Pažnju prisutnih na posljednjem polumaratonu u Mostaru privukao je Milan Petrović koji je bez obzira na rezultat, pobjednik. U svakom smislu. Pobjednik s svakim novim nastupom. Čovjek nevjerojatne volje, želje.

Milan je jako rano ostao bez vida, sa šesnaest godina u potpunosti slijep. Taj hendikep nije prihvatio kao takav. Nije dozvolio da ga jednostavno sputava u životu. Kao mali je volio biciklizam, ali se nije mogao baviti jednostavno tim sportom. Ipak, 2004.godine počinje s amaterskom vožnjom tandem bicikla.

Odlazi na velika takmičenja, Paraolimpijske igre, samim tim bez obzira na svoje probleme, njegov život se mijenja. Dolazi plivanje, trčanje, nastupi na maratonima, polumaratonima, triatlonima.

Trčanjem i plivanjem se počeo baviti zbog nemogućnosti vožnje bicikla tijekom lošeg vremena. Za Mostar ga vežu posebne uspomene, dolazio je i ranije. Zahvaljujući Maji Andačić Prgi koja je nastupila s Milanom uspjeli smo ostvariti kontakt.

Bljesak.info: Kakvi su dojmovi nakon nastupa u Mostaru?

"Dojmovi nakon nastupa u Mostaru još nisu splasnuli, oduševljen sam organizacijom polumaratona, energijom koja je bila prisutna svaki trenutak cijelog događaja. Krajolik je savršen, bas kao i mostarsko sunce koje nas je grijalo cijelo vrijeme utrke."

Bljesak.info: Tvoji problemi Milane se vidom su počeli jako rano, određeno vrijeme si pokušavao utvrditi razloge, pa si odustao, da bi kasnije suočio s još većim problemom?

"Baš kako ste naveli problemi s vidom počeli su u ranom djetinjstvu. Sa šesnaest godina u potpunosti sam izgubio vid, unatoč brojnim pretragama u Srbiji, Rusiji nije otkriven stvarni razlog gubitka vida. Razlog gubitka vida bio je zapravo benigni tumor mozga koji mi je otkriven tek 2015. godine. Tumor je uspješno otklonjen no vid se ipak nije vratio."

Bljesak.info: Mnogi vjerojatno u tvojoj situaciji ne bi niti pomislili na bavljenje sportom, atletikom, ti jesi. Kako i zašto?

"Moja situacija sama po sebi dosta je specifična, prihvatio sam gubitak vida kao nešto sasvim normalno, i nisam dozvolio da me sputava u životu. Sport je oduvijek moja ljubav, prvenstveno biciklizam , u ovom slučaju tandem biciklizam, u kome sam između ostalog predstavljao Srbiju na Paraolimpijskim igrama u Londonu 2012. godine i u Tokyu 2021. godine zatim se nametnulo trčanje kao i plivanje, samim tim nametnulo se i sudjelovanje na triatlonima, te raznim utrkama."

Bljesak.info: Vjerojatno u tom trenutku nisi niti mogao sanjati u kojem će pravcu stvari ići, da ćeš doći na Olimpijadu, jednu, pa drugu?

"U trenucima treninga, želje za napredovanjem vjerovao sam u sebe i u svoje partnere, svaki nas trening je korak dalje. A i želje se ostvare ako vjeruješ u njih to se zapravo dogodilo i meni.

Bljesak.info: S obzirom na činjenicu da imaš problem s vidom tvoj način pripremanja za nastupe je ipak drugačiji, jednostavno moraš imati pomoć. Koji su ljudi koji su uvijek tu uz tebe, koliko brojna je ta ekipa?

"Problem s vidom iziskuje posebnu pripremu za treninge, godinama sam stvorio naviku treniranja doma, na bazenu sa svojim trenerom, s dečkima kojima redovito treniram (trčanje, biciklizam, plivanje). Tako da se ta ekipa sastoji od desetak meni dragih ljudi koji su kao i ja zaljubljenici u sport i ostvarivanje rezultata. Zajedno možemo učiniti mnogo i u najtežim trenucima jedni smo drugima potpora za ostvarivanje boljih rezultata. Primjer toga je i završena full Ironman distanca ( X- Man Romania ) triatlon u Oradei 2023. Imao sam izvrsnog partnera Vladimira Lazarevića, koji je rekreativac s profesionalnim pristupom sportu. Naravno ne smijem ni zaboraviti obitelj koja mi je velika podrška kako u životu i sportu".

Bljesak.info: Koliko je za tebe važan izbor partnera s kojim trčiš? U Mostaru si surađivao s Majom kako je to izgledalo? O čemu ste razgovarali tijekom utrke?

"Izbor partnera s kojim trčim je jako važan, to mora biti netko u koga imam povjerenja, baš kao u svemu. Kad sam se prijavio za mostarski polumaraton odmah sam znao da ću trčati s Majom. Iza našeg odnosa krije se dugogodišnje prijateljstvo, Maja je osoba koja jako voli sport to nas je zapravo i povezalo godinama unatrag. Trčanje s njom bilo je zabavno, lepršavo baš kao što je i ona sama. Ne mogu Vam reći o čemu smo razgovarali tijekom utrke , to neka ostane moja i Majina tajna".

Bljesak.info: Da se nisi odlučio za bavljenje sportom u situaciji kakvoj jesi bio, što misliš u kojem pravci bi se stvari razvijale?

"Moja druga ljubav zapravo su fizioterapija i masaža, time se bavim jer volim pomagati ljudima i imam dugogodišnje iskustvo na tom području. Svakako ću u narednom periodu unaprjeđivati svoje znanje kroz razne edukacije i studij Fizioterapije. Pri tom ne smijem zaboraviti na veliku podršku svog prijatelja u poslu, i u sportu Ivana Stevića, koji je dao ogroman doprinos sportu u Srbiji."

Bljesak.info: Kakvi su planovi za naredni period, dolazi li Milan ponovo u Mostar?

"Naredni period je došlo vrijeme na ostvarivanje vlastitih želja, koje su ostale zatomljene zbog ostvarivanja sportskih rezultata. S obzirom na to da se nisam plasirao na ovogodišnje Paraolimpijske igre vrijedno ću trenirati za naredne. Moj prvi ozbiljan pothvat vezan za biciklizam je vožnja iz Kragujevca do Mostara kojom se obnovilo prijateljstvo između ta dva grada i to je prekretnica u kojoj sam se odlučio baviti tandem biciklizmom. Za Mostar me vežu posebne uspomene i uvijek mu se rado vraćam. Volim taj grad, klimu susretljive ljude, i svu onu posebnost koju ima kao ljupki grad s najljepšom rijekom. Tako da uskoro ćete me vidjeti ponovo".