Mostar, Sarajevo, Tuzla, Visoko i Banjaluka gradovi su koji su se našli na medenjacima Aleksandre Karamarković Vučenović iz Banja Luke kojima su se predstavili mladi iz ovih gradova na međunarodnom skupu u Rumunjskoj u kojem su sudjelovali predstavnici iz deset europskih država.

"Saškine medenjake", kao jedan od zaštitnih znakova Bosne i Hercegovine mladi iz BiH izabrali su nakon što su vidjeli kako izgledaju sa simbolima Banjaluke koje je Aleksandra Karamarković Vučenović pravila za učenike banjalučke Ugostiteljske škole za natjecanje u Crnoj Gori.

"Mislili su da bi to bio fin način da se predstavi svaki grad posebno kada budu otišli u Rumunjsku. Bilo je pet gradova iz BiH, iz svakog grada po jedan predstavnik tako da mi je strašno drago jer su svi kandidati bili zadovoljni sa svojim gradovima koje su ponijeli u Rumunjskoj i lijepo su propraćeni tamo i dobili su fine komentare", ispričala je ekipi agencija Anadolije Aleksandra Karamarković Vučenović.

Ona je iz Velikog Gradišta u Srbiji, a u Banja Luci živi već četiri godine. Objasnila je da su u Srbiji medenjaci izuzetno popularni kao i u drugim državama u okruženju.

"U BiH još uvijek nisu toliko, pa se ja trudim da to malo zaživi pošto su zgodni i mogu se personalizirati za svaku osobu i svaku namjenu, bilo koji povod ili dešavanje, da li su to dječji rođendani, vjenčanja, matura, diplome rođenje bebe za svaku situaciju mogu da se urade namjenski i oblik i boje i tekst po želji zato su se tako dobro svuda primili", rekla je ona.

Izradom medenjaka počela se baviti slučajno prije godinu dana, kada je u subotu navečer dobila poziv na proslavu povodom useljenja i nije imala gdje da kupi poklon, pa je odlučila da pokuša napraviti poseban medenjak. Svi su se, priča, oduševili pa je nakon toga odlučila da se ovim počne baviti. Obzirom da u Banja Luci nije imala mnogo prijatelja, najveću podršku imala je od udruženja kreativaca ”Draganasgarden” koje ju je pozvalo da svoje medenjake izloži na njihovom sajmu, a nakon toga i da se učlani u udruženje, što joj je olakšalo plasman proizvoda.

Aleksandra je ekipi AA objasnila da su njeni medenjaci kombinacija klasičnih i engleskih "ginger" medenjaka. U pitanju je klasično masno tijesto s maslacem, brašnom, jajima i začini zbog koji je u pitanju izuzetno mirisan keks.

"Specifičnost odnosno razlika u odnosu na naše medenjake je da ne narastaju, to je dosta tvrd i suh keks i specifičan je zbog načina na koji se peče, pa su izuzetno trajni. Nema što da se pokvari, glazura kojom se ukrašavaju je engleska glazura 'royal icing' koja ima enormnu količinu šećera i limuna u sebi koji sam po sebi konzervans. Glazura se suši prirodnim putem na zraku tako da oni mogu da budu jestivi do devet mjeseci, ako se čuvaju u adekvatnim uslovima - limenim kutijicama. Ne mijenjaju ni ukus ni strukturu ni oblik, ništa za razliku od domaćih medenjaka koji popuste i ne mogu toliko dugu da traju", kazala je Aleksandra Karamarković Vučenović.

Sama glazura mora da se muti više od pola sata da bi se šećer i limun spojili i da bi dobila, ali i da bude glatka i tečna da bi mogle da se rade precizne šare.

Za medenjake koje radi i u 3D tehnici, kao što su oni koji predstavljaju gradove potrebno je dva do tri dana jer je potrebno čekati da se osuši jedan sloj glazure da bi se nanio drugi, a da se ne stope. Za neke medenjake potrebno je i po 10 do 15 dana u zavisnosti od veličine i broja slojeva same glazure.

Na pitanje da li za izradu ovakvih medenjaka važnije da se bude spretan u kuhinji ili umjetnički talent Aleksandra je odgovorila da je važno i jedno i drugo.

"U svakom slučaju treba imati ogromnu ljubav pošto je proces izrade precizan i spor, treba da se imaju osnove, ljubav prema kuhinji. U svakom slučaju treba imati i malo umjetničkog dara i veliku maštu. Imam 46 godina ali negdje sam još uvijek u glavi ostala mlada i mašta mi je još uvijek tu i to se vidi po mojim radovima. Kad počnem medenjak nikad ne znam kakav će on da bude na kraju. Uzmem oblik i počela sam da radim a gdje će da me odvede trenutno neko moje raspoloženje to vidim tek na kraju", rekla je ona.

Objašnjavajući što je sve moguće da se napravi u obliku medenjaka istaknula je i da je izuzetno ponosna na kolekciju gradova koju je izradila, ali i da je redovno ponosna na sebe kada uspije da pomjeri granice u svom radu.

"Za relativno kratko vrijeme došla sam na neki nivo kao da se ovim poslom bavi, tri do pet godina tako da sam ponosna na cjelokupan svoj rad. Neke tehnike o kojima sam mogla samo da maštam kada sam počela da radim, sada ih radim bez problema. Vrlo sam sretna što sam pronašla sebe u tom zanatu, mislim da nikad neću izgubiti želju i volju da se trudim i da stalno pokušavam nešto novo", kaže ona i dodaje da je ponosna na svaki svoj medenjak.

Obzirom da njeni medenjaci izgledaju kao prava mala umjetnička djela susrela se sa još jednim problemom. Malotko ih jede jer im je žao i uglavnom ih susjedi čuvaju kao uspomene.

"Moje najzahvalnije mušterije su djeca, odraslima je žao da kvare što je toliki trud uložen, ali meni stvarno nije problem. Pravim ih da se jedu a ne da stoje. Ko god da ih nije probao to je greška jer su divni, ukusni, jesu lijepi i za ukras i ljudi ih čuvaju za uspomenu više nego što ih jedu, ali je meni zbog toga žao", kaže Aleksandra Karamarković Vučenović.