Mali predizborni pojmovnik, vol.1

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pošto vjerujemo da je mnogima prilično teško snaći se u pravoj šumi predizbornih kandidata i obećanja, komunikacijskih kanala i poruka, stranaka i slogana, odlučili smo pojasniti Vam neke od najvažnijih pojmova koje ovih dana susrećete oko sebe.

Izbori – Demokratski način da odaberete onoga koji će trošiti Vaše pare. Zapravo, finiji naziv za davanje solidnog sadržaja vlastite lisnice potpunom neznancu. To nećete uraditi u stvarnom životu, vaš novčanik ljubomorno čuvate, ali na izborima zapravo dajete takuin drugome. Ali, čujte, povjerenje je najvažnije, zato se kandidati i bore za vaše povjerenje. A znate kako je to kod nas kad je „na povjerenje“. Uz sve to, pomalo čudno je da se izborom zove nešto što podrazumijeva uglavnom glasanje uvijek za jedne te iste.

Kandidat na izborima – Onaj koji traži Vaše povjerenje da bi upravljao Vašim novcem, a zapravo onaj kojem su neki ljudi obećali fotelju, a on njima obećao da će kad sjedne u fotelju ispuniti obećano. Pritom ti kojima je obećao nisu glasači, nego oni drugi, znate valjda koji. Ono što je obećao glasačima objesio je mačku o rep čim je ušao u novi ured. Što bi značilo da svaki ured naše vlasti ima bar po jednog mačka. Eto, sad znate gdje nam odoše pare – na hranu za mačke!

Kandidatske liste – Glavni kandidat, još par poznatijih faca i gomila anonimusa, čudnih ljudi, čudnog imena i još čudnijih frizura. Jeste li primijetili da nikad na tim listama nije čovjek kojem zbilja vjerujete? Da, onaj s kojim lovite ribu, pijete pivo, idete na utakmice, zapravo jedini ljudi kojima bi dali i novčanik i ključeve od auta. Ali, svejedno, vi ćete opet zaokružiti neke od ovih apsolutnih neznanaca. Ili neznalica.

Glasači – Ono što je srdela u moru, to je glasač na kopnu. Pojavljuje se, baš poput srdele, u jatima i djeluje instiktivno slijedeći prvog do sebe. Nema izgrađen stav, ali dok je u masi ima dojam da je važan i da se nešto pita. Kad nakon četiri godine u samoći malo porazmisli ima dojam da ga je netko prevario, ali šuti o tome, da ga onaj prvi do njega ne bi otkucao prvom do sebe. A onda opet naiđe jato i sve se zaboravi. Najčešća vrsta poznata je po glasanju za uvijek istu stranku i principijelnim izjavama tipa: „Važno je da smo naši“, „Nije moje da se petljam“ i „Zašto samo on, pa svi kradu!?“. Jedan od onih koji umire prije nade, koja, kao što znamo, umire zadnja.

Mi – To je ustvari Ja, ali kad se govori pred masom ljudi.

Narod – Najčešće spominjana riječ u predizbornoj kampanji, često i uz atribute tipa gladni, obespravljeni ili ponosni, ovisno u kojem dijelu političkog govora se narod nađe. U početku je govora narod uvijek gladan i obespravljen, da se ovlaži, ali na kraju, uz kulminaciju, poziva se na ponos i veličinu. Zato se kraj govora i zove penetracija. Eh, da kažemo i to da je predizborna kampanja zapravo predigra, ali u seksu konačno sudjeluju samo rijetki odabrani. Pa da, nisu li izbori zapravo odabiranje rijetkih među nama?

Građani – Zapravo isto što i narod, samo što nekima zvuči urbanije. Nije stoka, nego goveda. Nije govno, nego se pas posr'o. Otprilike tako.

Mali čovjek – Izmišljeni lik, nešto kao Miki Maus ili Oliver Twist, samo u još jadnijoj verziji. Stvoren s ciljem da svi kandidati za njega brinu. I tako, prođe pet, šest generacija Audija, a mali čovjek se od silne brige još više smanjio. Barem tako govore kandidati ovaj put.

Radno mjesto – Ono što je Raj na Nebu to je radno mjesto na zemlji. Obećanje da će se nakon sve muke ipak doći na mjesto gdje ništa ne radiš, a živiš u obilju. Mjesto gdje ne postoji natrag, nema otkaza, a ima regresa. Ima ih nekoliko milijuna u ovoj zemlji koji još uvijek vjeruju u to. Ima i par stotina tisuća koji to žive. Ali, nema više. Može samo manje.

Pravo na izbor – A čuj, nitko ne zabranjuje ni odlazak u svemir, ali, eto, ne može se! Dakle, svi imamo pravo lansirati se u orbitu, ali zašto nismo svi astronauti? Pravo na izbor zvuči moćno, ali ti nitko ne garantira da će tvoj izbor ujedno biti i onaj koji se poklapa s tuđim izborom. Tako da zapravo plešeš kako ti većina zasvira, pa ti biraj kako ćeš. Toliko o pravu na izbor. Ali, lijepo je čuti.

Jumbo plakati – Revija fotošopiranih lica u velikom formatu i od vaših para. Svi kandidati na plakatima imaju onaj isti ozbiljan osmijeh. Fotošopiran je baš kao i vlasnik istog, jer u stvarnosti ne postoji. U stvarnosti ili si ozbiljan ili se smiješ, jedino na plakatu možeš i jedno i drugo. Već u startu nas, dakle, lažu.

Nacionalne stranke – Zapravo, isto što i Starke. Klasika, kupuješ bez gledanja, očekuješ uvijek isto i dobiješ uvijek isto. Pojavljuju se drugi modeli, nazivno naprednije patike, udobnije tene, sve sa zračnim jastucima i anatomski oblikovanim ulošcima, ali veliki broj naših ljudi reći će da su Starke najbolje. Uzalud ti specifikacije, testovi, usporedbe, ali kako ćeš protiv tradicije i općeg mišljenja? Neki će i smrt dočekati u uvijek istim Starkama, a da nisu probali neke druge „pume“.

Građanske stranke – Starke, samo druge boje. Često iz sumnjivog uvoza.

(nastavit će se)