Polaris Dawn, misija SpaceX-a, u četvrtak će pokušati nešto dosad neviđeno – privatni civili krenut će u svemirsku šetnju. Četiri civilna astronauta su u utorak lansirana na petodnevnu misiju, najudaljeniju od Zemlje još od programa Apollo iz 1972. godine.

Kako piše Aljazeera, misiju predvodi milijarder Jared Isaacman, a posadu čine dva zaposlenika SpaceX-a i bivši vojni pilot. Nakon nekoliko odgoda, astronauti su sada u bestežinskom stanju.

U četvrtak će posada Polaris Dawn otvoriti vrata kapsule i po prvi puta privatni astronauti izaći će u otvoreni svemir, ispisujući novo poglavlje u povijesti svemirskih istraživanja.

Dvoje njih će isplivat u prazninu svemira, vezani pupčanom vrpcom. Kako bi se pripremili za ovo, proveli su gotovo dva dana izmjenjujući plinove u kabini i unutar svojih tijela kako bi spriječili dekompresijsku bolest dok prelaze u svoja svemirska odijela. Nakon kratke demonstracije zatvorit će vrata i pripremiti se za povratak na Zemlju.

Video: Polaris Dawn Mission

Svemirske šetnje

Tijekom ranih 1960-ih, dok su SAD i Sovjetski Savez žurili u svemir, cilj nije bio samo stići tamo, već i omogućiti astronautima da napuste kapsule. Obje su zemlje uspjele u tome 1965. godine, kada su sovjetski astronaut Aleksej Leonov u ožujku, a američki astronaut Ed White u lipnju, lebdjeli vezani iznad Zemlje.

Međutim, obje misije su se suočile s krizama. Leonov je jedva ušao natrag u letjelicu jer mu se odijelo proširilo, dok je White jedva uspio zatvoriti vrata nakon povratka.

Svemir predstavlja mnoge opasnosti za astronaute. Temperature su ekstremne, a mikrometeoriti i svemirski otpad lete nevjerojatnom brzinom. Zračenje lakše prodire u tijelo, a svemirska odijela, dizajnirana za zaštitu od smrtonosnog vakuuma, često su kruta i nezgrapna.

Bolest u svemiru može biti katastrofalna, jer povraćanje može blokirati vid i sustave za održavanje života. Primjerice, 2013. godine talijanski astronaut gotovo se utopio zbog curenja vode u kacigi.

Ipak, svemirske šetnje su ključne za uspjeh mnogih misija. Pomogle su pri preuzimanju filmskog materijala iz Apollo misija, popravcima Skylaba i Hubbleovog svemirskog teleskopa te izgradnji Međunarodne svemirske postaje. Ljudski doprinos ne može biti zamijenjen robotima kad su u pitanju vanjski popravci svemirskih letjelica.

Video: The Real Reason The Boeing Starliner Failed

Tko kontrolira Svemir

Dosad su svemirske šetnje bile rezervirane za vladine programe, no sada SpaceX, pod vodstvom Elona Muska, želi testirati nova svemirska odijela i postati prva privatna tvrtka koja šalje ljude u svemir. Polaris Dawn nije povezana s NASA-om i ne regulira ju američka vlada, što postavlja pitanje krši li SAD međunarodne svemirske sporazume.

Stručnjaci poput Tomassa Sgobbe iz Međunarodne udruge za unapređenje svemirske sigurnosti tvrde da misija može kršiti članak VI. Ugovora o svemiru iz 1967. godine, koji predviđa da aktivnosti privatnih tvrtki u svemiru moraju biti pod nadzorom država. Američki Kongres, međutim, već 20 godina ograničava nadzor nad privatnim svemirskim pothvatima, pa FAA regulira samo sigurnost raketa, ne i aktivnosti u svemiru.

Ova misija otvara nova pitanja o tome tko kontrolira privatne svemirske poduhvate, jer tvrtke poput SpaceX-a, Virgin Galactica i Blue Origina sve češće istražuju svemir. Neki stručnjaci smatraju da ugovor o svemiru još uvijek može regulirati privatne misije, dok drugi tvrde da nedostatak neovisnog nadzora predstavlja rizik.

Ugovor iz 1967. godine

Godine 1967., tijekom Hladnog rata i svemirske utrke, Ujedinjeni narodi organizirali su potpisivanje Ugovora o svemiru (OST), kojim su Sovjetski Savez, SAD i druge svjetske sile regulirale aktivnosti u istraživanju i korištenju svemira. Ugovor je zabranio postavljanje nuklearnog oružja u svemir te odredio da istraživanje svemira mora biti za dobrobit cijelog čovječanstva.

Ugovor je također regulirao ulogu privatnih tvrtki u svemiru. Prema članku VI, aktivnosti privatnih subjekata zahtijevaju odobrenje i nadzor države iz koje djeluju. To je bio ključan kompromis između SAD-a, koji je želio uključivanje privatnih tvrtki, i Sovjetskog Saveza, koji je inzistirao na državnoj kontroli.

Danas privatne tvrtke poput SpaceX-a, Virgin Galactica i Blue Origina aktivno sudjeluju u svemirskim misijama, uključujući svemirski turizam i istraživanje Marsa.

Iako je Federalna agencija za zrakoplovstvo (FAA) odgovorna za certificiranje sigurnosti raketa i letjelica, nema ovlasti nad sigurnošću putnika u komercijalnim svemirskim letovima.

Ljudi na misijama poput Polaris Dawn potpisuju informirani pristanak, a sigurnost u svemiru ostaje odgovornost samih tvrtki.

Nova svemirska utrka

U novoj svemirskoj utrci, pravila koja reguliraju svemirske aktivnosti i dalje su aktualna. Prema članku I. Ugovora o svemiru (OST), privatne tvrtke mogu slobodno koristiti svemir, ali moraju biti pod nadzorom država.

Zračni i svemirski stručnjaci poput Ram Jakhu ističu za Aljazeeru da iako ne postoje precizni međunarodni tehnički standardi, svaka država ima pravo tumačiti pojam nadzora. Ta dvosmislenost ne čini ugovor zastarjelim, već omogućuje njegovu prilagodbu.

Privatne tvrtke, poput SpaceX-a, mogle bi uskoro započeti rudarstvo ili izgradnju u svemiru. Takve aktivnosti moraju biti licencirane od strane države, što znači da bi vlada SAD-a trebala paziti da ne krši ista pravila koja očekuje od drugih zemalja. Tanja Masson, stručnjakinja za međunarodno svemirsko pravo, smatra da su ova pravila korisna i za industriju jer omogućuju poslovanje na globalnoj razini uz minimalne razlike u regulativama.

Međutim, neki stručnjaci poput Marca Sgobbe, koji je godinama regulirao svemirske misije u Europi, izražavaju zabrinutost zbog nedostatka neovisnog nadzora. Premda vjeruje da SpaceX ima vrhunske stručnjake za sigurnost, rizici poput mikrometeorita, požara i dekompresijske bolesti i dalje su značajni.