Bljesak među izbjeglicama: Bez prava na ostanak i prava na odlazak

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Ovdje nam je dobro. Imamo vodu za piće, daju nam hranu, pokrivače i lijekove. Situacija je mnogo bolja nego što je to bilo u Mađarskoj ili Srbiji, a krajnji cilj nam je Njemačka. Tamo nas čeka bolja budućnost'', govori nam Basel iz Sirije.

Njega smo, zajedno s, kako se procjenjuje više od 20 tisuće migranata, našli u ograđenom dijelu željezničkog kolodvora u Salzburgu, prenamjenjenom za primanje migranata kojih je iz dana u dan u Austriji sve više.

Naime, u posljednja 24 sata, iz Mađarske, Srbije i Makedonije, pristiglo je oko četiri tisuće, dok je prema službenim informacijama samo u nedjelju, 14. rujna, u Austriju ušlo oko 17 tisuća novih migranata, od kojih velika većina želi dalje u potrazi za slobodom i boljim životom.

Na ulazu u ograđeni dio susrećemo 19-ogodišnjeg Omara iz Iraka koji se našao u apsurdnoj situaciji. U Salzburg je stigao prije dva dana, te je prošao policijsku kontrolu, međutim njegov brat nije. Zadržan je u migrantskom kampu. Uz brata, s kojim razgovara preko policijske ograde, i kojeg sve ovo vrijeme čeka ispred samog ulaza, zadržani su i njegovi prijatelji.

''Dva dana čekam. Ne daju nam nikakve informacije. Ja i moji prijatelji bili smo gore, a brat je ostao unutra. Išao je u toalet i sada mu ne daju proći. Išao sam tražiti da ga puste, no nisu to učinili. Ostao sam ovdje. Netko je spominjao kako će nas sada razdvajati na one koji su pristigli iz Afganistana, Iraka, Sirije i drugih zemalja. Ja želim samo ponovno biti sa svojim bratom i prijateljima te da zajedno krenemo dalje'', govori Omar i ističe kako mu je uopće nejasan kriterij i osnova po kojoj su jedni odabrani da idu dalje dok su drugi zadržani danima u ograđenom prostoru.

Iako većina migranata ističe određeno zadovoljstvo načinom na koji su dočekani, u usporedbi s onim odkud su pristigli, uvjeti su se ipak ponešto izmjenili. Za razliku od situacije na početku mjeseca, kada su ih Austrijanci dočekivali s hranom, pokrivačima i lijekovima na samom ulazu, uvjeti sada su ponešto drugačiji.

Migranti se nalaze na zatvorenom parkingu smještenom u unutarnjem dijelu kolodvora te se samim kolodvorom mogu kretati nesmetano, dok su svi izlazi s kolodvora osigurani velikim brojem policajaca, te prolaza dalje nema. Kretanje je ograničeno. I mi smo, kao novinari, jedva ušli u privremeni kamp u kojem su na svakom koraku tužni prizori. Izmoreni ljudi, uplakanih pogleda od kojih neki prilaze i pitaju nas što će biti s njima. Djeca se povijaju na asfaltu, a svaki pogled s kojim smo se susreli nosi u sebi veliki strah i pitanje kako i kamo dalje. U samom kampu, koji osiguravaju i pripadnici austrijske vojske, smještene su i sigurnosne službe, pripadnici Caritasa i drugih službi pomoći.

''Nije nam hladno još uvijek, no brinem se što će biti dalje. Ništa nam ne govore, moja žena i troje djece su sa mnom i već dva dana čekamo na bilo kakvu informaciju'', govori Musaffa koji nam je u samom kampusu prišao u potrazi za bilo kakvim informacijama 's vana'.

Prethodnih dana većina njih noć je provodila vani a bilo je i sukoba s policijom. Željeznički promet je u potpunosti obustavljen prema Njemačkoj, nakon što je ova zemlja ponovno uvela nadzor nad svojom granicom s Austrijom, zbog kako tvrde ,neizdrživog preljeva izbjeglica iz te zemlje. Radi se o prvom slučaju ukidanja Schnegneskog režima od strane jedna države Europske unije, od kako je sporazumom uspostavljen.

Informacije 's vana' pak govore kako su Austrijske vlasti u ponedjeljak objavile da na granične prijelaze s Mađarskom šalju 2.200 vojnika za osiguranje reda i suočavanje s izbjegličkom krizom.

Informacije ‘s vana’, za Basela, Omara i Musaffu kao i tisuće drugih koji se nalaze u ovom kampu, ne donose ništa novo, ništa bolje. Neizvjesna sudbina, bez prava na ostanak, i prava na odlazak, se nastavlja.