Nismo mi divlji, nego podivljali

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ima jedna genijalna epizoda Asterixa, u kojoj Asterix i Obelix dolaze na Korziku i Obelix na početku radnje upita lokalnu starčad koja čitav dan sjedi na klupici na ulazu u selo – „A je l', jesu li vam ovo pripitomljene divlje svinje?“ A starci će na to: „Ma jok, ovo su podivljale domaće!“

E, taj skeč iz Asterixa mi često padne na pamet kad se spomene stanje u Mostaru. Mi nismo a priori divlji, nego smo podivljali. Idemo redom. Ma kako izgledalo nemoguće, nitko me ne može uvjeriti da se u ovom gradu red ne može uvesti u vrlo kratkom roku.

I ne treba tu nikakav čarobni štapić, ne treba ništa ekstraordinarno činiti, dovoljno je samo natjerati ljude da poštuju pravila i zakone. Pod ljudima smatram sve, od vrha pa do dna. Dovoljno je, ma kako to izlizano zvučalo, samo da svatko radi svoj posao, da odgovara za učinjeno u svom poslu – i sve će biti bolje. A i oni što ništa ne rade ili nemaju posao, već će se uklopiti.

Od izbora dva putića

Naš problem, ili barem jedan od problema, je što u ovom gradu ima onih koji ne rade svoj posao, a još je više onih koji nikome za učinjeno ili neučinjeno ne odgovaraju. Pri tome im kao naručeno dođe to što u gradu već godinama nema izbora, to je apolutni izgovor za sve. Kao kad ti za svaku boljku kažu da ti je od stresa, u Mostaru za svaku boljku kažu da je to zbog izbora. A onda idu svi ostali izgovori.

Ali, s izborima ili bez njih, previše je onih koje u ovom gradu, narodski rečeno, boli k***c za grad i onda se ne treba ničemu čuditi. Ni što je grad ovakav kakav jeste, ni što su ljudi u gradu onakvi kakvi jesu. I što nam je onaj zavaljeni kontejner sa štakorima slika i prilika grada. Možemo ih staviti na grb, simbolizirali bi i kontejner sa svim smećem i šutom okolo, i štakori ispod njega, puno bolje ovaj grad od postojećeg politički korektnog plavog grba. Kako, uostalom, očekivati od stanovnika da poštuju pravila življenja u gradu, kad su se same gradske vlasti, skupa sa ostalim institucijama, službama i servisima odlučile da s tim pravilima nemaju skoro pa ništa? To što ljudi prelaze preko ceste gdje hoće, to što se lijepe plakati gdje kome padne na pamet, to što se baca smeće gdje se kome digne, to što se parkira gdje tko stigne, to što se dograđuje, krši i prokopava gdje kome padne na pamet, što se galami i dernja u tri ujutro, sve je to ogledalo nerada institucija i manjka straha od njih.

Grad koji je već godinama ukrivo nasađen jednostavno mora imati ukrivo nasađene stanovnike. Ljudi su skloni jednostavnijim rješenjima i ako im dozvolite da rade na jednostavniji način oni će raditi po svome – jednostavno. Ako Gradsku upravu boli đon, ako policiju boli đon, ako sve službe boli đon, zašto đon ne bi bolio i stanovnike?

Majmun radi što majmun vidi

Ako u gradu ne postoji nitko tko će vas kazniti jer prelazite cestu mimo pješačkog prijelaza, vi ćete, što je sasvim normalno u takvim okolnostima, steći naviku prelaženja gdje vi to hoćete. Ako vas nitko ne kažnjava za parkiranje na zelenoj površini, vi ćete bez imalo dvoumljenja popeti auto na travu.

Ako se ne bojite sankcija vi ćete, kad vam padne na pamet, prokopati cestu, nadograditi garažu, prenamijeniti objekt, zabiti kolce označavajući svoju teritoriju, ugraditi izolaciju i prefarbati samo vaš dio fasade, ugraditi klimu drugom nad glavom, zatvoriti nekome pogled k suncu, da ne idem dalje… ako čujete i vidite da je netko sagradio kuću, vilu ili zgrad, ili samo nadogradio zid gdje zdrav razum kaže da nije moguće, naravno da ćete i vi probati to isto makar sa vlastitom garažom ili kućicom za pašče. Tamo gdje nema onoga tko će uvesti stegu i sam poslužiti kao primjer iste i naučiti vas ponašanju i samodisciplini, vi ćete postati urbani divljak, koji živi samo za sebe, ne obazirući se na druge.

A zapravo, pritom vas nitko ne može optužiti da ste vi sami krivi za to. Vi ste samo oponašali institucije. Vi ste samo u svom mikrosvijetu radili isto što rade gradski očusi i njima najbliži suradnici i „poslovni partneri“. Odlučili ste igrati ne za zajednicu, nego po svom. I za sebe. Pojest ćete vruć burek i baciti papir na cestu, jer znate da vam mogu pop***ti. Pri tom ćete se na trenutak osjećati moćno poput nekih lokalnih baja. Navika da vam za to nitko neće reći niti „a“, da vas nitko neće kazniti, da nećete pred težak sud javnosti, ta navika je stisnula ovaj grad poput omče.

Gori sve!

I upravo zahvaljujući toj jalovosti institucija, jalovi su i građani na bilo kakvom putu koji bi značio povratak reda, rada i discipiline. Apatija je opća. I zahvaljujući apatiji koja je ovdje implementirana, pa onda gomilanju nesposobnih ili jednostavno neodgovornih, zahvaljujući dugogodišnjem nepostojanju čvrste vladavine zakona i prava, nego baš suprotno – stalnom izbjegavanju istih, građani ovog grada su podivljali. Baš kao oni štakori oko kontejnera, sve više živimo po instiktu koji nam hrane čula, a ne živimo po pravilima koja znače civilizaciju.

Ali i dalje tvrdim, samo pet minuta sposobne i odlučne vlasti, pa tko god je obnašao, samo pet minuta želje da se bespogovorno ispoštuju pravila i zakoni, da se uvede nekog reda i discipline, sve bi to bilo drugačije. Nećemo valjda čekati da netko dođe i u afektu zapali kontejner, kao što je to s onim štakorskim leglom učinio jedan podivljali građanin neki dan?