Svetu misu zadušnicu za sve poginule, umrle i nestale branitelje Bijelog polja predvodio je mjesni župnik don.Rajko Marković.

Misi je prethodilo polaganje vijenca i paljenje svijeća poginulim braniteljima lll cimske bojne na putu za Rujište.

Foto: PR / Polaganje vijenca i paljenje svijeća poginulim braniteljima lll cimske bojne na putu za Rujište

Nakon svete mise vjernici,mještani Bijeloga polja i gosti uputili su se u procesiji do spomenika za poginule branitelje l bjelopoljske bojne.

Marija Šunjić, kćerka ratnog vojnog invalida i dopredsjednika Hvidre Mostar, pročitala je pozdravni govor generala Mire Andrića kojeg prenosimo u cjelosti.

Povodom 30. obljetnice oslobađanja Bijelog polja, 19. lipnja 1992. godine, šaljem vama, mojim dragim bjelopoljcima iskrene čestitke.

Kroz povijest ste podnijeli velike žrtve, kako tijekom Drugog svjetskog rata, tako kroz posljednji, obrambeno Domovinski rat. Imao sam čast dio tog puta biti s vama. Ovdje, kao i mnogo puta na drugim mjestima i životnim iskušenjima najveći teret su podnijeli "mali" obični ljudi bez glamura i pompe. Svojom žrtvom, srčanosti i hrabrosti zadužili ste generacije koje dolaze i koje su dužne čuvati trajni spomen na svakog našeg branitelja koji je dao život za slobodu, kako Bijelog polja tako i šire.

Vi dobro znate kako se nosite u sadašnjim teškim, a pogotovo tad, u vremenima nesređenih odnosa, odnosno u multinacionalnoj zajednici, često neiskrenih i kompliciranih savezništva. Htjeli su nam nametnuti krivnju, obezvrijediti našu žrtvu, htjeli su nam umanjiti doprinos koji smo ugradili u slobodu ali ne mogu, jer sve što je naša bojna činila, dostojanstveni je obraz istine.

Lipanjske zore su bile početak bolje organiziranosti i realizacije oslobađanja doline Neretve kroz postrojbe HVO-a, u kojem je naglašeno zajedništvo. Najjače oružje bila je upravo ljubav prema Bogu, čovjeku i domu, ustrajte je čuvati. Bjelopoljska bojna izvela je veličanstvenu akciju na svome pravcu i oslobodila Bijelo polje. Ne mogu zaboraviti srčanost koja je nosila svakog vojnika, zato budite ponosni kao što sam i ja na sve vas.

Foto: PR / Obilježavanje Lipanjskih zora u Bijelom polju

U Bijelom polju sam odrastao i gdje god krenem i sve što nosim dobroga u sebi, kažem s ponosom da sam potekao iz jednog mjesta velikih i ponosnih ljudi, sposobnih tu ostati i opstati.

Ovim putem iskazujem pokoj dušama i vječni mir svim poginulim i umrlim braniteljima i civilima Bijelog polja.

Vaš bjelopoljac, Brigadni general Miro Andrić

Za one koji manje poznaju, tko je Miro Andrić, donosimo kratak životopis.

Ratni zapovjednik Bijelog polja, Miro Andrić, zvani Car, rođen je 1959. godine u Hercegovini. Fotografijom se počinje baviti već u osnovnoj školi koju je pohađao u Bijelom Polju. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Mostaru, a diplomirao je na Fakultetu za fizičku kulturu (profesor i kineziterapeut) u Zagrebu. Tražeći uvijek novo, počinje roniti tijekom studija. Strast prema fotografiji i ronjenju spojio je u jednu ljubav – podvodnu fotografiju.

S velikim brojem snimaka podmorja, 37 samostalnih izložbi i objavljivanim fotografijama u raznim časopisima, motivima na telefonskim karticama, monografijom «Hrvatsko podmorje», te snimanjem 40 znanstveno-popularnih dokumentarnih filmova o Hrvatskom podmorju ide dalje u otkrivanje radosti ljepote skrivenog svijeta.

Zbog svega ovoga navedenog, njegovi bjelopoljci su neizmjerno sretni i ponosni na svoga ratnog zapovjednika.

Foto: PR / Obilježavanje Lipanjskih zora u Bijelom polju

Ratni zapovjednik lll Cimske bojne i umirovljeni general HVO-a Ilija Ile Vrljić pozdravio je sve prisutne, zahvalio se obiteljima poginulih i umrlih branitelja, ratnim vojnim invalidima, sudionicima vojne operacije Lipanjske zore i svim bjelopoljcima, što čuvaju uspomene na ove povijesne dane,dane ponosa i slave.

Istaknuo je ratni put Mostarskih bojni i cijelu oslobađajuću vojnu akciju Lipanjske zore te oslobađanje Bjelopoljske kotline od srbočatnikog agresora i bivše JNA.

Bijelo polje u Domovinskom ratu je dalo ogromnu žrtvu, poginula su 106 branitelja i civila, kojih se s ponosom sjećamo i koje nikada nesmijemo zaboraviti.

Poslije molitve, polaganja vijenca i paljenja svijeća upriličeno je prijateljsko druženje i vatromet.