''Znatan je porast djece koje postaju žrtve nasilja na Internetu'', rekla je u razgovoru za Bljesak.info Abida Pehlić iz udruge Novi put, koja se bavi projektima prevencije ali i psihološke pomoći zlostavljane djece.

''Sve vrste nasilja se prepliću s nasiljem na internetu gdje je dijete žrtva 24 sata. Tako da je nasilje poprimilo veći i razorniji oblik, jer dijete može dobivati zastrašujuće i prijeteće poruke iako je u sigurnosti svoga doma, što utječe na njegovu psihu'', dodaje Pehlić, govoreći da je nažalost došlo i do porasta zloupotrebe djece u svrhu proizvodnje pornografskog materijala.

''Ima dosta djece koje su žrtve seksualnog iskorištavanja. Kao što svi znamo dobna granica djece koja koriste Internet je sve niža. Ranije je vršnjačko zlostavljanje bilo direktno, verbalno ili fizički su se sučeljavala i znalo se tko je koga napao. No sada je opasnost veća, djeca kompromitiraju jedni druge fotografijama ili videima. To se događa ne samo u gradu nego i u ruralnim sredinama'', kaže Pehlić, dodajući da djeca rijetko kada priznaju roditeljima bilo kakvo nasilje, pogotovo ako su u pitanju mlađa djeca, jer ni oni sami ne znaju što se događa.

Nije vidljivo u javnosti ali je stvarno

Iz Institucije Ombudsmana za ljudska prava kažu kako ne mogu govoriti o konkretnim statistikama što se tiče zlostavljanja, jer rade po pojedinačnim žalbama građana.

''Od 2009. godine, od kada institucija postoji do danas, na godišnjem nivou ima 30 do 40 žalbi građana koje se tiču vršnjačkog nasilja i zloupotrebe djece putem Interneta. Nama se nažalost ne obraćaju djeca, već isključivo roditelji jer oni sami procijene da se radi o nasilju. Mi vrlo često, kada ustanovimo da se radi o nasilju donosimo preporuke i nadležnima preko našeg postupka. Kada je u nasilju u pitanju segment upotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija, puno je teže'', rekla je za Bljesak.info pomoćnica ombudsmena i šefica Odjela za praćenje prava djece Aleksandra Marin Diklić.

Objašnjava da se podaci postavljaju na društvene mreže, te da je to postala najveća opasnost.

''Danas se zloputrebljava putem Interneta, snima se i dalje se širi. Ako se radi o nekom ekstremnom kršenju prava postavlja se i na portale. Ovim slučajevima mi idemo preporukama prema nadležnim institucijama i medijima, jer taj sadržaj mora ukloniti i dodatno traumatizira. No prije svega, to je kršenje prava na privatnost, a u tom momentu već bude kasno. Veoma je važno da naši građani znaju da u ovim situacijama, kada sumnjaju na bilo kakvo nasilje nad djecom, takve slučajeve treba prijaviti policiji'', kaže Marin Diklić, ističući da ih MUP-ovi uvjeravaju da imaju postojeće mehanizme i da se uspješno nose s prijavama građana.

MUP-ovi se nose s problemom?

''Postoje odjeli za sprječavanje visokotehnološkog kriminaliteta. No nema mnogo prijava u našim MUP-ovima, i po statistici bi se reklo da pojava nije raširena, no situacija je gora i roditelji se sami nose s tim. Mi od MUP-ova u BiH imamo uvjerenja da se mogu nositi s ovim problemom, i koristim ovu priliku da ohrabrim sve građane da prijave ukoliko misle da su njihova djeca žrtva bilo kakvog zlostavljanja'', rekla je Marin Diklić.

Novinar, aktivist i Internet-stručnjak Edis Jašarević kaže za Bljesak da se u BiH online nasilje događa jako dugo, ali upravo zašto što se ne upozorava niti priča o njemu, u javnosti se shvaća kao normalna stvar a ne kao zlostavljanje.

Posljedice memova

''Nisam siguran da li država išta radi po ovom pitanju, barem nije nikada vidljivo bilo. Znajući naš sistem i državu vrlo vjerojatno da ne rade ništa, iako se online nasilje ili ono što podrazumijevamo pod tim, kod nas dešava već dugo. Mi već imamo nekoliko slučajeva kada su na internet dospjele razne video snimke, kao snimanje zlostavljanja u Tuzli koje je dovelo do reakcije društva. Slučaj je brzo zaboravljen ali psihičke posljedice sudionika u videu, pogotovo žrtve, sigurno nisu tako zaboravljane. Dodatno, danas sve ostaje na Internetu jednom kada se objavi, a onda neki od maloljetnika napravi meme od loše i neugodne situacije, što ostavljanja dalekosežne i dodatne posljedice'', smatra Jašarevć.

Dodaje da je to vrlo opasno, jer ako se od nekoga javno napravi meme, to zauvijek ostaje na Internetu.

Video: Cyberbullying prevencija nasilja na Internetu i društvenim mrežama

''Već imamo primjere u USA, kada je doslovno uništen život tinejdžerima čije se slike i danas koriste kao razne vrste memea. To je sada jedan segment online zlostavljanja ili nasilja, jedan drugi su ucjene objavljivanja raznih materijala koje nesmotreno tinejdžeri dijele međusobno. Ne ogađa se to samo i tinejdžerima nego i odraslim ljudima, ali tinejdžeri su mnogo ranjiviji. Vjerujem da se toga kod nas jako puno događa, a ne vidim da se o tome priča'', kaže Jašarević.

Servisi koji brišu poruke

Za sprječavanje ovoga, dodaje, ne postoji nikakav korektan software. Za sprječavanja online nasilja i zlostavljanja treba postojati javna diskusija i utjecaj na maloljetnike od roditelja, do škole i kompletnog obrazovnog sustava kao i društva.

''Ne okreću se danas tinejdžeri uzalud servisima koji brišu napisano nakon 24 sata, i to, iako je u početku zvučalo kao bezvezni servis zapravo je vrlo korisno. Čak i ja koristim servis koji mi nakon određenog vremena briše sve poruke sa Twittera, tinejdžeri masovno koriste Snapchat i Instagarm stories. Tragovi ne ostaju, a kako je dobro za skrivanje od odraslih, tako je "dobro" i za zlostavljanje, jer se brzo stvaraju grupe koje brzo rašire neku sliku ili video, kojeg kasnije možete naći na uređajima ali ne i na internetu, jer obično nestane. Ovi servisi i jesu nastali nakon što su memei u obliku slika uništili popriličan broj života tinejdžera, ali ispostavilo se da nisu ništa manje zlo, jer se materijali, iako nestaju iz originalnog izvora, ponovno pojavljuju sa tisuće drugih accounta. Umjesto da zaštite tinejdžere zapravo, često se dešava da se dogodi suprotno, i da se zaštiti originalni izvor zlostavljanja, jer mu je nemoguće ući u trag'', pojasnio je ovaj stručnjak.

Bavimo se posljedicama

Marin Diklić iz institucije Ombudsmana kaže da se naše društvo nažalost bavi posljedicama, te smatra da svi zajedno trebamo raditi je na prevenciji. Dodaje da postoje super primjeri nevladinih organizacija, počevši od Emausa, Uniceda, Save the childrena i drugih koje rade na ovom pitanju.

''Ja vjerujem da ima nekih institucija koje rade po tom pitanju prevencije, u ovoj oblasti bila je dobra suradnja države i NVO-a. Država bi trebala biti nositelj zaštite ali važno je da ima akcija i suradnje. Urađeni su određeni strateški dokumenti i važno je da postoje ti dokumenti jer kada se slučaj prijavi policiji i drugim institucijama, da se zna procedura. No građani se prvo trebaju obratiti policiji, ako ne u manjoj sredini, onda postoje veći nivoi vlasti koji se znaju nositi s tim'', rekla je i dodala kako je za prevenciju najveća odgovornost prvenstveno na roditeljima koji trebaju nadzirati dijete.

''Onda imamo preventivni dio gdje bi se država trebala uključiti, dosta škola radi i prolazi se kroz edukacije, no pitanje je, je li to dovoljno. U sklopu starijih razreda u osnovnim školama, poznato nam je da nastavni plan i program obuhvaća i ovu komponentu. Postoje protokoli u slučajevima vršnjačkog nasilja, a postoje protokoli i na nivou kantona. Ne možemo reći da država nije ništa radila, no Internet je nekontroliran. Politika kod nas je nažalost da dok se ne dogodi dobro je, a tehnološka globalizacija se ubrzava, ali veliko je pitanje koliko je pratimo'', kaže Marin Diklić.

No, sustavi prevencije ne bi podrazumijevali nikakva dodatna sredstva, djeca se mogu educirati u već postojećem sustavu.

Prevencija u obrazovanju

''Mi imamo obrazovni sustav i jako je važno to raditi u osnovnim školama, to jesu djeca, ali su odavno na internetu i mislim da je ključ na osnovnim školama i na radionicama. Treba se djeci ukazivati na opasnosti interneta i da nauče prepoznati što je nasilje, kada imamo funkcionalnu obitelj, može se vršiti nadzor nad djecom. Problem je i percepcije ovog problema, jer svi trebaju biti svjesni da je nasilje na internetu jednako štetno i boli dijete kao da nije na internetu'', zaključila je Marin Diklić.

Stručnjak iz Internet oblasti kaže kako je jako važno obrazovanje.

Video: Prekini lanac

''Najbolji savjet bi bio ograničavanje korištenja društvenih mreža koliko god je to moguće, te ukoliko i koriste mreže, educirati djecu kako da ih koriste anonimno, kako ne bi otkrivali detalje o sebi. Maloljetnici moraju znati opasnosti i biti educirani o tome prvenstveno od porodice, a zatim i od strane škola. Moraju znati da digitalni otisak sutra utiče i na njihovo dalje obrazovanje, integraciju u društvu, na posao, i na kompletan život. Digitalni otisak nije igra, nego vrlo realan dio života koja podjednako čini život i zagorčava ga. Do svijesti korisnika je najčešće kako će balansirati u tome'', dodao je Jašarević, koji smatra da same institucije ne mogu puno uraditi u nadziranju, jer je današnji internet teško nadzirati osim ako netko ne prijavi neku pojavu.

''Trebali bi imati programe za sprečavanje nasilja na internetu, pogotovu zaštite maloljetnika, recimo uvođenje regulative koja bi regulirala korištenje online servisa u Bosni i Hercegovini. Eto teme za razmišljanje novim parlamentarcima. Ja ne znam da kod nas postoji neka regulativa kako se tretiraju maloljetnici na online servisima i kako se uopće čuvaju njihovi podaci jednom kad se registriraju negdje'', zaključio je Jašarević.

Potrebna pomoć i žrtvi i nasilniku

Iz Udruge Novi put, dodaju kako se može prepoznati nasilje djeteta, kakvo god ono bilo te je tada jako bitno da roditelji, kada prepoznaju simptome, pokušaju razgovarati s djetetom da se obrate pedagogu, psihologu, pa ukoliko je potrebe i policiji, jer u ovakvim situacijama nema mjesta za sram i nijekanje problema.

Pomoć je potrebna i žrtvama nasilja ali i nasilnicima, jer nasilje ostavlja posljedice na sve, rekli su ranije za Bljesak iz Centra za psihološku podršku ''Sensus'' iz Mostara.

Što učiniti ako vam je dijete žrtva vršnjačkog nasilja ili nasilnik, te zašto je važna reakcija roditelja, škole pročitajte u našem ranijem tekstu.