Svečanim koncelebriranim Euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju, 26. studenog 2017. predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, proslavljena je svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja.

Na početku prigodne propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da svetkovinom Krsta Kralja završava liturgijsko vrijeme kroz godinu.

Foto: KTA / Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Puljić

Napomenuo je da biblijska misna čitanja nastoje dočarati sliku svetkovine Krista Kralja. Protumačio je najprije misni odlomak iz Knjige proroka Ezekiela u kojem Bog sebe uspoređuje s brižnim pastirom te poručuje:

''Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit’ ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka... Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno''.

Kazao je da Bog govori narodu slikama iz svakodnevnog života jer te slike narod dobro razumije.

Kardinal Puljić potom se osvrnuo na misni evanđeoski odlomak u kojem Isus govori da će sjesti ''na prijestolje slave svoje'' i da će se sabrat ''pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca'' postavljajući ''ovce sebi zdesna, a jarce slijeva'' ne temelju toga, jesu li ili nisu njemu odnosno onima najmanjima davali jesti kad su gladni, piti kad su žedni; jesu li ili nisu primili stranca, zaogrnuli gologa, pohodili bolesnika i utamničenika.

Foto: KTA / Proslavljena je svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja

Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor ''Josip Stadler'' pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. U asistenciji bili su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Godine 1925. slavila je Katolička crkva 1600. godišnjicu nicejskog sabora na kojem su sabrani biskupi definirali dogmu o bitnoj jednakosti utjelovljenog Sina s Ocem nebeskim. To je bio povod da papa Pijo XI ustanovi novu svetkovinu Krista kralja svega stvorenja (rex omnis creaturae).

Odredio je da se novi blagdan slavi na posljednju nedjelju u listopadu, pred Sve svete da vjernici na zemlji glasno naviještaju slavu onoga koji se proslavio u svim svetima i spašenima.

Papa je također želio da katolike potakne na svjesno življenje kršćanskih vrijednosti u modernom svijetu, protiv tzv. laicizma koji područje religije sužava na strogo unutrašnje područje duha i duhovnog.

Srž blagdana izražena je u misnom predslovlju u kojem se ističe da je Otac nebeski pomazao Krista za vječnog svećenika i kralja svemira. On je smrću i uskrsnućem "dovršio otajstvo spasenja." Sada njegovo djelo u svijetu polagano napreduje, a kad o koncu povijesti "svojoj vlasti podloži sva stvorenja", predat će Ocu "vječno i sveopće kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira".

Saborska reforma odredila je da se ova svetkovina prenese na završetak liturgijske godine kako bi se bolje istaknulo eshatonsko obilježje Isusova kraljevskog dostojanstva.