Neophodan je bolji pristup efikasnim i sigurnim tretmanima usmjerenim na pacijente i baziranim na dokazima

Usprkos velikom napretku u osiguravanju seksualnih i reproduktivnih prava na globalnom nivou, jedan aspekt se stalno zanemaruje: neplodnost.

Razvoj rodnih normi i financijska nesigurnost doveli su do odgađanja rađanja, što povećava neplodnost i kod muškaraca i kod žena. Procjenjuje se da je jedna od šest osoba pogođena infertilitetom, piše specijalizirana internet stranica Bmpo.ba. .

Međutim, ne postoji dovoljna svijest o padu plodnosti, faktorima rizika i održivim tretmanima za neplodnost. Biomedicinski potpomognuta oplodnja (BMPO), posebno vantjelesna oplodnja (IVF), pomažu mnogima.

Skoro 50 godina nakon rođenja prve bebe začete IVF-om, u zemljama sa visokim dohotkom i adekvatno uređenom oblasti BMPO postotak djece rođene nakon ovih tretmana prelazi čak i 10%.

Takav napredak omogućio je milionima da imaju djecu. Međutim, ova grana medicine je sada iznjedrila čitavu industriju koja rizikuje pogoršanje, a ne ublažavanje psiholoških posljedica neplodnosti i čini malo da se smanji nejednakost u pristupu kvalitetnoj njezi.

Razvoj medicine je pomogao da se poveća efikasnost IVF-a

Kod žena u dobi od 35 do 37 godina u Ujedinjenom Kraljevstvu, stopa živorođenosti po prenesenom embriju porasla je sa 6% u 1991. na 25% u 2019. Neki postupci izazivaju kontinuiranu debatu.

Mnogim pacijentima se nude dodatne procedure vezane za IVF, takozvani dodaci, uključujući time-lapse snimanje za selekciju embrija, genetsko testiranje preimplantacijskih embriona na aneuploidije (PGT-A) i tzv. „grebanje endometrija“ (eng. endometrial scratching).

Ove procedure se naširoko reklamiraju i promoviraju od strane privatnih centara za liječenje neplodnosti. Ipak, jaki dokazi za njihovu efikasnost često nedostaju.

Europsko udruženje za humanu reprodukciju (ESHRE) i krovna organizacija za humanu oplodnju i embriologiju u Ujedinjenom Kraljevstvu (HFEA) ne preporučuju njihovu upotrebu u rutinskoj praksi. Zašto se onda nude pacijentima?

U zemljama kao što su Slovenija ili Nizozemska, gdje se liječenje neplodnosti uglavnom financira iz javnih sredstava, dodaci su relativno neuobičajeni. U mnogim zemljama tretmani za liječenje neplodnosti se financiraju privatnim sredstvima, a procedure se izvode u privatnom sektoru, koji je vođen profitom.

Komercijalizacija BMPO-a

U Velikoj Britaniji više od 60% IVF-a se financira iz privatnih izvora, a jedan ciklus može koštati £5000 ili više. Nedovoljno javno financiranje i regulativa, zajedno sa velikom potražnjom za tretmanima neplodnosti, doveli su do komercijalizacije BMPO.

U SAD-u, oko trećine ciklusa IVF-a se obavlja u klinikama povezanim s privatnim kapitalom, a vjerojatnije je da će PGT-A biti dio IVF tretmana u klinici koja je povezana s privatnim kapitalom.

U Bosni i Hercegovini IVF se u potpunosti radi u privatnom sektoru, a znatan dio tih ciklusa se financira javnim novcem! Procedure BMPO su možda i jedine koje se financiraju javnim novcem, a izvode se u potpunosti u privatnom sektoru.

Globalno tržište plodnosti procijenjeno je na 34,7 milijardi američkih dolara u 2023. i predviđa se da će porasti na 62,8 milijardi za samo 10 godina. Za pojedince i porodice koji se podvrgavaju tretmanima vantjelesne oplodnje, fizički i mentalni danak može biti težak.

Želja za djetetom može biti izuzetno jaka, a neplodnost može uvelike utjecati na mentalno zdravlje, što dovodi do anksioznosti, depresije i disfunkcije u odnosima kako sa partnerom, tako i sa drugim ljudima.

Stigma neplodnosti

Mnogi parovi prolaze kroz ponovljene i neuspješne cikluse IVF-a. Osjećaj gubitka i tuge kod nekih može biti vrlo intenzivan. Stigma oko neplodnosti i IVF-a također može donijeti sramotu i izolaciju. Parovi se mogu osjećati napuštenim od strane zdravstvenog sistema i društva, zbog nedovoljnog suosjećanja, informacija, te psihološke i financijske podrške.

Evolucija sada već nečega što se zove „industrije plodnosti“ nosi rizik pomjeranja fokusa sa medicine zasnovane na dokazima i usmjerene na pacijenta na zaradu i rast poslovanja.

Visoki troškovi tretmana BMPO za pacijente su također stvorili zapanjujuće globalne nejednakosti u pristupu, uprkos sličnim nivoima neplodnosti širom svijeta.

U više od polovice zemalja sa niskim i srednjim dohotkom procijenjenih u sistematskom pregledu, direktni troškovi za jedan ciklus BMPO bili su veći od prosječnog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika.

Nejednakosti se također primjećuju unutar zemalja prema geografskom, socio-ekonomskom statusu i etničkoj pripadnosti. Ove nejednakosti se ukrštaju sa većim opterećenjem faktora rizika za neplodnost.

Ova situacija se ne može nastaviti. Ljudi moraju biti osnaženi znanjem o faktorima rizika za neplodnost i tretmanima.

Neophodan je bolji pristup efikasnim i sigurnim tretmanima usmjerenim na pacijente i baziranim na dokazima. Industrija plodnosti vođena profitom ne može nastaviti da vreba ranjivost ljudi koji se očajnički nadaju da će imati djecu, piše specijalizirana internet stranica Bmpo.ba. .