Na današnji dan, 9. studenog 1993., srušen je Stari most u Mostaru.

Srušile su ga snage HVO-a, a prema pravomoćnoj presudi Haaškog suda u predmetu ''Prlić i ostali'', rušenje Starog mosta u Mostaru bilo je vojno opravdano.

Prvostupanjskom presudom bilo je utvrđeno da se radilo o razaranju neporavdanom vojnim potrebama iako vijeće tada nije osporilo da je most bio vojni cilj. U prvostupanjskoj presudi bilo je zaključeno da je razaranje mosta rezultiralo potpunom izolacijom dijela stanovnika Mostara i imalo je nesrazmjerno veliki psihološki učinak na stanovništvo u odnosi na vojne koristi od rušenja mosta. stoga je raspravno vijeće zaključilo da se radilo o razaranju neopravdanom vojnom potrebom.

No, drugostupanjska presuda zaključila je kako je bila riječ o vojnom cilju.

Kako se navodi u zaključcima, utvrđeno je da je Stari most bio ''od ključnog značaja za vojne aktivnosti'' i da je kao takav bio legitiman vojni cilj, a tijekom izricanja je poništen dio prvostupanjske presude kojim se taj čin smatra kao ''bezobzirno razaranje''.

Žalbeno vijeće, uz izdvojeno mišljenje talijanskog suca Fausta Pocara, zaključilo je da je raspravno veće donijelo pogrešne zaključke o rušenju mosta.

''Žalbeno vijeće stoga zaključuje da nije dokazan element krivičnog djela i ukida osuđujući dio za zločin bezobzirnog razaranja gradova i sela u odnosu na Stari most'', navodi se.

Žalbeno vijeće je zaključilo da snage HVO ''nisu imale konkretnu namjeru da diskriminiraju ili vrše teror kada su uništile Stari most''.

Most, koji je sagrađen 1566. godine, obnovljen je u srpnju 2004. godine te je upisan na UNESCO-vu listu kulturne baštine.