Ivan Rozić - mladi Mostarac koji može biti primjer mnogima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Uspješan, školovan, aktivan i poslovan, definicija je za kojom teži svaka mlada osoba, a Ivan Rozić, Mostarcima već odavno poznat po svom društvenom aktivizmu, je upravo osoba koja posjeduje sve ove kvalitete.

Boreći se protiv iskrivljenih društvenih normi Ivan je pokrenuo razne projekte u rodnom Mostaru, te je svojim radom mnogima bio inspiracija i pokretačka snaga.

U razgovoru pročitajte koja je tajna uspjeha ovog mladog poduzetnog aktiviste.

1. Kratko predstavi sebe i svoje aktivno volontersko djelovanje u Mostaru.

Rođen sam u Mostaru nekoliko godina prije crnih devedesetih. Odgojen u obitelji koja je me naučila da su svi ljudi jednako vrijedni, a zatim obrazovan u društvu koje silno želi oboriti takvo uvjerenje. Osnovnu i srednju školu sam završio ovdje, a prošle godine sam i diplomirao na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Kroz tih 5 godina sam studirao i izvan Mostara, pa sam bio u prilici putovati i vidjeti svijet neopterećen ratnim ožiljcima i imaginarnim problemima.

Moje 'aktivno volontersko djelovanje' je počelo u srednjoj školi kada su se moje obiteljske vrijednosti sudarile s iskrivljenim društvenim normama. Od tada pokušavam kroz razne projekte i inicijative skrenuti pozornost s imaginarnih na prave probleme te usput doprinjeti koliko mogu u rješavanju istih.

2. Trenutno si u Tajlandu. Koliko si već tamo i zašto si otišao?

Po završetku studija prošle godine sam se bacio na traženje posla preko oglasa, raznih internet servisa i poznanstava. Tijekom potrage sam naišao na oglas hrvatske firme Infobip koja je tražila prodajnog menadžera u Sarajevu. Nakon intervjua i edukacije sam spletom sreće i vlastitih vještina dobio ponudu da za njih otvorim i vodim ured na Tajlandu. Takva ponuda se ne odbija pa sam već početkom devetog mjeseca prošle godine stigao u Maleziju na dvomjesečnu pripremu s ekipom ovdje u Aziji, a krajem godine sam preselio u Bangkok.

Možda najzanimljiviji dio ove moje priče jeste sama firma koja je u proteklih 5-6 godina iz malog ureda u Puli izrasla u globalne okvire sa 30 ureda diljem svijeta. Takvu viziju i predanost poslu je prilično teško naći u našim krajevima pa me vodstvo i svi uposlenici Infobipa svakodnevno fasciniraju. A povjerenje koje stavljaju u mlade ljude je van svjetskih okvira, kamoli balkanskih.

3. Planiraš li se vratiti u Mostar, možda pokrenuti neki posao ili ostaješ u inozemstvu?

Skupljanje iskustva u inozemstvu je najbolji oblik učenja bez obzira u kojoj društvenoj sferi radiš. Isto je i za biznismene i za učitelje i za doktore. Ali ja svoj život vidim isključivo u Mostaru. Tu ću osnovati obitelj i odgajati svoju djecu. A uz malo zdravlja i sreće pokušat ću pomoći koliko mogu svojim sugrađanima kojima treba podrška i kvalitetna prilika da izgrade vlastiti život. Već imam neke ideje koje bih volio pretvoriti u održiv vlastiti biznis, ali još uvijek je rano o tome pričati. Neka da Tajland riješim prvo =)

4. Imaju li mladi kod nas dovoljno prilike za posao?

Nemaju. To je činjenica koju nitko ne može osporiti, ali koja previše služi kao izlika, a premalo kao motivacija. Nije dovoljno tražiti posao nakon što završiš školu. Ako već nisi poduzetnički tip onda ulaži u sebe kako bi poslodavci u tebi vidjeli što veći potencijal.

Tko kaže da programeri ne trebaju znati barem 2-3 strana jezika? Ili da pravnici ne trebaju znati kodirati? Što ti je širi opus vještina atraktivniji si na tržištu rada, a za gomilu novih vještina ti ne treba ništa osim vremena i računala s internet konekcijom. Ulaganje u vlastito znanje je najisplativije ulaganje. Čak i ako misliš da učenje bilo čega novog nije baš za tebe, učlani se u neku udrugu, klub, zajednicu, bend, upoznaj što više ljudi i uči kroz timski rad na projektima. Prilike za posao neće same od sebe doći sigurno.

5. Bi li preporučio mladima odlazak u neku drugu zemlju?

Naravno. Kakav si život proživio ako nisi vidio ništa osim svoje čaršije? Treba iskusiti i putovanja i svakodnevne izazove u tuđem gradu. Ali bi po mom mišljenju bilo idealno kada bi se ti isti mladi vratili u Mostar i obogatili ga dobrim idejama koje su pokupili vani.

6. Što je najveći nedostatak života i rada na našim prostorima u usporedbi s npr. Tajlandom ili Malezijom?

Kod nas nema tog pozitivnog pogleda u budućnost i generalne atmosfere razvoja. U Maleziji se nemilosrdno gradi na svakom koraku, a i Tajland je blizu tome. Stambeni neboderi, uredski prostori, tvornice, autoceste, mostovi. Sve u isto vrijeme. Kod nas se udare temelji za jednu novu zgradu i ne prestaje se o tome pričati dok se ne završe radovi 4-5 godina nakon. U takvoj letargičnoj okolini teško je biti ambiciozan i aktivan. Nisu ni ove zemlje ovdje bez svojih problema, ali se nose s njima na puno pametniji način nego mi sa svojima.

7. Ideja za čokoladne nerede tvoja je zasluga, a već je od prve godine počela poprimati svjetske razmjere. Imaš li na umu još neku akciju?

Najpozitivnija inicijativa dosada je bilo uspostavljanje udruge PLUS. Zajedno s nekoliko prijatelja i poznanika pokrenuo sam jednu novu vrstu nevladine organizacije koja je fokusirana na poboljšavanje kvalitete življenja u našem gradu. Želimo vratiti omladinski aktivizam u lokalne zajednice gdje se on najviše i cijeni. Mladi Mostarci i Mostarke koji su voljni biti aktivan dio društva u ovoj zemlji prvo trebaju voditi računa o problemima svojih sugrađana.

Bitno načelo kojim se vodimo jeste izbjegavanje ovisnosti o našoj udruzi. Svatko od nas ima svoj vlastiti izvor prihoda i ne moramo sebi isplaćivati plaće na osnovu ostvarenih projekata. Nadamo se da će nam ovo pomoći da održimo naš aktivizam na temeljima dobre volje i zainteresiranosti za društvene probleme, a ne da budemo „aktivni“ zbog dnevnica i honorara.

Pozvao bih svakoga sa dobrom idejom i voljom za rad da se javi na [email protected] i predstavi nam svoj plan. Tu smo da pomognemo u svakom mogućem pogledu.

8. Koje su pozivne inegativne strane ovog grada i u kojem pravcu mladi trebaju razmišljati? Imaš li neki ohrabrujući savjet za njih?

Za mene Mostar ima samo pozitivne strane. Ove negativne saznajte od nekog drugog. A za mlade nemam neki ohrabrujući savjet jer nisam pop već jedan od njih. Uostalom, najbolje životne priče nastaju kada se ne sluša baš svačiji savjet.