Iako se generaciju milenijalaca kojoj i sama pripadam, gotovo pa automatizmom vezuje uz informatičku 'nabrijanost' jer smo odrastali paralelno kada i Internet u našoj zemlji, nisam sigurna koliko je to točno budući da su nas pripadnici generacije Z već odavno 'prešišali'.

Sjećam se vremena u kojem nitko nije ni pomislio da bi se i ulicama našeg grada mogli sresti ljudi na električnim romobilima i bežičnim slušalicama u ušima. Onaj tko je imao Walken kada sam bila u osnovnoj školi smatrao se, ne samo pripadnikom neke više klasne, nego i nekakvim, informatičkim entuzijastom.

Sjećate li se vremena kad smo glazbu "pržili" na CD-ovima?

U mom rodnom gradu i danas postoje kiosci u kojima je moguće kupiti kazete za glazbene linije; jednu takvu i danas imamo, kao i CD-ove.

Jedan moj prijatelj bio je 'stručnjak' u 'skidanju' glazbe s interneta, pa bi mi vrlo često 'spržio' na desetine pjesama koje sam slušala. Svaki je put to bio doživljaj, ne samo kazetama koji bi se onaj filmić izvukao pa si morao okretati i popraviti, nego i CD-ovima. Morali su se pažljivo čuvati u svojim kutijicama, brisati od prašine da se ne bi oštetili, a onda kada bi se konačno začuo zvuk, sve mi to, iz današnje perspektive djeluje kao nekakav plemenski ritual. Ritual, ne zbog činjenice da se ponavljao, nego zbog snage doživljaja koji je budio i ostavljao u meni.

Kada su se na MSN-u tresli prozori

Na jednom od tih sprženih CD-ova bila je pjesma benda Evanescence „Bring me to life“, a doživljaj slušanja je bio potpun, tek kada bih bila sama u stanu i prekršila roditeljsku zabranu o glasnom slušanju glazbe i pojačala do kraja.

Kasnije sam, kao i moji vršnjaci, prošla fazu derneka.ba na kojem sam, sada znam, doživjela neku vrstu Cyberbullyinga, a kasnije MSN-a i onog kultnog „trešenja prozora“. Ubrzo je došao i Facebook, a s njime i Instagram kojim se nisam najbolje znala koristiti. Moj me mlađi brat neprestano opominjao zbog fotografije koje sam objavila.

Naglašavao bi mi da ne objavljujem tuđe fotografije koje mi se sviđaju, poput recimo portreta Roberta De Nira ili nekih bosanskih pejsaža, nego da to moraju biti moje fotografije, a najviše selfiji što mi je isprva bio odiozno.

Brat mi je uporno objašnjavao da moram stavljati hashtagove, objavljivati u nekim pristojnim razmacima, redovito kačiti storye kako bi taj Instagram profil imao smisla.

Volim Facebook, na njemu sam 'odrasla'

Dok sam ja to savladala došao je Snapchat, Twitter, te na koncu i TikTok.

Sa svakom od spomenutih društvenih mreža uspjela sam pronaći kakav takav zajednički jezik, premda, najviše volim Facebook jer sam na njemu „odrasla“.

Danas mi „služi“ najviše za posao jer tamo dijelim svoje autorske tekstove, kolumne, književne uratke što rade i moje druge kolege, pa mi olakšava praćenje svijeta novinarstva, književnosti, umjetnosti, ali i klasični novinarski posao. Lakše i brže dolazim do ljudi ako su na Facebooku, sugovornike za različite teme prvo tražim na FB-u, pa tek onda ako ih nema, kontaktiram dalje za mailove ili brojeve telefona.

TikTok kao produkt državne diktature

U tom mom 'starinskom' viđenju i ponašanju, TikTok je, na prvu, predstavljao nešto odvratno, gadljivo, glupo i opasno. Prije svega opasno zato što dolazi iz Kine, jedne od rijetkih radikalno komunističkih zemlja, iz državne diktature i teško sam se mogla oduprijeti tom unutarnjem otporu da koristim mrežu koja je produkt jednog takvog političkog režima.

"Pametnom dosta"

Osim toga, za vrijeme pandemije korona virusa, antivakseri, teoretičari zavjeri i svi epidemiolozi ovog svijeta koje imam među prijateljima, rodbinom, poslovnim suradnicima, a da pritom, kao ni ja, ne znaju raspakirati ni paket osnovne medicinske pomoći koje moramo imati u gepecima naših automobila, slali su videe s TikToka u kojem bi nam, neimenovani izvor, tvrdio da je sve laž, prijevara, kontrola globalne populacije i sadržaj koji se svodio na onaj famozni komentar „pametnom dosta“.

Biste li skočili sa Starog mosta?

U međuvremenu je sadržaj TikToka preplavio i mainstream medije, pa se već neko vrijeme redovito objavljuju „hit – rješenja“ za zdravlje, mršavljenje, recepti za kolače, novi modni trendovi, ali i ozbiljni analitički tekstovi koji upozoravaju na štetnost upotrebe za djecu i mlade. U Mostaru se nedavno nekoliko dana tragalo za jednim stranim državljaninom koji je skočio sa Starog mosta kako bi ispunio i odgovorio TikToku izazovu. Ta njegova, gotovo pa suluda potreba, da odgovori izazovu koji mu je postavio kojekakav stranac, a nametnula cijela jedna mreža, probudila je u meni potrebu da se registriram na TikTok.

Cijela stvar je vrlo jednostavna i uobičajena – skinite aplikaciju, registrirate se i odaberete koja su vaša područja interesa. Ja sam izabrala svakodnevni život, hranu, umjetnost i zdravlje. Prvi TikTok video koji mi je 'izbacio' bila je nekakva američka stručnjakinja za hormonalnu neravnotežu kod žena koja je objašnjavala zašto treba konzumirati inozitol i folnu kiselinu ako patite od sindroma policističkih jajnika i inzulinske rezistencije.

@pcos.weight.loss Take the PCOS type quiz to learn what your PCOS type may be! #pcos #pcosawareness #pcosproblems BIZCOCHITO - ROSALÍA

TikTok je i prije registracije znao da patim od inzulinske rezistencije

Dakle, TikTok je već znao moje zdravstveno stanje. Isprva mi ta gospođa bila simpatična, redovito sam gledala njene uratke, mnogo tog što je govorila o tome kako se osjećaju i žive žene s tom dijagnozom, i sama prolazim, ali tek sam, zapravo, nedavno osvijestila da postoji nešto što se zove – algoritam.

Iz dana u dana kada bih god ušla na TikTok preda mnom su se smjenjivale radikalno brzi video prilozi o suplementima za dijabetičare, prirodni preparati kako smanjiti razinu šećera u krvi, a onda i famozna voda s limunom i chia sjemenkama.

Gelozna kisela smjesa

Taj sam „pripravak“ probala i bezveze je – jedna gelozna kisela smjesa od koje nažalost možete izgubiti koji gram ako je redovito pijete ako već nosite konfekcijski broj XS.

Meni koja sam između M i L teško da može pomoć da izgubim masnoće na trbuhu zbog dijagnoze, ali i dugogodišnjih pohoda po pekarama, 'restorana' brze hrane (i meni je smiješno što Mc Donald's nazivam restoranom). O mojoj dijagnozi mahom su pričale stvarne žene i po onom što su govorile i snimale, djelovale su uvjerljivo. U svim video uradcima pokazivale su nešto što bih mogla nazvati – stvarnim simptomima – odnosno stvari koje su samo nama PCOS-ovkama poznate.

"Malo mi se bacaju bombe, malo mi se sadi cvijeće"

Akne i bubuljice kada je pubertet jako daleko iza vas, osjećaj PMS-a tijekom cijelog mjeseca, hormonalna neravnoteža prema onoj „malo mi se bacaju bombe, malo mi se sadi cvijeće“. Navala gladi i potrebe za šećerom koju izaziva inzulinska rezistencija zaista je jedna specifičan osjećaj.

Vi ne jedete nego gutate, usisavate sve što je pred vama i oko vas, u stanju ste prijeći pješice 30 kilometara po snijegu da biste konačno 'osvojili' te proklete zalihe šećera, a onda padate u trans – muka vam je u želudcu, šećer se još više povisio, peče vas savjest. Taj aspekt je, primjerice, na TikToku iznimno dobro 'prikazan' ( nije TikTok film, ali funkcionira po principu kratkih filmića).

Čak mi je postalo simpatično što sam najviše o svojoj dijagnozi, hrani koju bih trebala svakodnevno konzumirati saznala od muškarca. Ova Amerikanka s početka priče, sjetit ću joj se imena do kraja teksta, čak je išla – kontra sili – kontra mraku i objavila video u kojem tvrdi da Ozempic ne funkcionira kada ga prestanete koristiti. To je, recimo, i moje iskustvo.

Ni Ozempic ni Saxenda, injekcije koje se daju dijabetičarima, nisu mi pomogle. Naprotiv, izgubite osjećaj apetita, ali to se recimo kompenzira velikim osjećajima mučnine tijekom dana. Stalno imate osjećaj da ćete se ispovraćati po sebi, po blagajnici u trgovini, susjedi dok razmjenjujete stavove da je „sve skupo i preskupo i da nikad nije bilo ovako skupo“.

Što se tog 'zdravstvenog' sektora TikToka tiče, meni osim PCOS-a i borbe protiv visokog šećera u krvi, ništa drugo nije 'izbacivalo'. Za jednog umjerenog hipohondra mislim da je i više nego dobro prošla sedmodnevna avantura.

Na TikToku nikome ručak ne izgori

A sada sektor – svakodnevni život i rutine. Iz dana u dan, iz minute u minutu, uspješne mlade žene i djevojke, objavljuju kako provode i kako im izgledaju dani. Većina ih ustaje oko pet ujutro, našla sam i jednu koja se diže u pola četiri, odrade skin care, hidriraju se s više od pola litre vode s limunom i chia sjemenkama, odrade trening, a tek onda piju kavu, počinju raditi, pišu misli u dnevnike i neke iznimno lijepo dekorirane sveskice.

Kuhaju ručak ali tako da im nikad ništa ne zagori, tako da im nikad ništa ne išprica ceran plate i sve im je, navodno, jako ukusno. Avokado, mango, gotovo 200 grama svježih borovnica svakodnevno, ne više od pola prosječne šake badema, spirulina u prahu, sibirski gensing za energiju. Bog dragi to više ne bi jadan upratio, i On bi se jadan umorio.

Možda je takav život moguć u zemljama poput SAD-a, Francuske, Belgije, ali u Hrvatskoj, teško. Možda su one samo, za razliku od mene, upornije i kako se to sada, po „novom rječniku“ kaže „konzistentnije“. Točnije, ja imam problema, a one odgovaraju na „izazove“. To je možda temeljna razlika u našim „mindsetovima“.

Služi li i vama orbitrek kao vješalica?

Jedino što me istinski oduševilo, kao osobu koja već četiri godine, radi od doma, je nekakav specijalni stol koji se može podizati gore – dolje i onda ove moje, konzistentne, u nekom trenutku dok rade, podignu stol i hodaju ispod po traci za trčanje.

To je nešto što bih voljela imati, ali bojim se da bi završilo kao i orbitrek koji smo još 'koristili' u obiteljskom domu. Ambiciozno smo svi zamislili da ćemo redovito vježbati, a na kraju je završio kao stalak za jakne za goste.

Era zobene kaše i bruncha

I da ne bih zaboravila, era TikToka je era zobene kaše. Sad primjerice gotovo svaki TikToker, ne znam kakav sadržaj da inače objavljuje, ima čudnu potrebu podijeliti sa svijetom kako on pravi zobenu kašu. Kao da peče ne znam kakvo meso u ne znam kakvim umacima u ne znam kakvoj tavi i ne znam kako specijalno određenoj temperaturi.

Ukratko, zobenu kašu konzumiram otkako mi je Nevena Pandža, mostarska nutricionista, to zadala kao doručak i to onu, najjednostavniju i najružniju valjda. Tri žlice zobenih prelijem jogurtom, operem zube, one nabubre, pojedem i glumatam samoj sebi da sam pojela nešto avangardno.

Nakon ovih zobenokašaša i PCOS-ovkih, na naslovnici su mi se počele pojavljivati i neke hrvatske influencerice. Nijednoj imena ne znam, a ni naziva tih profila/naloga (kako se to uopće kaže?), no sve idu na – brunch – jedu oko 12 sati u gradu.

U mom jeziku je to užina, u Zagrebu je to gablec, a u Hercegovini i Dalmaciji – marenda. Jedna od tih poklonica bruncha je u jednom videu rekla da, pazite sad, više ne traži informacije ni na Googleu, ni od kolega i rodbine, nego ukuca u TikTok i nađe rješenje za sve.

Od igle do lokomotive

To sve na TikToku uključuje dječje prehlade, male i velike boginje, povijest Obale Bjelokosti, odgovor na pitanje zašto se Trinidad i Tobago zovu baš tako, kako raditi s kriptovalutama, kako oteliti kravu, pa do toga da se kosa, da bi kovrče bile definirane, može sušiti i pod onom cjediljkom za pasiranje.

Tijekom moje sedmodnevne avanture „naslušala“ sam se različitih intelektualnih veličina po TikToku, a jednu bih ipak izdvojila – izvjesnog Miroljuba Petrovića. Nemam snage objašnjavati što je sve i kako govorio, nego po savjetu ove poklonice bruncha, preporučujem ovima koji su izdržali čitati i dalje, da jednostavno u tražilicu TikToka upišu njegovo ime.

Zaprašuju nas iz aviona

Ta pojavnost objašnjava onu narodnu „da nije tužno bilo bi smiješno“, a pritom je, zapravo, jako opasno. Opasno, ne samo zbog njega konkretno, nego tolikih ljudi koji će povjerovati u takve nebuloze, koji zaista misle da nas se zaprašuje iz zrakoplova, da saharski pijesak ne postoji nego da je to otrov od kojih dobivamo rakove, da lovorov list u kombinacija s cimetom zaista liječi cirozu jetre i da vam nije potreban liječnik.

Opasno je i što je TikTok kao platforma na kojoj, kako mi se čini, nitko posebno ne kontrolira sadržaj ni komentare, kao da ne postoje nikakva unutarnja pravila, kakva na Facebooku ipak postoje, pa tako možete naići i na zvijezde ISIL-a koje propagiraju džihad kao vrhunaravno civilizacijsko dostignuće čijem se oživotvorenju svi na svijetu trebamo odazvati.

TikTokerica koja me oduševila je Tena Sakar Vukič koja svakodnevno objavljuje sadržaje posvećene mentalnom zdravlju i pokušava javnost educirati, onoliko koliko to može, o tome da ne treba postojati stigma prema ljudima koji pate od nekih psihičkih i poremećaja raspoloženja.

Silviju Šesto, hrvatsku književnicu za djecu, redovito pratim jer je „dopisnica iz centra Zagreba“ i svaki me dan nasmije nekom opaskom o stanju u gradu. Sviđa mi se i što mi povremeno „izbace“ ulomci intervjua koje su davale moje četiri velike dive - srpske glumice Svetlana Bojković, Svetlana Sablić, Ljiljana Blagojević i Tanja Bošković, kao i izjave glumca Nebojše Dugalića o vjeri i duhovnosti.

Kako privući novac?

Ipak, kao najveći „hit“ na koji sam naišla na TikToku izvjesna je Aleksandra Mičić koja ima neobična rješenja za najrazličitije ljudske probleme. Zbog inflacije koju osjećamo svi, pa i oni bogati, ovdje ću podijeliti jedan za privlačenje novca. Potrebno je razrezati limun, staviti ga na bijeli tanjur, ubaciti u limun sedam kovanica, posputi solju a onda cimetom. Ostavite sedam dana ispod kreveta. Kasnije, naravno, nećete vjerovati što se desilo.