Beč umjesto struje za rashladne sustave koristi višak toplotne energije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za proizvodnju rashladne energije i za povratno hlađenje, umjesto struje, u Beču se u centrali za rashladne sustave gradskog komunalnog poduzeća WienEnergie koristi višak toplotne energije iz toplana.

''U ljetnim mjesecima višak toplotne energije se uz pomoć vode iz Dunavskog kanala preusmjerava za klimatizaciju i rashlađivanje velikih potrošača, među kojima je Bolnica te veliki hoteli i tržni centri'', kaže rukovoditelj tima rashladnih sustava Burkhard Hölzl.

Ova centrala koja je u pogonu od kraja 2012. godine, prozvana "najvećim bečkim hladnjakom", ima ukupnu snagu od 15 MW, što odgovara snazi koju proizvodi 100.000 standardnih hladnjaka.

Centrala je smještena u sklopu podzemne garaže i prilikom ulaska u bečkoj ulici Zelingasse ništa ne upućuje da se pod zemljom nalaze postrojenja koja rade na principu inteligentnog korištenja energije.

''Voda se iz Dunavskog kanala ovdje u postrojenjima najprije ohladi na šest do sedam stupnjeva, a potom se kroz izolirane cijevi transportira do korisnika gdje napaja njihove klima uređaje'', objašnjava Hölzl.

Hladna voda koju zagrije korisnik se vraća u rashladnu centralu gdje se ponovo hladi, a struja koja se koristi za rad apsorpcijskih i rashladnih uređaja dolazi, između ostalog, iz spalionice otpada "Spittelau".

I ono što je, uz podatke o efikasnom korištenju resursa i energetske efikasnosti, također bilo interesantno u priči o izgradnji Centrala za hlađenje "Fernkältezentrale am Schottenring" je način na koji su prokopani kanali za cijevi i podzemni prostori za postrojenja.

''Bilo je potrebno 46 odobrenja da bi počela gradnja. Obzirom da su cijevi postavljane u zoni grada koji je pod zaštitom države te ispod tračnica dvije metro linije, kopanje je trebalo izvesti tako da se ništa ne dovede u pitanje, odnosno ne promjeni.

Zbog toga se kopanje vršilo po sustavu rudničkih jama, dakle pod zemljom i kanal za cijevi iz Dunava do centrale je djelimično urađen ručnim iskopima'', pojašnjava Hölzl.

Kako bi se iskop kanala za cijevi za razvođenje hladne vode potpuno iskoristio, postavljene su i dodatne cijevi za pitku vodu, kaže Hölzl.

I taj podatak kazuje koliko Beč na efikasan način koriste svoje resurse, a što je jedan od prioriteta inicijative "Smart City".

Po podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA) klimatizacija i rashlađivanje zgrada su oblast koja najbrže napreduje na polju energije jer kompletan proces hlađenja ovisi o struji, što se u Beču u sklopu projekta energetske efikasnosti želi izbjeći.

U Beču centrala za hlađenje "Fernkältezentrale am Schottenring" kao i centrala za hlađenje "Spittelau" koriste vodu iz Dunava. Sadašnji kapaciteti rashladnih centrala su 65 MW.

I unutar kompleksa nove Glavne željezničke stanice u Beču je rashladna centrala kapaciteta 20 MW, a nalazi se ispod željezničkih tračnica.

Bečka mreža za tzv. centralno hlađenje duga je šest kilometara, a kada radi punim kapacitetom ovu rashladnu energiju za ekološko hlađenje zgrada može koristiti 65.000 građana. Na ovaj način godišnje se "uštedi" 1.447 tona ugljendioksida.

Planirano je da do 2020. godine ukupni kapacitet rashladnih centrala u austrijskoj prijestolnici bude 200 MW.