Mostar, 23.04.2022.godine[1] 13.10.2024.

Ako Vlada nema odgovora, evo nudimo prijedlog: Čim prije kontaktirati mjesno nadležne crkve i vjerske zajednice – da u postojeće strukture civilne zaštitu delegiraju po jednog svog predstavnika kako bi organizirali i vodili ''molitvene radionice'' u Gradu Mostaru i ostalim općinama Županije, jer, ako se nakon svih ovih prirodnih nepogoda desi još i POTRES – JEDINI NAM JE SPAS U MOLITVI, samo ne znamo rješenje za ateiste!!!

Planiranje ZAŠTITE I SPAŠAVANJA ljudi i materijalnih dobara/bogatstava, u slučaju i najcrnjih scenarija, uobičajena je praksa demokratskog svijeta. To bi osobito trebalo državi BiH, Federaciji BiH, te Hercegovačko-neretvanskoj županiji (HNŽ), u situaciji kada aktualna gospodarska kriza sve više trese zemlju u kojoj je veliki broj stanovnika na rubu siromaštva (poljoprivreda na koljenima, industrija je u samrtnome ropcu, voda i zrak su dobrano onečišćeni, šume nam izgorješe (skoro sve što nismo uspjeli posjeći, op.a.), suša nam je ljetinu „odnijela“; a bujične poplave, odroni i klizišta nas nemilosrdno ubijaju i potiskuju iz naših staništa).

Zabrinjavajući trendovi prirodnih nesreća [(snijeg i led, pa poplave, suša i nestašica vode za piće i navodnjavanje, različita oboljenja (ljudi i bilja), zatim požari, potresi i sl.)], kao i posljedice koje izazivaju (ili bi mogle izazvati), trebaju biti povod za ozbiljna razmatranja u svim strukturama vlasti HNŽ-a, pa i šire…

Naime, sve države zapadnog kulturološkog kruga, s dugom demokratskom tradicijom i sviješću o potrebi očuvanja kako čovjeka tako i njegove imovine, temelje svoj napredak upravo na djelovanju stručnih i kompetentnih ekipa(timova) koje su u nekim državama izgrađivane desetljećima. One danas institucionalno i izvaninstitucionalno predstavljaju kamene temeljce svojih država u oblasti zaštite i spašavanja kako ljudi tako i njihovih materijalnih dobara(imovine), bez obzira kako se vodila i mijenjala dnevna politika.

Dakle, oblast zaštite i spašavanja (pa i CZ), ne bi mogli (smjeli), voditi politički kadrovi. Ali…

Unatoč tomu, zaštita i spašavanje ljudi i materijalnih dobara itekako ovisi o političkoj volji vladajućih struktura (zbog kontrole novca, kadroviranja, zapošljavanja i sl.). Nikoga ne brine (ne)stručnost zaposlenih – bitno je samo da je „moj“, „podoban“ i „poslušan“, za ostalo ćemo lako, ako bude trebalo „i naučit će“. A ljudi, stanovnici, građani, tko će se još i o njima brinuti ? Nemalo je brige o tomu kako rentabilno utrošiti prikupljeni novac za zaštitu i spašavanje, pa bi u ovome kontekstu mogla vrijediti poruka, primjerice: „„…pa ne mora vam Vlada HNŽ-a i (ŽUCZiV), stalno osiguravati zaštitu te vas spašavati od svega, molite se malo i Bogu - ionako su prirodne nesreće „Božje davanje““ !!!

Ovo bi bio prikladan odgovor i osvrt na neka ranija medijska priopćavanja kako se procjena ugroženosti od potresa (ali i bilo koje prirodne ili druge nesreće), može (ili mora), vršiti aproksimalno: dakle, individualnih kuća, zgrada za kolektivno stanovanje, zgrada uslužnih djelatnosti, industrijskih i sl., moglo bi se srušiti toliko i toliko – ako potres bude jačine te i te ! Pritom bi moglo poginuti(!), poginulo, bilo ozlijeđeno toliko i toliko…, tko bi ga znao !? Strašno je kada se netko na odgovornoj društvenoj funkciji „igra“ brojkama ljudskih života – aproksimalno, rekli bismo gatanjem…

Procjena ugroženosti od potresa mora biti utemeljena na stručnim, analitičkim podlogama koje će izraditi stručne i referentne institucije, zavodi, agencije iz oblasti seizmologije, geologije, geodezije, građevinarstva, rudarstva i dr., kako je to i predviđeno „Metodologijom za izradu procjene ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća,[2] a na Vladi HNŽ i ŽUCZiV je da osiguraju i osposobe adekvatne snage i sredstva. Nitko ne očekuje da Procjenu ugroženosti mogu (i znaju, op.a.), izraditi djelatnici Uprave za civilnu zaštitu i vatrogastvo i zato se Procjena ugroženosti…, kao temeljni dokument za izradu Plana zaštite…, mora raditi na najširoj znanstvenoj i stručnoj osnovi i moraju biti uključeni svi organi i institucije vlasti HNŽ-a.

Apsurdno je, ali skoro istinito: za „navodne“ stručnjake i odgovorne nositelje planiranja HNŽ-a, neprihvatljivo je ponašanje prirode (?), pa ona je glavni krivac - jer:

usred kalendarske zime iznenadi ih snijegom;
usred kalendarskog proljeća i jeseni iznenađuje ih ledenom tučom, olujama, bujicama i poplavama – a osobito iznenadi naše gradske ulice i začas ih pretvori u jezera;
usred kalendarskog ljeta iznenađuje nas vrućinama, sušama i požarima;
… i, još samo da nas zadesi (nenajavljeni) potres ???

Uz kraće podsjećanje na minule prirodne nepogode i nesreće slijedi ozbiljno upozorenje vlastima da se ozbiljno „prihvate posla“ ! ŽUCZiV je aktivna više od 20 godina, a još nema operativni dokument – Plan zaštite i spašavanja…, kojim može rutinski odgovoriti pojavama iz prirode ali i onima što nastanu antropološkim djelovanjem ! Posljednje iskušenje (poplavna bujica i odroni, što su se desili na dijelu područja Županije, pokazalo je da HNŽ nema Plana(?) i nema snaga za djelovanje u sličnim situacijama (tzv. USAR tim – urbano traganje i spašavanje u/iz ruševina), a Plan obuhvaća konkretne snage: ljudstvo, sastav, specijalnosti; sredstva: osobna i kolektivna sredstva i oprema (mehanička i hidraulična), motorna vozila, dizalice, agregati, sredstva veze, logistika: smještaj, odjeća, hrana, voda, prva medicinska pomoć, pogonsko gorivo za višednevno djelovanje; SOP-e način(e) i pravce angažiranja, te rukovođenje i upravljanje (Stožer civilne zaštite HNŽ – nije „salonsko“, nego operativno-stručno tijelo koje je trebalo provesti obuku i vježbe traganja i spašavanja iz ruševina, a u Gradu Mostaru – ima ruševina, na pretek).

Ako nema stručnog i kvalitetnog kadra za pripremu i provedbu standardnih mjera civilne zaštite – kojima se ustvari štite i spašavaju građani-stanovnici od svih procijenjenih opasnosti; za provedbu istraživanja i izradu odgovarajućih studija koje će dati odgovore na mnoga pitanja i potom dati prijedloge kako neke probleme riješiti - onda treba izaći pred širu javnost i pozvati i uključiti stručnjake iz svih struktura, kao što su akademska i znanstvena zajednica, sveučilišta, kulturne i strukovne udruge, medijske grupacije, vjerske zajednice i sve ostale institucionalne skupine koje sudjeluju u kreiranju nacionalne samosvijesti i politike u odnosu na čovjeka i njegovu sigurnost i zdravlje, kako je i propisano zakonom i neovisno otkud dolaze (pa koliko god koštalo) jer i to je jeftinije od gubitka samo jednog ljudskog života…

Autori, nekih od najcrnjih scenarija, koje svakodnevno iščitavamo na portalima i u tisku tvrde (ne)opravdano kako bi područje HNŽ-a, (o tomu postoje i znanstvena i mjerodavna svjedočenja i dokumenti), moglo biti pogođeno razornom prirodnom pojavom koja, „zasad“, kruži okolo i polako potresa i ona područja koja na ranijim kartama nisu označena, kao područja izložena visokim rizicima od potresa… (vidi Seizmološku kartu BiH, u prilogu, a Mostar i HNŽ nalaze se u visoko rangiranom području 8 stupnja MCS ! ).

VAŽNO: od poplava se može pobjeći, od požara se može pobjeći, itd., ali od potresa se NE MOŽE pobjeći ! Zato, ako nema dobro osmišljenog i isplaniranog scenarija postupanja u tzv. „ne daj Bože“ situaciji i ako nema predviđenih snaga i sredstava spašavanja i evakuacije a potom smještaja i zbrinjavanja – onda ovoj Županiji i njezinim stanovnicima i ne treba skupo plaćeni cirkus(folklor) zvani „Uprava za civilnu zaštitu i vatrogastvo“ i ostaje okrenuti se „molitvi Bogu“ da se potres ne desi jer, alternativa je: „snađi se druže…, dobio si upute !“

Građani trebaju biti obaviješteni o osnovnim karakteristikama potresa

Prije svega, građanima treba saopćiti, upoznati ih, da je potres pojava koja traje od nekoliko sekundi do svega nekoliko desetaka sekundi, ali se u izvjesnim razmacima može pojavljivati u serijama. To znači, da građane treba upozoravati: (1) da za tako kratko vrijeme nije moguće napustiti više katove i izaći iz zgrade; (2) da se na stubištima ne stvaraju panične gužve gdje se dešavaju gaženja i povrjeđivanja; (3) da su stubišta najranjiviji dijelovi zgrada.

Posebno je važno naglasiti da u tim slučajevima nitko ne bi trebao koristiti liftove jer se njihove vođice deformiraju već kod vrlo slabih potresanja objekata, što može izazvati zaglavljivanje kabina. To samo po sebi nije opasno, ali izaziva izuzetno jake psihičke šokove i stresove stanara „zaglavljenih“ u liftu, koji mogu imati i pogubne posljedice.

Građani trebaju znati, i da su sve visoke zgrade kod nas građene prema već postojećim tehničkim normativima (od 1964.godine, nakon potresa u Skopju – 1963., nadalje), pa u pogledu seizmičke opasnosti pružaju najnužniju sigurnost.

Koliko naši sugrađani znaju da žive na vrlo trusnome području (ne treba ih plašiti, ovo je upućeno nositeljima planiranja, op.a.), ali treba organizirano pristupiti umanjenju ili sprječavanju mogućih kobnih posljedica: kroz upoznavanje, edukaciju, vježbanje i uvježbavanje (primjerice: u Japanu to čine već u vrtićima i osnovnim školama…, op.a.).

Godinama mi, prestrašeni i s užasom u očima slušamo vijesti o potresima u svijetu, gledamo slike srušenih objekata, slušamo vijesti o poginulima, ranjenima, nestalima, o pronađenim nakon dan, dva, pet…, spasioci se teškom mukom i uz tešku mehanizaciju probijaju do zatrpanih, Crveni križ/polumjesec organizira šatorska naselja, zbrinjava evakuirane, traži se krv za ranjene i sl… I, što smo od svega toga zapamtili, naučili, primijenili u našemu životu i praksi …

U međuvremenu, neke županije/kantoni su se oglasile, točnije njihove uprave za civilnu zaštitu građanima su plasirale (čak i netočne) upute u medijima: “…narode evo vam upute kako ćete se ponašati ako uslijedi potres“, toliko od nas, a vi se dalje snalazite…;

Skoro svakodnevno, učestalo, bilježimo blaža ili jača podrhtavanja tla, većeg ili manjeg intenziteta i na području RH, a ovog proljeća i ljeta i na više prostora Federacije BiH/BiH, (što je odavna trebalo biti upozorenje vlastodršcima i njihovim stručnjacima za zaštitu i spašavanje i dr.), ili će naše vlasti „oprati ruke“, jer je to Božje davanje i sve eventualne žrtve upisati u kolateralnu štetu…

Ali, ako je sva obveza tih uprava prema građanima(stanovništvu) – napisati im i objaviti upute kako se trebaju ponašati, čemu onda županijske uprave i općinske/gradska službe civilne zaštite, čemu služe procjene ugroženosti među kojima su evidentno obrađeni i potresi i njihovo stručno elaboriranje;

Ima li ova Županija, njezina Uprava za CZ i vatrogastvo, valjane (stručne) pokazatelje koje će iznijeti pred svoje sugrađane i umiriti ih, ili će samo objaviti upute kako se ponašati, umjesto što će ih stručno i pažljivo pripremati na možebitna zbivanja, nastojeći eliminirati ili barem umanjiti možebitni strah i paniku. I u tom pogledu treba iznalaziti i predlagati najracionalnija rješenja. Ima li ova vlast pravo šutke prijeći preko latentne opasnosti ne posvećujući joj ozbiljnu pozornost, a toliki su svjetski stručnjaci dali svoj obol na određivanju i utvrđivanju i označavanju potresnih područja.

Ima li itko da će se baviti znanstvenim i praktičnim istraživanjima ovoga područja što je davno označeno visoko rizičnim. Pamti li itko kad se desio jači potres u Mostaru i okolici… Ne treba sijati paniku, ali ne smije se “spavati“ i ne činiti ništa i ne može građanima ove Županije servis biti u Sarajevu u Federalnom hidrometeorološkom zavodu, u RH-Državni HMZ, to se mora uraditi u Mostaru.

Čemu sve znanstvene institucije (ako nema stručnih procjena – studija iz oblasti zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara, ako se to ne vidi na terenu među građanima, u aktivnostima struktura CZ, kako onih redovitih, tako i onih povremenih (kao što su: stožeri CZ i povjerenici za CZ po mjesnim zajednicama (gradskim, prigradskim ili seoskim), blokovima zgrada, kućnim savjetima, školama, vrtićima i obdaništima i sl…, ako se ne pripremaju i ne izvode pokazne vježbe specijaliziranih struktura i tehnike, potražnih pasa i također, stanovništva, a sve prema planovima zaštite, ali i spašavanja, ako se…

I tko će biti odgovoran?

Podjela nadležnosti i odgovornosti – Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara…, nadležnosti su podijeljene između Federacije BiH(?) i županija (općina/gradova). Dakle, svaka razina vlasti ima točno propisane nadležnosti i obveze. Ali i odgovornosti ! Sve županije/kantoni imaju ustavno pravo i obvezu svojim zakonom i drugim propisima urediti ovu oblast na svome području (uključivo i općine), neovisno o federalnom zakonu i propisima, osim tamo gdje je interes zajednički…

Hoće li unatoč tomu, jedini odgovor nadležnih i odgovornih u vlasti HNŽ-e biti – “to je Božje davanje…, i odustati od provedbe administrativno-stručnih mjera: studijskih istraživanja o potresnoj ugroženosti ili (ne)otpornosti stambenih objekata (tipa: A, B i C), u slučaju jačeg potresa – odnosno, masovnih istraživanja stabilnosti i otpornosti objekata za stanovanje i drugih objekata opće namjene (dječji vrtići, škole, bolnice, starački domovi, izbjeglički centri i dr.). Bez toga, nositelji planiranja ne bi mogli pristupiti građevinsko-tehničkim mjerama: dodatnome ojačavanju tih objekata za javnu upotrebu i stanovanje, ili zabraniti njihovo korištenje bez rekonstrukcije ili pak, potpuno zabraniti njihovo korištenje !!!

Kako od procjene opasnosti do formiranja zakonom predviđenih struktura…

Na svim razinama vlasti vidljiva je spremnost komentiranja tuđih obveza i odgovornosti, dok se vlastita odgovornost, za neformiranje zakonom predviđenih struktura, ali i za nastale štete i svu blamažu i nemoć što je iskazana, (primjerice: tijekom gašenja požara na otvorenom prostoru, ili najnovija kataklizma uz Neretvu), nastoji prikriti.

HNŽ-a ima osnovanu Upravu za CZ i vatrogastvo, unutar koje je „uhljebljeno“ mnoštvo stranačkih ljudi i „niškoristi“. Ljudi izvan struke, ali podobni odlučuju o prevenciji u zaštiti života i imovine, o spašavanju unesrećenih, o saniranju i obnovi života…; na čemu se temelji Procjena ugroženosti (na onoj: ja mislim da neće nas…); Koliko su studija utjecaja prirodnih sila (pojava) na život u HNŽ-u izradili za sve godine postojanja ? Odavno je trebala biti izrađena „Studija o utjecaju eventualnog plavnog vala dolinom uz Neretvu“; Odavno je trebala biti izrađena „Studija o potresnoj (seizmičkoj) ugroženosti“, osobito za Grad Mostar i rudarske tunele ispod…;

Koliko je „Mostarsko podzemlje“ (zbog rudarske prošlosti, op.a.), sigurno za građenje, za stanovanje, kakva nam je gradnja, jesu li urađeni nužni: prolazi, prilazi, alternativne (požarne) stepenice za evakuaciju i sl., imamo li formirane snage za prvi odgovor – kad se sve ruši, imamo li podatke o broju stanovnika u pojedinim kvartovima, imamo li procjene moguće tragedije po ljude i objekte, prilazne komunikacije, infrastrukturu (vodo, elektro, plinsku, telefonsku-mob.), imamo li planove kako i kojim snagama pristupiti spašavanju i evakuaciji i jesu li planirane i precizno određene lokacije za prihvat i smještaj kao i putovi do njih, jesu li predviđena i osigurana određena materijalna sredstva – rezerve hrane, vode, lijekova za stare i bolesne, za djecu i invalide… ili ćemo po onoj narodnoj: „što ako se desi, pa snaći ćemo se…“ !

Svako potresima ugroženo područje, u stvari, u stanju je pripravnosti između dva potresa, u kojem treba vrijeme iskoristiti upravo za obuku stanovništva odgovarajućem ponašanju i življenju zavisno od veličine potencijalne seizmičke opasnosti koja ih ugrožava na prostoru na kojem oni žive.

Teritorij Bosne i Hercegovine predstavlja jedan od seizmički najaktivnijih dijelova Balkanskog poluotoka, koji ulazi u sastav sredozemno-azijskog seizmičkog pojasa.

Na seizmološkoj karti Bosne i Hercegovine (Slika 1.) izdvojene su zone s maksimalnim intenzitetima potresa i uočava se da se najveći dio teritorije nalazi u zoni 7, 8 i 9-og stupnja seizmičkog intenziteta MCS ljestvice.

Slika 1. Seizmološka karta Bosne i Hercegovine | Preuzeto iz Procjene ugroženosti Federacije BiH od prirodnih i drugih nesreća, Sarajevo, Lipanj 2005.godine i Studeni 2014..godine[3]

_________________________________

[1] Tekst je nastao u Mostaru, 16.kolovoza 2012.godine, nakon epske snježne oluje i (ne)naučenih lekcija, samo je malo aktualiziran (op.a.).

[2] „Službene novine Federacije BiH“, broj 35/04. i 05/12/2018;

[3] Odluka Vlade Federacije BiH, V.broj: 2003/2014, o Procjeni ugroženosti Federacije BiH od prirodnih i drugih nesreća od 13.11.2014.godine;