekoliko mjeseci nisu, kako navode, u kontaktu sa svojima, jer u Siriji "nema interneta, nema telefona, nema komunikacije".

Većina tražitelja azila, kako objašnjava Vladić, ostaje kraće vrijeme u kampu. Zadržavaju se oko dva tjedna, dok se ne snađu i ne nađu način da napuste Srbiju, jer većina njih nije zainteresirana da ostanu u Srbiji, već je uglavnom slučaj da oni ovdje dobiju obrok, smještaj, skupe energiju i nastave put ka zemljama zapadne Europe.

Po njegovim riječima, tražitelji azila koji su smješteni u kamp imaju na raspolaganju sportske terene za fudbal, košarku, odbojku, kao i radionice engleskog i srpskog jezika gdje se upoznaju s frazama kako bi mogli komunicirati s lokalnim stanovništvom, a organizirana je i radionica šivanja i pletenja.

"Trudimo se da im na najbolji mogući način prekratimo vrijeme i skrenemo im misli s trenutnog stanja u kojem se nalaze, ukoliko je to moguće", kazao je Vladić.

Generalno, navodi on, azilanti ne prave probleme, a problemi koji se eventualno jave su manje ozbiljni. Riječ je manjim krađama pošto se događa da u selu nekome nestanu tenisice ili neki odjevni predmet, a najteži problem koji se javlja je to što upadaju u kuće, odnosno prazne vikendice, upravo zbog toga što nemaju gdje prespavati.

Manji broj njih govori srpski koristeći osnove fraze, uglavnom govore engleski jezik, dok tražitelji azila iz afričkih zemalja pretežno govore francuski, dodaje Vladić.

U Bogovađi, kaže on, mještani pozitivno reagiraju na tražitelje azila i prevazišli su taj prvi problematični kontakt koji su imali dok ih nisu upoznali i dok nisu shvatili da su to "obrazovani mladi ljudi kao i mi i da nam ne žele ništa loše, naprotiv žele da ih prihvatimo dobro dok su tu i lijepo ispratimo tamo gdje su krenuli".

Što se tiče sastava tražitelja azila koji se trenutno nalaze u kampu, to su uglavnom ljudi koji potiču iz Sirije, Somalije, Sudana, Eritreje, a manji broj potiče iz Maroka, Alžira i Tunisa, kazao je Vladić.