O SUSTAVU ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Kako bi se izbjegle bilo kakve spekulacije oko tumačenja („slova i duha“), Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u nastavku: Zakon), odmah ćemo se referirati na Članak 1. Zakona, čime želimo svekolikoj javnosti obznaniti „tajnu ovoga zakona i tajnu djelovanja onih koji su ga dužni provoditi.“

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i spašavanja ljudi, biljnog i životinjskog svijeta, materijalnih, kulturnih, povijesnih i drugih dobara i okoliša (u daljnjem tekstu: ljudi i materijalna dobara) od prirodnih nepogoda, tehničko–tehnoloških, ekoloških i drugih nesreća ili ratnih opasnosti (u daljnjem tekstu: prirodne i druge nesreće), prava i dužnosti građana i tijela Federacije, kantona i općina, gospodarskih društava i drugih pravnih osoba, te druga pitanja od značenja za područje zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija)*.“

Temeljna funkcija sustava je: zaštita i spašavanje ljudi i svih vrsta materijalnih dobara od također, svih vrsta prirodnih nepogoda i drugih nesreća. Ta funkcija proizlazi iz činjenice što razne prirodne nepogode i druge nesreće, svakodnevno i na raznim mjestima na području Federacije BiH mogu ugroziti, ili pak ugrožavaju, na različite načine život i zdravlje ljudi i uništavaju razna materijalna dobra koja služe za život i rad ljudi.

To ugrožavanje može biti manjeg ili većeg obujma, a posebno su opasne razne prirodne pojave - nepogode, jer čovjek skoro nikako ne može utjecati na sprječavanje njihova nastanka. Zato su te pojave vrlo opasne za život i zdravlje ljudi i za materijalna dobra, ali nisu zanemarive ni razne tehničko-tehnološke i druge vrste nesreća, koje mogu nastati kao rezultat nepravilnoga ili pogrešnoga rada ljudi u proizvodnim procesima. Dakle, sve su te pojave zapravo, opća opasnost koja može nastati na svim mjestima na području Federacije BiH u kojima ljudi žive i rade i gdje se nalaze materijalna dobra.

Sustav se organizira i uspostavlja radi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća. S ciljem pravilnog razumijevanja same biti sustava zaštite i spašavanja, ovdje ćemo podsjetiti na najvažnija pitanja na kojima je zasnovan i funkcionira taj sustav.

Ukazat ćemo samo na najvažnija koncepcijska pitanja na kojima se temelji ukupna organizacija zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od svih vrsta prirodnih nepogoda i drugih nesreća i način funkcioniranja te organizacije na svim razinama vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (a to znači na razinu Federacije BiH, županija/kantona, i općina/gradova).

Osim toga, moramo se upoznati i s elementima sustava zaštite i spašavanja, kojih je sedam i u okviru tih elemenata moraju se organizirati i poduzimati razne mjere i aktivnosti kako bi se ljudi organizirano mogli suprotstaviti mogućim ugrozama od različitih prirodnih nepogoda i drugih nesreća. Prema odredbi (čl. 2. Zakona)* , elementi sustava zaštite i spašavanja su sljedeći:

1) programiranje zaštite i spašavanja. Programiranje mora biti zasnovano na procjeni ugroženosti određenog područja od mogućeg ugrožavanja od prirodnih nepogoda i drugih nesreća. To programiranje predstavljaju programi razvoja zaštite i spašavanja, i bliže su regulirani u odredbama čl. 168. do 174a. Zakona.

2) planiranje zaštite i spašavanja. U okviru ovoga elementa unaprijed se trebaju planirati određene mjere i aktivnosti koje treba poduzimati na sprječavanju nastanka nesreće. Planiranje se rješava putem planova zaštite i spašavanja koji su bliže regulirani u odredbama čl. 168. do 174a. Zakona.

3) organiziranje snaga civilne zaštite. Te snage su: stožeri, postrojbe i povjerenici civilne zaštite, službe zaštite i spašavanja i druge snage i operativni centri civilne zaštite. Sadržaj ovoga elementa reguliran je u odredbama čl. 106. do 142. i čl. 149. do 163. Zakona.

4) podučavanje i osposobljavanje. Taj se element odnosi na podučavanje i osposobljavanje prvenstveno snaga civilne zaštite, ali i podučavanje ukupnog stanovništva. Sva pitanja koja se odnose na podučavanje i osposobljavanje bliže su regulirana u odredbama čl. 164. do 167. Zakona.

5) provedba mjera i aktivnosti od značenja za zaštitu i spašavanje. Taj se element neposredno ostvaruje u tri faze: u fazi preventivne zaštite, fazi spašavanja i fazi otklanjanja posljedica. Te mjere i aktivnosti, mjere su zaštite i spašavanja što je bliže regulirano u odredbama čl. 42. do 105. Zakona.

6) nadzor nad organizacijom zaštite i spašavanja. Ovaj se element odnosi na organizaciju i obavljanje inspekcijskog nadzora u oblasti civilne zaštite, a provodi se na način reguliran u odredbama čl. 190. i 191. Zakona.

7) financiranje mjera i aktivnosti. Ovaj je elementom utvrđena obveza svih subjekata zaštite i spašavanja glede planiranja i osiguravanja financijskih sredstava potrebnih za financiranje svih vrsta zadataka u oblasti zaštite i spašavanja, iz svoje nadležnosti. Pitanja financiranja zaštite i spašavanja bliže su regulirana u odredbama čl. 179. do 189. Zakona.

Navedenih sedam elemenata sustava zaštite i spašavanja čine jedinstvenu cjelinu koja mora funkcionirati kao jedinstven sustav, tj. sustav zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća te, ima za cilj ostvariti tri osnovne funkcije, a to su:

1) prva se funkcija odnosi na preventivnu zaštitu. Ta funkcija ima zadatak sprječavati sve pojave i opasnosti koje mogu izazvati prirodnu nepogodu ili drugu nesreću (faza preventivne zaštite);

2) druga se funkcija odnosi na spašavanje i zaštitu ljudi i materijalnih dobara. Ta se funkcija ostvaruje u vrijeme djelovanja prirodne nepogode ili druge nesreće - od početka do svršetka djelovanja prirodne nepogode ili druge nesreće (faza spašavanja);

3) treća se funkcija odnosi na otklanjanje nastalih posljedica. Ta se funkcija ostvaruje po prestanku djelovanja prirodne nepogode ili druge nesreće i traje dok se u cjelini ne saniraju sve posljedice nastale djelovanjem te nepogode/nesreće (faza otklanjanja posljedica).

Ako nas netko pita: „zašto zamaramo čitateljstvo ovim silnim nabrajanjima?“ Mogu i građani uzeti zakon i pročitati! Odgovor je: „da bi se najšira javnost upoznala i osvjedočila kako zakonodavac nije izostavio niti jedno područje gdje ljudi žive i rade, gdje zadovoljavaju osnovne životne potrebe, nije bez zaštite i staranja nadležnih organa. Tako će javnost, jasno i bez spekuliranja znati i tko je/su odgovoran, ako sustav „zataji“ i ne izvrši svoju zadaću, a to je, ponavljamo: zaštita i spašavanje ljudi i materijalnih dobara – u svim uvjetima.

Iskustva nas uče da stanovnici – građani i sa područja HNŽ (ne znaju što im je činiti u uvjetima nastanka prirodne i druge nesreće), nisu obuhvaćeni propisanim oblicima obučavanja i osposobljavanja, prema čl. 164.do 167. Zakona.

Članak 4.

Federacija osigurava izgradnju jedinstvene organizacije zaštite i spašavanja na teritoriju Federacije, sukladno ovome Zakonu i drugim propisima, planovima i drugim dokumentima kojima se uređuju pitanja organiziranja, razvitka, pripremanja i uporabe snaga i sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.

Svi vidovi zaštite od prirodnih i drugih nesreća organiziraju se i provode sukladno načelima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, te preuzetim međunarodnim obvezama.“

Što bi značilo poznavati i pravilno razumijevati ta pitanja ? Ovdje ćemo čitateljstvu-građanima (javnosti), približiti jednu, opću, društvenu obvezu (a to je zaštita civila), koja je utemeljena na međunarodnim humanitarnim propisima*, zatim na znanstvenim i iskustvenim podlogama, te pozitivnim propisima ove države i svih razina vlasti. Tako će se lakše i pravilnije moći razumjeti i primjenjivati zakon u praksi. Ovdje je bitno upoznati koncept zaštite i spašavanja koji je utvrđen Zakonom. Taj koncept, zasnovan je na načelima koja su zajednička za ukupan sustav zaštite i spašavanja unutar Federacije BiH, koja predstavljaju i temeljna polazišta kako za organiziranje, tako i za funkcioniranje sustava (na svim razinama vlasti), u Federaciji BiH, u nastavku:

a) Temeljna načela za uspostavu sustava zaštite i spašavanja – to su načela na kojima je utemeljena ukupna organizacija i funkcioniranje zaštite. Načela određuju okvir i pravac za organiziranje i provedbu zaštite i spašavanja od strane svakog nositelja (subjekta) zaštite, i to na svim razinama organiziranja zaštite (razina Federacije, razina županije/kantona, te razina općine i grada):

1) Načelo sveobuhvatnosti. To se načelo temelji na dva pitanja: prvo, da se poslovima zaštite i spašavanja moraju baviti svi subjekti društva (građani, organi i tijela vlasti i druge institucije, pravne osobe), i drugo, da se za provedbu zaštite moraju osigurati odgovarajuća materijalno-tehnička sredstva i oprema.

2) Načelo prvenstva u zaštiti i spašavanju, obuhvaća život i zdravlje ljudi - I ovo se načelo ostvaruje na dva načina: (1) planiranjem mjera zaštite i (2) njihovom provedbom. Ovdje se prvenstveno moraju planirati one mjere koje će pridonijeti zaštiti i spašavanju života i zdravlja ljudi.

3) Načelo solidarnosti i uzajamnosti - Ovo se načelo ogleda u tome da se na spašavanju ugroženih ljudi i materijalnih dobara prirodnom nepogodom ili drugom nesrećom, angažiraju i ljudstvo i sredstva građana i drugih subjekata koji nisu ugroženi tom nepogodom, odnosno nesrećom.

4) Načelo organiziranja posebnih snaga civilne zaštite. Snage civilne zaštite su: (1) stožeri CZ, (2) postrojbe i povjerenici CZ, (3) službe zaštite i spašavanja i (4) operativni centri civilne zaštite.

5) Načelo osiguravanja određenih sredstava i opreme za zaštitu i spašavanje - Ovo načelo obvezuje sve subjekte (organe i tijela vlasti i pravne osobe), pa i građane, na planiranje i nabavu određenih materijalno-tehnička sredstva i opreme potrebne za korištenje u provedbi odgovarajućih mjera u toj zaštiti.

6) Načelo angažiranja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u akcijama zaštite i spašavanja - Ostvaruje se po posebnim postupcima (SOP) koje utvrđuju Federalna uprava civilne zaštite i Ministarstvo obrane Bosne i Hercegovine, kako je i predviđeno Zakonom o zaštiti i spašavanju, a bliže određeno Zakonom o obrani Bosne i Hercegovine.

7) Načelo međunarodne pomoći - Ovo se načelo odnosi na prihvat pomoći koju u vrijeme nastanka određene prirodne nepogode ili druge nesreće, pružaju druge države.

8) Načelo obvezatnog podučavanja i osposobljavanja - podrazumijeva obvezu svih nositelja zaštite i spašavanja redovno podučavanje i osposobljavanje za izvršavanje mjera i aktivnosti u zaštiti i spašavanju.

9) Načelo međunarodnoga humanitarnog prava - Ovo načelo upućuje i jamči da su svi vidovi zaštite od prirodnih nepogoda ili drugih nesreća, (predviđeni Zakonom), ustvari zasnovani na načelima međunarodnoga humanitarnog prava, što je naglašeno u stavku 2. članka 4. Zakona o zaštiti i spašavanju. Ta su načela sadržana u četiri ženevske konvencije i dva dopunska protokola (I i II).

Navedene konvencije i dopunske protokole ratificirala je Bosna i Hercegovina, i to Uredbom sa zakonskom snagom o ratifikaciji međunarodnih konvencija iz oblasti ratnog prava i pravosuđa ("Službeni list RBiH", br.: 16/92 i 13/94). Tu uredbu potvrdila je Skupština RBiH 1994.godine čime je postala zakonom objavljenim u "Službenom listu RBiH", broj 13/94).
Prema tome, te konvencije i protokoli vrijede za Bosnu i Hercegovinu i njezine entitete, i moraju se poštivati i po njima postupati, ako dođe do situacija reguliranih tim konvencijama i protokolima.

b) Prirodne i druge nesreće… U odnosu prema pojavama iz prirode i njihovom utjecaju na ljude i materijalna dobra, u javnosti su prisutni različiti pojmovi - nazivlje, kao: „elementarna nepogoda“, „prirodna katastrofa“, „prirodna nesreća“ i sl., a ispravno je (u skladu sa Zakonom), „prirodna nepogoda i druga nesreća“.

Članak 3.

1)   prirodne nepogode podrazumijevaju se događaji koji su prouzročeni djelovanjem prirodne sile na koje ljudski faktor ne može uticati poput: potresa, poplave, visokog snijega i snježnih nanosa, olujnih ili orkanskih vjetrova, tuča, proloma oblaka, klizišta, suše, hladnoće, te masovne pojave ljudskih, životinjskih i biljnih bolesti;

2)   …/

3)   druge nesreće podrazumijevaju velike nesreće u cestovnom, željezničkom, zračnom ili pomorskom prometu, požar, rudarske nesreće, rušenje brana, atomske, nuklearne ili druge nesreće koje uzroči čovjek svojim djelovanjem, rat, izvanredno stanje ili drugi oblici masovnog stradanja ljudi i uništavanja materijalnih dobara.

c) Proglašenje nastanka i prestanka prirodne i druge nesreće - ovo je vrlo važna radnja u zaštiti i spašavanju, jer tim činom nastaju određene, i vrlo bitne, pravne posljedice. Ta se radnja poduzima u dvije situacije i to, onda kada se nepobitno utvrde sljedeće činjenice:

da je nastala neka prirodna nepogoda ili druga nesreća, ili
da prijeti neposredna opasnost za nastanak neke nepogode, ili druge nesreće većih razmjera.

Proglašenje podrazumijeva donošenje posebnog akta (odluke izvršne vlasti), kojim se utvrđuje da je na određenom području nastala neka prirodna nepogoda ili druga nesreća ili da prijeti izravna opasnost od njezina nastanka i konačno, priopćavanja odluke putem sredstava javnog informiranja.

Priopćavanje toga akta/odluke ima, također, dva cilja:

da se stanovništvo i svi pravni i drugi subjekti i organi vlasti upoznaju da je na određenome području nastala neka prirodna nepogoda ili druga nesreća,
da se građani i ostali subjekti upoznaju sa sadržajem priopćenja (o posljedicama koje su nastale, što se mora poduzimati, tko se angažira u zaštiti, koje mjere i aktivnosti treba poduzimati itd.).

d) Subjekti zaštite i spašavanja – pod subjektima se podrazumijevaju oni, koji su, prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, dužni obavljati određene poslove i zadatke što se odnose na organizaciju i provedbu zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda ili drugih nesreća i sudjelovati u toj zaštiti.

Subjekti zaštite i spašavanja, su:

građani, obučeni i osposobljeni za osobnu i uzajamnu zaštitu;
organi i tijela vlasti (federalna, županijska, općinska i gradska),
gospodarska društva, te
druge pravne osobe (ustanove, zadruge, MZ-e, udruge građana, samostalni gospodarstvenici).

e) Jedinstvena organizacija sustava zaštite i spašavanja – pod pojmom jedinstvene organizacije podrazumijeva se ukupna organizacija zaštite i spašavanja na određenome području i njezino funkcioniranje kao jedne cjeline. Takva se organizacija, u pravilu, treba organizirati za područje općine, grada, zatim za područje županije i, napokon za područje Federacije BiH, kao cjeline.

Nastavlja se…

[*] „Službene novine Federacije BiH“, br.:39/03, 22/06 i 43/10.);

[*] Još jedan pokazatelj da ove poslove moraju raditi ljudi od struke.

[*] Dopunski protokol-I, uz Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949.godine;

U sljedećem nastavku: GLAVNI NOSITELJI SUSTAVA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA U HNŽ