Dino Jelusić, frontmen grupe Jelusick prije par dana vratio se s velike turneje iz Indonezije, a večeras će nastupiti u Mostaru u sklopu projekta maestra Igora Tatarevića pod nazivom "Queen: Bohemian Rock Symphony" gdje će izvesti brojne hitove, ali i one manje poznate pjesme grupe Queen.

Obzirom da smo posjetili izvođače na probi, zasigurno možemo reći kako publiku očekuje pravi spektakl, a "uhvatili" smo i Dinu koji je za Bljesak govorio o daljnjim planovima, turneji s Whitesneakom, o nošenju sa stresom, kao i o mnogim drugim stvarima.

Prvi dojmovi o Mostaru?

- Vruće je za poludjeti. Prekrasan je Mostar, imam vrhunski hotel i jedva čekam da sviramo večeras, ali se nadam da će malo splasnuti vrućina jer je ovo baš nehumano.

Kako je prošla turneja u Indoneziji?

- Odlično! Svirali smo na tri velika stadiona, bilo je fenomenalno i skupili smo nove fanove.

Foto: Bljesak.info / Dino Jelusić

Daljnji planovi sa bendom?

- Izlazi album za mjesec dana pa ćemo ga promovirati u Grčkoj i Švicarskoj. Radit ću jedan projekt u Hrvatskoj što će biti uskoro objavljeno. Sljedeće godine će biti više planova jer krajem ove godine će biti objavljen novi bend kojeg pravim u kojem će biti članovi Guns n' Rosesa i Dream Theatrea, dosta je nabrijano, spotovi su snimljeni, album je predan prije tjedan dana i jedva čekam da krenemo s tim.

Vrlo mlad si došao na svjetla pozornice, je li bilo teško živjeti s tim od malena?

- Meni je to dom. Osjećam se sigurnije na pozornici nego bilo gdje.

Koji su pjevači oblikovali tvoju karijeru?

- Kad sam bio mlađi to su više bili pop i rock pjevači, a kako sam stario, to su bili neki metal pjevači. Ispočetka su to bili Stevie Wonder, Michael Jackson, Freddie Mercury, pa sam počeo slušati grunge pa je tu došao Cornell, nakon toga Pantera, odnosno Phill Anselmo, Nevermore i slično. Tako da pomiješaš sve te neke rock, metal, blues influence i tu negdje se ja nalazim, između svega toga.

Foto: Bljesak.info / Dino Jelusić

Kakav je bio osjećaj kada si dobio poziv u Whitesneake?

- Osjećaj je bio fenomenalan. Bilo je nestvarno. Turneja je bila odlična, frontmen je odličan, ekipa u bendu je bila zakon i svi su me prihvatili. Imao sam na leđima velik posao jer sam trebao i svirati klavijature i pokrivati vokalno 90% showa. Bilo je zanimljivo, dosta drukčije nego kad si frontmen. Nije mi bio toliki hype jer nisam bio frontmen jer kad si "naprijed" to je skroz druga priča.

Više puta si isticao da ne želiš biti u sjeni, bila je tu čak i ponuda za glavnog vokala u Parnom Valjku, zašto nije došlo do toga?

- Ne želim pjevati u bendu koji je dugo vremena imao originalnog pjevača jer onda stalno se moraš boriti jer će te stalno uspoređivati s originalom, možeš biti bolji, a nikad nećeš biti bolji, uvijek ćeš biti replacement pjevač i ja to ne želim, radije ću iznova startati svoj bend i biti 10 puta manja legenda, ali "ja", nego da ja sada pjevam u Parnom Valjku i Whitesneaku. Ovo sada krivo zvuči jer moj prijatelj pjeva u Parnom Valjku i fenomenalan je pjevač i lik, ali ja osobno to ne bi tako raditi, imam neke drukčije ciljeve. 90% ljudi bi reklo "da" Parnom Valjku, ali ja nisam pristao.

Sudjeluješ u mnogo projekata, prihvaćaš nove projekte, reci nam kolika je količina stresa s kojom se susrećeš, dolazi li do nekog "burnouta" i kako se nosiš s tim?

- Do "burnouta" je došlo baš nedavno i bio sam baš u "komi" jer sam morao napisati tekstove, melodije i dio glazbe za taj novi bend u LA, morao sam završiti sa svojim bendom gdje ja i produciram, studijski sam svirao i bas i gitaru i klavijature, sve sam morao sam praviti, osmišljavati spotove, dogovarati sve to i onda se dogodilo da sad radim sa jednim jako poznatim gitaristom i nikako da napišem tekst jer sam toliko ideja potrošio da ne znam što bih više napisao. Zato više ne radim projekte nove, imat ću samo dva stabilna benda, ovaj ovdje i taj u LA. Ove godine ne idem na turneju sa Trans-siberian orchestrom, tako da ostajem ovdje i posvetit ću se ovome što imam. Ali da, treba napraviti pauzu i ne treba prihvaćati sve pozive. Dobio sam pozive u još par bendova, ali rekao sam da ja to više ne mogu raditi.

Što publika može očekivati u Mostaru?

- Mogu očekivati pjesme Queena! Znam maestra Tatarevića jako dugo i on je imao jako dugo u glavi ovaj projekt i prihvatio sam da ovo radimo. Možete očekivati pjesme Queena koje nikad nisu svirali. Bit će mnogo pjesama koje nisu najveći hitovi. Bit će naravno hrpa hitova, ali nekakav jako lijep omaž kompletne karijere - od ranijih albuma, pa sve do novijih. Otvaramo s pjesmom koja je na zadnjem posthumnom albumu na kojem je Freddie bio, tako da ćemo sve pokriti.

Koliki je izazov pjevati Freddijeve pjesme?

- Moram paziti kako da odgovorim na ovo pitanje zato što je izazov, ali mi nije teško, a ljudi uvijek komentiraju kao "nitko ne može Freddieja", naravno, nitko ne može otpjevat njega kao što je on pjevao, ali meni ovo leži, super mi je i itekako je to moguće izvesti.

Foto: Bljesak.info / Dino Jelusić

Dino u slobodno vrijeme?

- Igram ping pong. Bio sam par dana na moru i nije mi bilo dovoljno, a ne mogu se vraćati više na more jer imam previše posla, ali treba se odmoriti tu i tamo.

Playlista koja se može naći na tvom telefonu?

- Imam Richarda Marxa i to slušam kad se osjećam jako gay (haha), Buy My Chemical što je jedan ultra nabrijan, tu je Def Leppard,... Ima dosta različite glazbe, sve ovisi o raspoloženju.

Najveća podrška?

Obitelj definitivno. Involvirani su u sve i drže mi leđa i više nego što neke obitelji drugima drže leđa.

Planiraš li nešto raditi za domaće tržište?

- Planiram nešto u skorije vrijeme, ali mi nikad neće biti kompletan fokus na to jer će uvijek fokus biti na van.

Za kraj, gdje se vidiš u budućnosti?

- Za 10 godina se nadam da će Jelusick biti jako etabliran bend vani, a za 20 godina, tad ću već imati preko 50, tako da ne znam gdje se vidim. Ne znam bi li živio ovdje ili u Americi, još uvijek se premišljam. Ovdje je lijepo živjeti, ali tamo je sve drugo što se tiče glazbe ljepše. Nadam se da ću uspješno živjeti od svoje glazbe.