Znanstvenici su na arheološkom nalazištu u Izraelu pronašli najranije poznate dokaze o kuhanju.

Prelazak s konzumiranja sirove na kuhanu hranu bio je dramatična prekretnica u ljudskoj evoluciji, a otkriće je ukazalo da su pretpovijesni ljudi mogli namjerno ložiti vatru kako bi kuhali hranu prije najmanje 780.000 godina, piše CNN.

Kuhali ribu

Detaljna studija ribljih zuba otkrivenih na nalazištu Gesher Benot Ya'aqov, smještenom na rubu drevnog jezera Hule, otkrila je da su neki od naših ranih predaka - najvjerojatnije homo erectus - mogli kuhati ribu, ističe autorica studije dr. Irit Zohar, istraživačica u Prirodoslovnom muzeju Steinhardt Sveučilišta u Tel Avivu. Stanovnici područja oko jezera jeli su velike slatkovodne riblje vrste, dodaje Zohar.

Na tom mjestu nisu pronađeni ljudski ostaci, ali kameno oruđe odgovara onima pronađenim na nalazištima homo erectusa diljem Afrike. Zohar je rekla kako je jezero bilo plitko i da je bilo lako rukom uhvatiti velike ribe poput izumrlog luciobarbus longicepsa, koji je mogao narasti do dva metra, prenosi Index.hr.

"Ovo je nevjerojatno važno otkriće. Dokazi o kontroliranoj uporabi vatre u ranom kamenom dobu u najboljem su slučaju prolazni. Zbog toga će dokazi o antropogeno (zbog ljudske aktivnosti) akumuliranim i kuhanim ostacima ribe imati veliki utjecaj na istraživačke zajednice", rekla je arheološka geokemičarka dr. Bethan Linscott s oxfordskog sveučilišta, koja nije bila uključena u studiju.

Prelazak na kuhanu hranu značio je da ljudi troše manje energije na intenzivno traženje i probavu svježe, sirove hrane, oslobađajući više vremena za razvoj novih društvenih i bihevioralnih sustava.

Ognjišta

"Prehrana je imala velik utjecaj na evoluciju naše vrste. Pretpostavlja se da je konzumacija mesa posebno pridonijela povećanju relativne veličine mozga naših ranih predaka, ali patogene bakterije čine konzumaciju nekuhanog mesa rizičnom aktivnosti", rekla je Linscott i nastavila:

"Kuhanje, međutim, ubija bakterije i povećava energetsku vrijednost mesa, stvarajući tako novi, pouzdani izvor hrane za rane hominine. Razumijevanje kada se to dogodilo stoga je tema od velikog interesa, jer bi to moglo pomoći da se objasni zašto su naši preci hominini evoluirali baš na takav način." Istraživanje je u ponedjeljak objavljeno u časopisu Nature Ecology and Evolution.

Prethodno istraživanje koje je provela Zohar, koja je na ovom nalazištu radila 16 godina, otkrilo je da su slojevi sedimenta u kojima su pronađeni kameni alati - što ukazuje na ljudsku aktivnost - povezani s velikim brojem ribljih zuba dviju određenih vrsta (luciobarbus longiceps i carasobarbus canis) koji su bili dio obitelji šarana, ali su sada izumrli.

Bilo je, međutim, vrlo malo ribljih kostiju, koje za razliku od zuba omekšaju na visokim temperaturama i lako se raspadaju. Drugi rad koautorice studije Nire Alperson-Afil, profesorice na odjelu za izraelske studije i arheologiju na Sveučilištu Bar-Ilan, identificirao je tragove ognjišta - neka od najranijih izvan Afrike.

Redoviti dio prehrane

Kako bi utvrdili jesu li pretpovijesni stanovnici zapravo tamo kuhali ribu, odnosno da nisu samo bacali riblje ostatke u vatru, istraživači su identificirali promjene u veličini kristala zubne cakline, koji različito reagiraju na promjene temperature.

U pokusima su Zohar i njen suradnik dr. Jens Najorka, voditelj rendgenskog laboratorija u Prirodoslovnom muzeju u Londonu, analizirali 56 zuba pretpovijesnih i slatkovodnih riba što im je omogućilo da identificiraju promjene uzrokovane kuhanjem na niskim i visokim temperaturama. Rezultati su pokazali da je riba kuhana na temperaturama između 200 i 500 stupnjeva Celzija.

"Ne znamo točno kako su ribe kuhane, ali s obzirom na nedostatak dokaza o izloženosti visokim temperaturama, jasno je da nisu kuhane izravno u vatri i da nisu bačene u vatru kao otpad ili kao materijal za spaljivanje", rekao je Najorka za CNN.

Znanstvenici su također uspjeli utvrditi da je riba bila redoviti dio prehrane, odnosno da nije bila samo sezonska poslastica ili posljednji izbor kada su ostali izvori hrane nestali. Istraživači su to postigli promatrajući geokemijski sastav izotopa kisika i ugljika u caklini zuba kako bi otkrili tijekom kojeg su godišnjeg doba ribe uginule. Rezultati su pokazali da se riba kuhala i jela tijekom cijele godine.

Homo erectus bio je prvi hominin koji je migrirao izvan Afrike, a istraživanje je sugeriralo da je drevno jezero Hula moglo biti ključno odredište tijekom tih ranih migracija.

Značajno otkriće

Nije poznato kada su točno ljudi prvi put počeli kuhati ribu - ili bilo koju drugu vrstu hrane - i ne postoji konsenzus o tome kada su drevni hominini prvi put razvili sposobnost paljenja vatre i kuhanja. Do ove studije, najraniji čvrsti dokaz o korištenju vatre za kuhanje bili su vezani za neandertalce i homo sapiensa, koji su kuhali škrobno korijenje na području današnje Južne Afrike prije otprilike 170.000 godina.

Kumulativna težina dokaza iznesenih u studiji sugerira da je riba bila kuhana, ističe John McNabb, profesor u Centru za arheologiju ljudskog podrijetla na Odsjeku za arheologiju Sveučilišta Southampton. Nije bio uključen u studiju.

"Kada i gdje se prvi put pojavila namjerno zapaljena i kontrolirana vatra i kada smo počeli kuhati hranu, dva su velika pitanja na koja su istraživači ljudskog porijekla dugo tražili odgovore", rekao je McNabb.

"Vatra nije samo sigurnost i zaštita. Ona produljuje radni dan i pruža važan mehanizam za društveno povezivanje. Mi smo doslovce izgradili naša društva oko vatri. Kuhanje otvara nove prehrambene mogućnosti, kao i povećanje nutritivnog potencijala onoga što jedemo. Kuhanje je bio razlog zašto se homo erectus mogao preseliti na nova područja", zaključio je McNabb.