Taponožiamean

Romi s veseljem dočekali pomoć: ''Narod ništa ne baca, ne može se živjeti!''

Vijesti / Flash | 15. 01. 2014. u 11:48 R.I.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Podjela humanitarne pomoći koju su Udruzi Roma Čapljine donirale međunarodne humanitarne organizacije „Regina de la pace“ i „Novi horizonti“ sa sjedištem u Zvirovićima kod Čapljine, samo je potvrdila zašto za Rome kažu da su najveseliji narod.

Za čas se oko doma – čudne potleušice, Ajiše Seferović sjatila skupina Roma koji žive u Adi, uz gradski deponij južno od Čapljine.

Ajša i njezina susjeda Rabija započele su pregled prispjele donacije, dok su se ostali pretvorili u kibicere.

Iako je situacija ozbiljna, smijeh je pratio posao, a za njega je zadužen u prvom redu Izet Selimović kojeg međi sobom zovu Fazlinović po glavnom liku iz popularne serije „Lud, zbunjen, normalan“.

Ako je suditi po reakcijama njegovih sunarodnjaka Izet za glumu ima dara, a i riječi su mu pravi melem.

Zašto je donirana pomoć izazvala toliko zadovoljstva može se razabrati iz riječi Rabije Hadžović.

''Nema se više što bacat, kriza u svijetu, kriza u nas, od jutra do mraka ne možeš na otpadu nabrati više od tri – četiri marke'', govori Rabija.

''Dva kruha i četiri jaja'', ubacuje Izet, a Rabija nastavlja: ''Nema narod, ne baca, od čega ćemo mi onda živjeti? Mučimo se, radimo, tražimo, ali slabo…''

''Ovo je prvi put da dobijemo ovako pomoć. Socijalno nas pomaže kad bude poplava, ali ovako da preživimo, ovo je prva pomoć'', veli Ajiša Seferović, dok Izet Selimović dodaje: ''Ja se mnogo zahvaljujem ljudima koji su nam ovo osiguralo. Hvala im! Ovo je za nas golemo, nadam se i budućoj suradnji'', govori Rabija.

Ozbiljan u tom živahnom i šarolikom društvu jedino je Marko Adžović, predsjednik Udruge Roma Ada – Čapljina.

''Dobili smo 100 kilograma odjeće i šest paketa hrane, za šest obitelji. U ime Udruge Roma zahvaljujem organizacijama „Regina de la pace“ i „Novi horizonti“. Od tih šest obitelji koje imaju ukupno osamnaest članova, od čega je osmoro djece, dvije su smještene ovdje u Adi, a četiri su u Domanovićima.

Nije lako osigurati pomoć, ljudi obično kažu da mi – Romi to rasprodamo, kako ćemo prodavati kad vidite da nam treba, i hrane i odjeće. Došlo tako vrijeme da se nema što sabrati, a mora se živjeti'', zabrinuto će Marko.

Uglavnom, uz zadovoljstvo donacijom kojem smo svjedočili, Romi nas podučiše da se humanitarna pomoć na romskom kaže – taponožiamean. Iako za izgovor složena riječ oni je izgovaraju melodično.

Kopirati
Drag cursor here to close