Švedski lov na Crveni oktobar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hladnoratovska igra mačke i miša koja se u proteklih desetak dana odvija, između navodno ruske podmornice i Švedske Kraljevske Ratne Mornarice u Baltičkom moru, zaokupila je svjetske medije i mobilizirala je jednu od najvećih pomorskih operacija potrage u Baltiku u posljednjih 30 godina. Ovo nije prvi put da se u Švedskim teritorijalnim vodama pojavljuje strana podmornica.

Povijest ima običaj ponavljati se

Tijekom hladnog rata u Švedskim teritorijalnim vodama zabilježeno je 16 incidenata koji su uključivali otkrivanje i praćenje tada uglavnom sovjetskih podmornica. Najpoznatiji incident dogodio se sa sovjetskom podmornicom U- 137 klase Whiekey koja se 27. listopada 1981. godine nasukala u priobalnim vodama Švedske.

Nakon velike medijske pompe nazvane 'Whiskey on the rocks', Švedska vlada je vratila i brod i interniranu posadu SSSR-u. Pošto povijest ima običaj ponavljati se, od noći 18.10.2014. godine, Švedska Kraljevska Ratna Mornarica je u stanju pune borbene gotovosti, jer je tad presretnuta komunikacija između još uvijek 'neidentificiranog plovila' i Kaljingrada najveće baze Ruske Ratne Mornarice na Baltiku.

Poruka je bila šifrirana, a kako prenose mediji radilo se o pozivu u pomoć koji je prema Klajingradu upućen s površine vode iz priobalnog područja duboko unutar teritorijalnih voda Švredske. Samo 14 sati nakon što je otkriven signal, neidetificirano plovilo je viđeno u jednom zaljevu, svega 40 km od Stockholma. Postoji i amaterska snimka tog plovila na kojoj se jasno vidi da se radi o podmornici, jer je na površini vode bio isturen samo periskop.

Svih šest raspoloživih kapitalnih borbenih plovila ranga korvete Švedske Kraljevske Ratne Mornarice zajedno s još četiri podmornice i nekoliko desetina helikoptera i patrolnih zrakoplova je angažirano u potrazi za navodnom ruskom podmornicom za koju se pretpostavlja da se krije u jednom od 30.000 zaljeva i otočića duž Švedske obale. Pored tih mornaričkih kapaciteta i danska i nizozemska ratna flota su dio svojih kapaciteta stavili u potragu za ruskom podmornicom.

Vojne operacije daleko od očiju javnosti

Treba biti svjestan činjenice da su u punom zamahu obavještajne i druge prikrivene vojne operacije između Rusije i Zapadnih saveznika koje se po starom dobrom običaju odvijaju daleko od očiju javnosti, u zoni još za vrijeme Hladnog rata nazvanoj - Dark Side of the Moon. I u vrijeme hladnog rata gubljene su podmornice u sumljivim nesrećama koje su se dogodile pod nikad do kraja razjašnjenim okolnostima. Najreprezentativniji takav slučaj je potonuće sovjetske podmornice K 129 klase Golf II koja je 1968. godine potonula sjeveroistočno od Havajskog otoka Oahua u Pacifičkom oceanu.

Velika operacija traganja i spašavanja pokrenuta je od strane sovjetske ratne mornarice, ali podmornica nije pronađena. Naprotiv, američka ratna mornarica pronašla je 1974. godine olupinu podmornice K 129 i u super tajnoj operaciji 'Azorian' pod rukovodstvom CIA-e uspjela da sa olupine izvuče dio optičko-elektronske opreme, sve šifre, kodove i uređaje za kriptovanu komunikaciju, nova sovjetska torpeda sa nukelarnim bojevim glavama i u to doba najnovije sovjetske nukelarne krstareće projektile SS-N-5 SERB. Koliko je ova operacija bila važna najbolje govori slijedeći primjer.

Nakon temeljitog pregleda raketa SS-N-5 SERB, zaključeno je da sovjeti, zahvaljujući jedinstvenom sustavu lansirnih cijevi mogu ispaljivati projektile, kao i druge tipove balističkih nuklearnih raketa u salvama, za razliku od amerikanaca i zapadnih saveznika koji su svoje nukelarne balističke rakete ispaljivali iz podmornica u razmacima od 50-55 sec.

Stoga nije ni čudo što je Ruska Ratna Mornarica nakon katastrofalne nesreće i potonuća podmornice Kursk klase Oscar u kolovozu 2000. godine, odbijala zapadnu pomoć dok nije 'pospremila' osjetljivu optičko-elektronsku opremu i druge tajne uređaje i dio oružja s olupine podmornice. Upravo ta operacija koja je trajala nepunih 48 sati po vjerovanju mnogih presudila preživjelim mornarima koji su u tom razdoblju poginuli.

Američki mediji su svojevremeno nagađali da je CIA provela ovu tajnu operaciju traganja, no do 1992. godine službeni Washington nikada nije priznao da je operacija provedena. Direktor CIA Robert Gates 1992. godine je uručio ruskim dužnosnicima dio video materijala koji pokazuje tajnu sahranu šest tijela mrtvih sovjetskih mornara koji su nađeni u olupini podmornice. Inače, pretpostavlja se da su amerikanci načinili 20.000 fotografija i snimili nekoliko sati video materijala olupine podmornice koja se nalazi na 4.900 metara dubine.

Sovjetske, a poslije i ruske podmornice su uvijek na zapadu izazivale posebno zanimanje vojnih i obavještajnih krugova, jer se radi o oružanim sustavima koji su jedinstveni i predstavljaju oružje strategijske namjene koje je u mogućnosti da se brzo prebazira u područje operacija i da ostane skriveno u ogromnim prostranstvima oceana. Ova mogućnost dala je ključnu strategijsku i operativnu prednost nuklearnom oružju, a podmornice nosači ovog oružja su vremenom modernizirane i pretvorene u osnovno mornaričko oružano sredstvo za nanošenje prvog strategijskog udara.

Podmornički trofej

Još veća rijetkost i istinski podmornički trofej pretstavljaju tzv. napadajne podmornice koje su dizajnirane tako da pronađu, prate i unište podmornice koje nose nuklearne balističke projektile. Ako se u slučaju podmornice u teritorijalnim vodama Švedske zaista radi o ruskoj podmornici onda je u pitanju jedan od dva tipa dizel-električnih podmiornica klase Kilo ili najnovije ruske podmornice klase Lada. Oba tipa su podmornice namijenjene lovu na podmornice koje nose nuklearne projektile, a dizajnirane su tako da sa svojim gabaritima mogu operirati u tzv. malim morima.

Posebno je interesantna najnovija ruska podmornica klase Lada, koja je u potpunosti prilagođena upotrebi AIR JET propulzije bazirane na najnovijoj tehnologiji tzv. Striling mašina s tečnim oksigenom kao gorivom. Radi se o super tajnim sustavima pogona koji omogućavaju podmornici vrlo mali akustični potpis u vodi koji sonari mogu vrlo teško otkriti. Pored toga ovaj sustav omogućava podmornici da ostane tjednima pod vodom, jer pod sredstvom specijalne opreme i sustava preuzetih sa nuklearnih podmornica može da proizvodi kisik potreban za normalno funkcionisanje posade.

Ako ovi super tajni sustavi padnu netaknuti u ruke NATO-a sasvim sigurno će natjerati Rusku Ratnu Mornaricu da promjeni kompletnu strategiju i sve svoje operativne mjere i radnje. Istovremeno dovest će u pitanje i najnoviji program modernizacije ruske podmorničke flote i uvođenje u naoružanje nove klase supermodernih nuklearnih podmornica K-550 klase Yasen koje nose 16 nuklearnih balističkih projektila nove generacije i imaju isti sustav AIR JET propulzije, a koštaju 1,6 milijardi američkih dolara po komadu.

Ruska podmornica na zadatku

Nitko ne zna kakva se drama odvija u Baltiku, niti se može nazrijeti jesu li u operaciju potrage za ruskom podmornicom uključeni podmornički flotni sastavi američke ratne mornarice. Ono što je činjenica je da je 22.10.2014. godine ruski patrolni avion Iljušin Il-38 NATO kodni naziv MAY, povrijedio zračni prostor Estonije i ušao u zračni prostor akvatorije Baltika, gdje su ga otkrili švedski presretači i zajedno sa danskim lovcima ispratili nazad u zračni prostor Ruske Federacije. Također, ruski naftni tanker NS Concord kruži Baltičkim morem u blizini Stockholma već nekoliko dana.

Prema ovim podacima, može se nagađati da je ruska podmornica bila na trenažnom zadatku i da je imala određenih mehaničkih poteškoća, te da je bila primorana da zatraži pomoć kompromitirajući svoju lokaciju. Istovremeno ruski patrolni avion je namjerno kršeći zračni prostor Estonije zbog skraćivanja maršute dolaska u zračni prostor Baltika, vjerovatno nad morem ostvario kriptirani kontakt u svojstvu mobilnog predajnika sa podmornicom i izdao joj nova naređenja, jer se radi o avionu koji je dizjaniran za TACAMO (Take Charge and Move Out) operacije stalnog kontakta sa podmorničkom flotom.

Što će dalje biti ostaje nam vidjeti, ali sasvim je sigurno da će se kapaciteti traganja za navodnom ruskom podmornicom uvećati gotovo trenutno, jer ukoliko se podmornica zapljeni, zapadni saveznici će doći u posjed vrhunskih obavještajnih podataka o novim oružanim, elektronskim i pogonskim sistemima na ruskim podmornicama.

Putinstrojka rješava sporove

Nakon reaktiviranja 'hladnog rata' Rusija pod Putinom je rehabilitirala agresivan pristup rješavanju sporova koji se može nazvati PUTINSTROJKOM i u tom kontekstu povukla nekoliko vezanih radikalnih vojnih poteza (Gruzija, Sirija, Ukrajina) u novoj šahovskoj partiji ni rata ni mira sa Zapadom. Prema pisanju medija, samo u 2014. godini u Pribaltičkoj regiji ruski avioni su pet puta upali u zračni prostor Finske, a švedski i danski zračni prostor je u 2013. godini imao preko 40 nedozvoljenih posjeta ruskih lovačkih i patrolnih aviona.

Latvija, Letonija i Estonija koje su pod zaštitom NATO-a ove godine su imale 180 povreda svog zračnog prostora. Sve ove kao i druge vojne aktivnosti koje u Baltiku, Ukrajini i na drugim mjestima u svijetu sprovodi Ruska Federacija sa svojim oružanim snagama jasna je poruka svima da je Rusija spremna da nastavi tamo gdje je 1991. godine Sovjetski Savez stao.

Putin ovim potezima pokazuje sasvim otvoreno da želi vratiti Europu 30 godina unazad, u Europu u kojoj je 8 milijuna vojnika, 15 milijuna vojnih rezervista, sa 10.500 nuklearnih bojevih glava, 39.000 tenkova, 10.000 borbenih aviona i 3000 ratnih brodova koji su kružili njenim obalama, čekalo naređenje da jurnu jedni na druge u konačnom obračunu koji bi bio okončan nuklearnim holokaustom. Mir pod teretom oružja, u kojem je svijet drhtao prije 30 godina na svaki pokret sovjetskih trupa, cilj je kojem teži Putin.

Obračun Rusije i SAD-a nemoguć

On je svjestan činjenice da je konačni međusobni obračun SAD-a i Rusije nemoguć i nepotreban, a u novim okolnostima obostranog vojnog jačanja izgleda da još uvijek nije jasno do koje granice obje super sile mogu ići. Stoga se i događa rat u Ukrajini, te druge demonstracije sile, poput Beogradske parade ili navodnog podmetanja podmornice u Baltiku koju traži pola Baltičke flote NATO-a.

Sva ta događanja u globalu više predstavljaju termometar nivoa političkog pritiska Rusije koju Zapad može tolerirati, nego zaista stvarnu prijetnju svjetskom miru. No, barometar političkog pritiska koji Rusija može svojom vojnom prisutnošću napraviti se stalno povećava, a zapad vrlo tromo i uspavano reagira na povećanje vojne prisutnosti Putinovih vojnih snaga i njihovih saveznika u svijetu. To može imati za posljedicu pomijeranje strategijske ravnoteže i ugrožavanje faktora dominacije sile koju Zapadna alijansa brižljivo gaji još od pada Berlinskog zida. Bilo kako bilo Ujak Sem je u ovoj globalnoj šahovskoj strateškoj igri sada na potezu.

*Autor teksta Nedžad Ahatović je profesor obrane i sigurnosti