Tko će u finale na Portugal?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prva pobjeda – i odmah u finale! Tako je najkraće, ali i najefektnije sublimirati portugalski put prema pariškom finalu Eura. No, iza toga se krije mukotrpan rad, odličan selektor i potpuna posvećenost igrača svetom cilju. Portugal nitko nije nadigrao, makar je momčad do polufinala stigla bez ijedne pobjede u regularnom vremenu.

Uostalom, sjećate li se kad je netko nadigrao Portugal, još bolje – kad im je netko zabio dva gola? Doduše, Mađari  im jesu zabili tri, ali očito u utakmici u kojoj im je bilo suđeno da sve što upute ka golu protivnika upadne u mrežu. A takva se igra jednom u deset godina, ako ne i rjeđe.

Grki su protiv Portugala zalogaji 'ljeba

Još jedna činjenica – Ronaldo je sinoć bio posvećen momčadskoj igri puno više nego ikad na ovom turniru, puno manje je pokušavao (uzaludno) solirati nego ranije, makar je to jako teško izbiti mu iz „gena“, a opet je pokazao svoju klasu kad je bilo najpotrebnije. I to je bio ključ portugalskog uspjeha – uz, naravno, strahovitu nogometnu inteligenciju Fernanda Santosa, koji je jedini trener koji je bez skrupula mijenjao igrače, svaki put žrtvujući ponekog „standardnog“ na uštrb „igrača povedenog da čuči na klupi“.

Zahvaljujući tome, Santos je „umirovio“ dosta igrača iz prve utakmice, od Ricarda Carvalha preko Vierinhe, ili ih učinio prvom il drugom rezervom – poput Moutinha ili Andre Gomesa. Kako je turnir prolazio, tako smo počeli gledati neka nova lica u prvih 11, ustalio se odlični Fonte u obrani, mali Sanchez je od zlatne rezerve postao zlatni standard, Santos je prekinuo „tiho nepoštovanje“ prema Adrienu Silvi – te promovirao Ricarda Quaresmu u hit igrača! Zaboravljeni RQ 20 je tako konačno zaslužio stati uz inicijale CR7, jer je dva puta prelomio meč, kojim je Portugal nastavljao ići dalje – ispostavilo se, sve do finala!

Napadi odlični, obrane li-la

Jednom takvom Portugalu, organiziranom, tvrdom, nepredvidljivom – i neporaženom, suprostavit će se u nedjelju ili Francuska ili Njemačka. Finale prije finala, da se odmah okoristim starom izrekom, domaćin protiv najtrofejnije momčadi Europe, dvije reprezentacije koje su već osvajale prvenstva, Francuzi dvaput, Nijemci tri puta. Nijemci su gladniji, oni od 1996., znači čitavih 20 godina čekaju trofej, dok Francuzi u čekaonici borave od 2000.

Njemačka igra sasvim solidno, domaćin je malo zapinjao, ali utakmica s Islandom pokazala je da nisu svjesni koliko potencijal tu zapravo leži. Ali, upravo ta utakmica s Islandom može biti i „duda varalica“, jer je realno gledajući većina golova pala nakon grešaka islandskih igrača. Zato će Deschamps imati težak zadatak da razdvoji euforiju od realnog.

S druge strane, Njemačka također ima svoje mane. Pročitate li njemački tisak, još uvijek se puše na hladno – i smatraju da Jogi Low previše toga daruje suparnicima, a to što su oni smotani, pa ne iskoriste, druga je stvar. Slično, dakle, kao i s Francuzima, gdje tisak ne zaboravlja činjenicu da je Island zabio Trikolorima dva gola i još imao dva zicera!

Ipak, Francuska će odahnuti glede obrane, jer svi su na raspolaganju i svi su fit. S druge strane, Mats Hummels je kartoniran i to bi mogao biti problem. Iako nije ikgrao od početka turnira, Hummels je donio čvrstinu u obranu koja je, sjećate se, bez njega protiv Ukrajine bila puna propuha. Uz to, Sami Khedira je ozlijeđen. Ponovno rođeni igrač bio je jedan od najkonstantnijih na turniru, dobar i prema naprijed i prema nazad, a u sredini je davao staloženost Njemačkoj.

Ulog velik, pritisak još veći

Nikome u ovoj utakmici neće biti lako – Francuzi su pod pritiskom, jer ključni meč igraju protiv najgoreg mogućeg suparnika, a Njemačka na korak do finala mora na obračun s domaćinom. Izuzmemo li Italiju, Njemačkoj će ovo biti prvi pravi meč na turniru. A što tek reći za Francuze? Na stranu island (do neki dan bi ga gledali kao mrtvog autsajdera), na stranu utakmice u skupini i ona s Oirskom – Francuska tek večeras igra prvu pravu utakmicu, gdje s druge strane igra velika reprezentacija.

Zato je realno ne očekivati golijadu i spektakl. Barem do neke tamo minute, jer ispočetka bi to moglo ići jako teško i mučno. Ulog je velik. E sad, ako netko zabije u prvih pola sata, ako neka obrana napravi grešku i ostavi igrača samog, tada ćemo vjerojatno gledati to famozno finale prije finala. Ako ne, realno, možemo opet gledati penale. Jer ovdje je, kad ljudski pogledaš – previše toga fifty – fifty!