Saturn nije uvijek imao svoje prstenove, oni su nastali prije najviše 100 milijuna godina, utvrdili su znanstvenici NASA-e.

Jedna od posljednjih stvari koje je učinila NASA-ina sonda Cassini prije nego što se srušila u atmosferu Saturna bila je 'krstarenje' između planeta i njegovih prstenova testirajući pritom gravitaciju, piše Hina.

Novi izračuni

Precizna mjerenja konačne putanje Cassinija omogućila su znanstvenicima da prvi puta točno procijene količinu materije u prstenovima računajući njihovu težinu na temelju jačine gravitacijske sile.

Ta procjena da odgovaraju masi oko 40 posto Saturnova mjeseca Mimas koji je 2000 puta manji od zemljina Mjeseca kazuje im da su prstenovi relativno mladi i da su nastali prije manje od 100 milijuna godina a možda i tek prije 10 milijuna godina.

Ta spoznaja okončat će dugotrajni spor među znanstvenicima. Neki su smatrali da su se prstenovi formirali istodobno s planetom prije 4,5 milijarda godina od ledenog' otpada' koji je ostao u orbiti nakon formiranja Sunčeva sustava. Drugi su smatrali da su prstenovi vrlo mladi i da je Saturn u nekom trenutku 'uhvatio' tijelo iz Kuiperova pojasa ili komet i postupno ga sveo na orbitirajući otpad.

Novi izračuni mase temelje se na mjerenjima koliko je putanja Cassinija izmijenjena utjecajem gravitacije pstenova u trenutku dok je svemirska sonda letjela između planeta i njegovih prstenova u završnoj putanji u rujnu 2017.

Otkriće rotirajućih slojeva

U početku taj otklon nije odgovarao predviđanjima na temelju modela planeta i prstenova. Tek kad je znanstveni tim uzeo u obzir duboke vjetrove u atmosferi Saturna, nešto što je bilo nemoguće uočiti iz Svemira, ta su mjerenja dobila smisao omogućavajući izračun mase prstenova.

''Prvi put kad sam pogledao podatke nisam vjerovao zbog toga što sam vjerovao našim modelima i trebalo je neko vrijeme da shvatimo da postoji nešto što mijenja gravitacijsko polje a što nismo uzeli u obzir'', kazao je Burkhard Militzer, profesor sa sveučilišta California u Berkeleyu dodajući da su znanstvenici prvo mislili da se radi o oblacima poput zemljinih a ne snažnim atmosferskim strujama.

Za znanstvenike je bilo iznenađujuće i otkriće rotirajućih oblačnih slojeva koji se kreću različitim brzinama.

''Otkriće dubokih rotirajućih slojeva iznenađujuće je otkriće o unutarnjoj strukturi planeta'', kaže glavna znanstvenica projekta Cassini Linda Spilker iz NASA-e.

Militzer je mogao izračunati i da je stjenovita jezgra planeta 15 do 18 puta masa Zemlje što odgovara ranijim procjenama.

Rezultati su objavljeni u časopisu Science.