Zrinjski u četvrtak kreće na svoj 18. izlet u Europu.

Od 2005. godine i dvomeča protiv Dudelangea može se reći da su Plemići, ljeto i kvalifikacije jedna od najkonstantnijih veza.

Bilo je tu i nekih iznimki poput one posljednje kada je pod vodstvom Sergeja Jakirovića Zrinjski zbog lošijeg međusobnog omjera sa Širokim Brijegom ostao bez nastupa u kvalifikacijama za novonastalu konferencijsku ligu.

Ispostavit će se kasnije da je ta sezona hrabro prihvatila ulogu “ružnog pačeta” od kojeg je kasnije izrastao prekrasni bijeli labud.

Od Frolunde do Birminghama

Od prvog izlaska u Europu prije 24 godine,među kontinentalne okvire smjestile su se 73 utakmice u raznim natjecanjima, s raznim ishodima.

Malo toga Zrinjski nije doživio u svojim europskim avanturama.

Od šokantnih ispadanja u posljednjim minutama, nekada i sekundama (Frolunda, Shirak), preko kobnih pogodaka u nadoknadama koji su vodili do produžetaka i jedanaesteraca gdje bi Zrinjski pokleknuo (Dudelange, Slovan), pa do uvjerljivih poraza, ali prolaska zbog diskvalifikacije protivnika (Partizan).

Sve je to bila nogometno-životna škola koja je uz svoju maćehinsku stranu pokazala i onu majčinsku, pa su tako prošle jeseni Mostarci odgodili zimski san Premijer lige dosanjavši onaj svoj najluđi-grupnu fazu nekog europskog natjecanja Pod Bijelim Brijegom.

Remi s moćnom Aston Villom je spustio zastore na europsku scenu, ali i povećao apetite iščekujući nove uspjehe.

Diploma ili doškolovanje?

Kada tražite svoj put pod zvijezdama i ne rađate se po defaultu privilegirani onda svaki detalj igra ulogu.

Pa tako, ove godine,jedan jako bitan pravi razliku - Zrinjski nije prvak.

U prijevodu, prošlogodišnja mogućnost da se izađe na tri popravna ispita pretvorila se u imperativ davanja svih ispita do kraja, bez šanse za ispravljanje.

Zrinjski će krenuti od drugog pretkola kvalifikacija sa startne pozicije nositelja koju će imati sve do play offa gdje vrlo vjerojatno prelazi u nenositelje.

Preliminarni pogled na protivnike u toj fazi vodi nas čak do Stamford Bridgea, a pri tom ne možemo neprimjetiti imena poput Fiorentine, Betisa ili nama nešto bližih poput Rijeke (ako dođe do play offa).

Tu su i stari varšavski znanci, ali i potencijalno predstavnici Cipra i Litve s kojima bi se dalo odmjeriti snage.

Ipak, dalek je put do toga te prvo valja proći dvije prepreke.

Prva je Bravo.

Na papiru prolazan, zemljopisno blizak.

Mladi klub iz Ljubljane koji bi svoju premijernu utakmicu na stadionu Stožice mogao imati upravo protiv Zrinjskog.

A druga donosi još jedne stare znance Botev, ili malo vjerojatnije grčki Panthinaikos.

Što je realnost?

Bez obzira na sve ne možemo očekivati da ćemo iz naše nam drage kotline jednim skokom osvojiti planinske vrhove.

Ono što se čini realnim je da bi Zrinjski trebao i morao težiti da stigne barem do play off faze konferencijske lige etablirajući se tako među klubove s ozbiljnim namjerama i jasnom vizijom.

Isto tako ne smijemo zaboraviti da se i dalje svaki uspjeh bh. nogometa može lako svesti pod onaj kontrakompliment ++danas svi igraju nogomet''.

Stoga, zajednički nazivnik za sve domaće klubove se zove Premijer liga.

Samo iz njenog krila, kakvo god da jeste,dobijaš pravo da se predstavljaš svijetu.

A obaveza koju imaš je jasna-osvojiti je.