Egipatska kraljica Kleopatra proglasila ih je svetima. Aristotel ih je nazvao crijevima zemlje. Charles Darwin smatrao je da im pripada značajno mjesto u razvitku svijeta. Koja je to životinja zavrijedila divljenje tih poznatih osoba? Obična kišna glista.

Kao što ćete vidjeti, gliste s pravom zaslužuju da im se divimo. Istina, sluzave su i uvijaju se. No čak i ta njihova svojstva koja bi nam se mogla činiti odbojnima mogu u nama pobuditi osjećaj divljenja nakon što malo bolje upoznamo te životinje.

Sve što trebate učiniti je sagnuti se, razgrnuti tanki sloj zemlje ili lišća i evo vas u čudesnom svijetu glista.

Jednostavan mozak, zadivljujuće sposobnosti

Pogledate li kišnu glistu malo bolje, vidjet ćete da joj je tijelo sastavljeno od mnoštva prstenastih segmenata, koji nalikuju nizu minijaturnih čajnih kolutića. Svaki taj segment pokreće se uz pomoć dvije grupe mišića. Jedna se nalazi odmah ispod kože i tvori svojevrsni prsten oko tijela. Ispod njega nalazi se druga grupa, koja se proteže cijelom dužinom tijela.

Foto: Ilustracija / Kišna glista ima i neko pamćenje te čak mogu naučiti kako izbjeći opasnost

Glista se pokreće stezanjem i rastezanjem obje grupe mišića, povlačeći kolutiće jedan za drugim u pulsirajućem ritmu.

Uzmete li kišnu glistu u ruku, možete biti sigurni da će se početi migoljiti. To čini zato što joj je čitavo tijelo prekriveno osjetnim organima — samo na jednom segmentu može ih biti čak 1 900. Ti joj receptori služe za primanje osjeta dodira i okusa te za raspoznavanje svjetla.

Glista se o zemlju opire sitnim čekinjama koje joj strše iz tijela. Svaki kolutić opremljen je s nekoliko pari takvih čekinja, koje se donekle može usporediti s veslima na čamcu. Ona se njima koristi tako što ih zarije u zemlju, povuče se prema naprijed, a zatim ih uvuče.

Služeći se naizmjence jednim pa drugim nizom čekinja, glista se može kretati i naprijed i nazad, a ako se uplaši, tada se jednim krajem tijela može ukopati na mjestu, a drugi naglo povući prema njemu. Na ujednačenosti pokreta i brzini kretanja tih “vesala” pozavidjeti bi joj mogao svaki veslački tim na Olimpijskim igrama.

Otkine li joj ptica nekoliko kolutića s repa, neke će ih vrste jednostavno obnoviti — no nikad više nego što ih je bilo. Čini se da je to zbog toga što svaki kolutić stvara male količine elektriciteta, pa glista prestane obnavljati izgubljene segmente čim nadoknadi izgubljenu energiju.

U prednjem dijelu tijela, iznad usta, nalazi se cerebralni ganglij, s kojim je povezano tisuće osjetnih organa i složeni mišićni sustavi u tijelu životinje. Pokusi pokazuju da pored navedenih tjelesnih sposobnosti gliste imaju i nekakvo pamćenje te da čak mogu naučiti kako izbjeći opasnost.

Zašto su tako sluzave?

Sluzava koža, koja ovo malo stvorenje mnogima čini odbojnim, zapravo mu omogućava da diše. Naime, kroz pore na koži krvne žile koje se nalaze odmah ispod nje upijaju kisik iz zraka ili iz vode, ispuštajući istovremeno ugljični dioksid. No do izmjene plinova doći će samo ako je koža vlažna. Ako koža postane suha, životinjica će se polako ugušiti.

S druge pak strane, ako za vrijeme pljuska glista ostane zarobljena u podzemnom skloništu, brzo će istrošiti zalihe kisika u vodi. To je jedan od razloga zbog kojih gliste nakon pljuska izlaze na površinu. Da to ne učine, ugušile bi se.

Marljivi orači kojima vrvi naš planet

Na svijetu ima preko 1 800 vrsta kišnih glista. One žive posvuda, izuzev u najsušim i najhladnijim dijelovima Zemlje. U savanama južne Afrike može ih biti tek 70 po četvornom metru, dok ih u kanadskim šumama može biti i preko 700.

Na Novom Zelandu kišne gliste dijele se u tri glavne skupine. Prvu čine one koje žive na površini zemlje među trulim biljem, brzo se razmnožavaju i kreću. Drugu i najbrojniju skupinu čine gliste koje ruju vodoravno kroz gornje slojeve zemlje, a treću one koje posve okomito prodiru u zemlju i mogu nekoliko godina — zapravo čitav svoj životni vijek — provesti u jednoj te istoj rupi.

To je ujedno i najsnažnija vrsta kišnih glista. Ona oko glave ima jake prstenaste mišiće koji joj omogućavaju da prodre u dubinu zemlje. Jedna od najvećih kišnih glista na svijetu živi u južnoj Australiji. Taj gorostas može narasti i do 1,5 metara i težiti pola kilograma.

Foto: Ilustracija / Kišne gliste su savršen stroj za recikliranje

Gliste su pravi mali orači koji ruju površinu zemlje. Dok gutaju velike količine životinjskog izmeta, zemlje ili trule vegetacije, stvaraju ogromne količine humusa.

Procjenjuje se da na zelenim engleskim poljima gliste godišnje proizvedu oko 20 tona humusa po hektaru. Još marljivije od njih su gliste u dolini Nila. One mogu proizvesti nevjerojatnih 2 500 tona humusa po hektaru. Tako ''obrađena'' zemlja je rahlija, bolje upija vodu i plodnija je.

Znanstvenici su otkrili da probavni sustav gliste prerađuje hranjive tvari u oblike koje biljke mogu apsorbirati, zahvaljujući čemu njene otpadne tvari obiluju hranom za biljke. Povrh toga, u glistinim crijevima unište se mnogi štetni mikroorganizmi koji žive u gnoju i truloj vegetaciji.

Tako gliste čiste tlo dok jedu. One su savršen stroj za recikliranje — hrane se otpadom i od njega proizvode hranu bogatu hranjivim tvarima.

Iskorištavanje glistinih sposobnosti

Ta nevjerojatna sposobnost iskorištavanja otpada dovela je do toga da se kišne gliste počelo koristiti za njegovu preradu. Tako jedno poduzeće u Australiji koje se bavi preradom otpada u svojim postrojenjima ima 500 milijuna kišnih glista.

One su smještene u posebne bazene, a hrane se svinjskim ili ljudskim izmetom pomiješanim s usitnjenim papirom i drugim organskim tvarima. Otpad koji te gliste svaki dan pojedu iznosi od 50 do 100 posto njihove tjelesne težine, stvarajući tako zemlju bogatu hranjivim tvarima za biljke koja se dobro prodaje.

Video: Korisne životinje

Istraživači su ustanovili da se gliste može koristiti na još jedan način — kao hranu. Naime, one sadrže iste korisne aminokiseline kao i govedina. Sušene gliste sadrže 60 posto proteina i 10 posto masnoće te kalcij i fosfor. U nekim zemljama ljudi već imaju prilike jesti pite od glista. U nekim drugim dijelovima svijeta gliste se jede pržene ili čak sirove.

Usprkos tome što kišne gliste vjerojatno nikada neće postati najomiljenije životinje na svijetu, sa sigurnošću možemo reći da bi svijet izgledao drugačije da ih nema. Zato kad sljedeći put budete uživali u nekom mirnom seoskom krajoliku, pomislite na trenutak na onu silnu vojsku kišnih glista koja ispod vaših nogu marljivo ore, gnoji i tako čuva ljepotu tog prekrasnog okoliša.

Vjerovali ili ne, ali tekst je preuzet s ovoga :) linka