Ako si ne možete pomoći da ne ispričate svojem psu o dosadnom kolegi ili razgovarate o odabiru hrane za večeru s vašom mačkom, možete odahnuti. To nije znak ludosti kao što možda neki misle, a znanost čak tvrdi da je to zapravo znak drugih prilično važnih osobina.

Kućni ljubimci su najbolji prijatelji koje čovjek može poželjeti. Uvijek su blizu nas, pružajući potrebnu podršku i pomoć. I ne čudi što ponekad ljudi osjećaju potrebu s njima podijeliti svoje osjećaje i misli, piše 24sata.

Istraživači ovu pojavu nazivaju antropomorfizam i zbog toga, srećom, nema potrebe zvati liječnika. Sklonost da se ljudske emocije i osobine pripisuju nehumanim objektima temelji se na većoj inteligenciji i kreativnosti, a ne na gluposti.

''To je zapravo prirodni nusprodukt tendencije koja čini ljude jedinstvenim na ovom planetu'', tvrdi Nicholas Epley, jedan od znanstvenika koji su radili na ovom istraživanju.

Ako zaronimo dublje u temu, shvatit ćemo da ova priča zapravo počinje u djetinjstvu. Djeca mogu stvoriti prijatelje niotkuda. I vrlo vjerojatno se svi sjećaju večeri kad su 'morali' uzeti sve svoje plišane životinje i autiće u krevet kako se nijedna igračka ne bi 'osjećala izostavljeno'.

Ali kad odrastemo, sve se mijenja. Vjeruje se da tu osobinu treba ostaviti iza sebe i da je to nešto što moramo prerasti. Kad bismo vidjeli da odrasli razgovaraju sa svojim telefonima ili računalima, mogli bismo pomisliti da su nezreli ili možda malo 'ekscentrični'.

Međutim, nema razlike između razgovora s neživim predmetima i razgovora s kućnim ljubimcima. Primjerice, Epley raspravlja o zanimljivoj anketi koju je izvela radio emisija 'Razgovor o automobilu', piše Brightside. Primijećeno je da što više ljudi voli svoje automobile, to su više prijavljivali da imaju um, uvjerenja, želje, pa čak i osobnost.

Sada možete biti sigurni da nema potrebe za brigom. Vaša navika pričanja s vašim ljubimcem o tome kako ste proveli dan je zapravo prirodna i normalna stvar i to samo znači da vaš mozak ispravno funkcionira.