Vjerojatno se nikada neće saznati puna istina o tome što je kapetana Francesca Scehettina navelo da golemi kruzer Costa Concordia 'parkira' na hridi talijanskog otočića Giglio, Slučaj vino ili mlada Moldavka...,, nije do kraja razjašnjeno. No, i Hercegovci su imali značajnu ulogu u njegovu ispravljanju. Konkretno riječ je o Robertu Trojiću, Dubrovčaninu hercegovačkih korijena. Večernji list donosi njegovu zanimljivu priču.

Baka iz Hutova, djed iz Neuma

''Baka mi je iz Hutova, djed iz neumskog Hotnja, a mama Primorka'', objašnjava Robert svoje obiteljsko stablo. Novinari Večernjeg su ga posve slučajno u Hutovu, gdje je bio u posjetu 'dundu Miši', bakinom bratu. Hutovci su s ponosom pokazali na njega, usput ističući ''pisale su o njemu novine kao Dubrovčaninu, ali on je naš''.

''Naime, Costa Concordija je grdosija od 114.000 tona, široka 36, a dugačka 292 metra. U trenutku kad je udarila u hrid, na njoj je bilo 4200 duša, toliko cijela neumska općina ima stanovnika! Gledajući današnju tehnologiju, sve je izvodivo, samo je pitanje koliko košta. To su veoma velike investicije, osiguravajuća kuća Loyd je sve plaćala. Izvlačenje broda moglo bi koštati kao izgradnja tri nova broda. Međutim, gledajući s ekološkog aspekta, to u Toskanskoj regiji, te na dva nestala tijela u utrobi broda operacija je bila nužna. Ja sam radio nadzor, dimenzionalnu kontrolu broda i bio sam angažiran 11 mjeseci. To je u biti posao kao i svaki drugi. Ako si specijaliziran za takav posao, onda je to nešto što ide uz tebe, netko pjeva, netko igra nogomet, netko pravi brodove, a netko ih mora i spašavati'', počeo je Robert svoju priču novinarima Večernjeg lista.

''To je za sve nas bilo novo. Takve operacije i takve tehnologije još nisu viđene. To je bila jedna od najsloženijih operacija u povijesti brodarstva, u povijesti vađenja brodova. Brod je okrenut i čeka sudbinu, ide na rezalište'', rekao je.

Robert otkriva da je svaki dan spektakularne operacije ispravljanja broda koštao milijun eura! Na poslu je proveo 11 mjeseci, radeći u smjenama od po četiri tjedna. Kad se radilo, onda za ta četiri tjedna nije bilo odmora, radilo se dan i noć.

Trbuhom za kruhom

Uglavnom, dok uspravljenu Costa Concordiju još čeka put do rezališta, ovaj dubrovački brodostrojar otkriva još jednu zanimljivu priču. Na njegovom primjeru se vidi da je radno mjesto više nije zavičaj, nego cijeli svijet. Posao ispravljanja kruzera radio je za škotsku tvrtku u kojoj je zaposlen šest godina, prije toga radio je za rusku tvrtku…

''Krenuo sam 2002. godine iz riječkog ‘Viktora Lenca’ gdje sam izučio posao, a zatim počeo raditi za velike kompanije. Cijelo vrijeme živim u Dubrovniku – doma je Amerika'', tvrdi Robert koji kao poruku mladima ističe:

''Trebaš raditi ono što voliš. Ideš trbuhom za kruhom, ali se doma vratiti. Ja radim svugdje po svijetu, ali se uvijek doma vraćam''.

Sredinom rujna cijeli svijet pratio je spektakularnu operaciju ispravljanja nasukanog kruzera Costa Concordia na talijanskom otočiću Giglio. U prvoj akciji takve vrste u povijesti pomorstva jednu od ključnih uloga odigrao je mladi dubrovački brodostrojar Robert Trojić koji je u timu od 500 stručnjaka različitih profila iz 26 zemalja bio zadužen za dimenzionalni nadzor projekta.
Prevedeno na jezik neupućenih, 36-godišnjak iz Mokošice brinuo je da svaka naprava korištena u podizanju 115 tisuća tona teške olupine s granitne stijene bude usklađena s nacrtima, bez ikakvih odstupanja koja bi mogla dovesti do propasti cjelokupne delikatne misije. Bio je to, a vjerojatno će i ostati, najzahtjevniji zadatak u karijeri brodostrojara koji svoj posao uspoređuje s poslom geometra u moru, na brodovima i platformama.