''Ova pandemija je samo pokazala koliko mi već zavisimo od tehnologije, koliko su naši odnosi oblikovani tehnologijom, koja je i prije ove izolacije već uveliko postala jedna od najvažnijih 'štula' suvremenog društva'', kaže za Bljesak.info Vuk Vučetić, doktor komunikoloških znanosti s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Govoreći o tome koliko će izolacija u skladu s mjerama zbog pandemije koronavirusa utjecati na komuniciranje i kojoj će to generaciji teže pasti, Vučetić kaže kako je društvo već uveliko prikopčano na različite tehnologije i da se to samo na neki način intenziviralo u vrijeme ove prinudne izolacije.

Poruke bez duha i emocije

''U eri novih, pametnih tehnologija komunikacija je značajno ubrzana i olakšana, međutim u isto vrijeme niz tehnoloških posrednika (popularnih gedžeta) vrlo često dovode do šuma u komunikaciji, iskrivljuju značenja poruka, otežavaju učitavanje smisla porukama, konačno udaljavaju sudionike u komunikaciji jedne od drugih. To je zbog toga što je naprosto živi neposredni kontakt s drugom osobom nemoguće zamijeniti bilo kakvim posrednikom (tehnologijom). U tom smislu može se reći da je tehnološki posredovana komunikacija vrlo intenzivna, ali i površna'', kaže Vučetić.

Navodi kako veliki broj različitih poruka i sadržaja brzo cirkuliraju. U jednom satu se, dodaje, razmjeni više stotina poruka, ali su one često potpuno oslobođene duha i emocije.

''Može se reći da nove tehnologije stvaraju određenu 'tiraniju trenutnosti' ili pritisak da se komunicira u realnom vremenu. Čekanje na poruku ili odgovor od samo nekoliko minuta mogu stvoriti nelagodu, neugodnost, pa čak i ljutnju kod aktera komunikacijskog procesa'', kaže ovaj sveučilišni profesor.

Naglašava kako su mlade generacije ili kako se još nazivaju ''digitalni urođenici'', rođeni s pametnim telefonima u svojim rukama.

Iskoristiti situaciju

''Većinu svog vremena svakako provode na društvenim mrežama i komuniciraju uz pomoć različitih platformi, tako da izostanak 'živog kontakta' za njih nije pretjerano problematičan. Oni se ne moraju 'preseliti' u online sferu kako bi 'uspješno' komunicirali, oni su tamo već 'starosjedioci'. U tom smislu bilo bi zanimljivije analizirati kako bi se nove generacije snalazile u slučaju da nestanu različite pametne tehnologije i da moraju živjeti život bez pogleda u ekran'', smatra Vučetić.

Dženan Buzadžić, stručnjak za digitalizaciju i digitalni marketing smatra da će trenutna praksa komuniciranja ostaviti traga i nakon pandemije.

''Mnogi će naučiti kako da koriste razne aplikacije za komunikaciju i rad na daljinu. Poslovna zajednica će prihvatljivije gledati na rad od kuće i naučiti nove metoda rada, a mislim da će posebno veliki trag ostaviti na obrazovanje. Nastavnici i učenici su se konačno puno više zbližili putem novih tehnologija. Ovu situaciju možemo iskoristiti da unaprijedimo način obrazovanja korištenjem novih tehnologija'', rekao je.

Buzadžić smatra kako trend rapidne digitalizacije u doba pandemije predstavlja problem za one koji teže prihvaćaju promjene i činjenicu da moraju učiti čitav život nešto novo.

''Mladi komuniciraju s raznim aplikacijama jer se lakše prilagode uvjetima i bogatstvu komunikacije u raznim formatima, slanjem raznih video ili ilustracija i za uvezivanjem s vršnjacima koji trenutno nisu i njihovoj blizini. Roditeljima je izazov da uspostave kontrolu nad tehnologijama o kojima njihova djeca znaju više i uče brže. To nije bio slučaj prije. Iskustvo je bila osnova 'snaga' roditelja. Sad se ta poluga gubi i moraju učiti. Srećom postoje alati i aplikacije za roditelje da to sve kontroliraju'', kaže Buzadžić za Bljesak.info.

'Šerujem, dakle postojim'

No, Vučetić kaže kako bi ovaj način komuniciranja mogao, ako već nije, izmijeniti bit komuniciranja, odnosno pretvoriti je u površnu obvezu i posao.

''U korijenu riječi komunikacije je zajednica i zajedništvo. To znači da je nemoguće zamisliti društvo bez komunikacije. Tehnološki posredovano komuniciranje 'na daljinu' je uglavnom površno i oslobođeno duha. Često se kaže da je tehnologija omogućila bržu i efikasniju komunikaciju. Smatram da je u tome i problem, jer komunikacija ne bi trebala biti neka 'biznis' kategorija, koju je potrebno brže odraditi, i koja se može tako izmjeriti, koja je pod pritiskom da bude efikasna'', kaže Vučetić.

Smatra da se čini kako se ljudi, pod pritiskom brzine života, pretvaraju u robotizirane kiborge koji komunikaciju, ne samo poslovnu već i onu običnu, svakodnevnu, doživljavaju kao obvezu koja se mora izvršiti, kao dio posla koji moraju uraditi.

''Tehnologije kao da tjeraju ljude da joj se prilagode, da budemo stalno dostupni, da na bezbroj poruka odgovorimo odmah i brže od toga ako je moguće. Tako se svakodnevna komunikacija posredovana tehnologijama uglavnom reducira na smajl, lajk, share... Recimo svakodnevno korištenje različitih emotikona i stickera u komunikaciji zapravo na neki način nas onesposobljava da izrazimo svoje prave emocije. Lajk nikad neće moći zamjeniti iskrenu pohvalu, već češće služi da se određene poruke brže bolje štrihiraju kao primljene i da se onda može u miru nastaviti s daljim obvezama. Također, čini se da je 'šerujem, dakle postojim' postala maksima suvremenog društva. Društveni status u suvremenom medijatiziranom svijetu je praktično određen količinom 'šerovanog' materijala. U tom smislu može se reći da ljudi počinju zaboravljati komunicirati, ili možda bolje reći zaboravljaju iskreno uživati u komuniciranju'', kaže Vučetić za Bljesak.info.

Teško i smiješno

Buzadžić pak ističe kako se nada se da će i političari početi učiti koristiti tehnologije i zaposliti one koju znaju iste efikasno implementirati u javni sektor kako bi isti bio efikasniji.

''Teško je, a i smiješno, mladima gledati kako se po bh. medijima raspravljaju o tome može li se glasovati na daljinu, prijaviti porez i sl. dok u isto vrijeme možete kupiti namirnice ili dobiti savjet liječnika dok sjedite u svojoj fotelji'', govori Buzadžić o raskoraku u kojem se nalazi bh društvo.