U nedjelju u 5:19 sati kalendarski je nastupila zima.
Dani u prosincu tamni su i turobni, pa ipak, svi koji stvari gledaju s vedrije strane znaju da će nakon zimskog solsticija dani postajati sve svjetliji, tj. 'duži'.
Na dan zimskog solsticija Sjeverni je pol najudaljeniji od Sunca, a južni je najpriklonjeniji suncu. Sunčeve zrake okomite su na južnu ili Jarčevu obratnicu – zamišljenu kružnicu koja se nalazi 23°27´ južne geografske širine.
Južna polutka toga dana najviše je obasjana i svim ljudima na toj je polutki dan najdulji, a noć najkraća u godini. Suprotno tome, sjeverna će polutka toga dana imati najkraći dan i najdulju noć.
Najkraći dan u godini ujedno i je i astronomski početak zime. Upita li vas tko kad zima započinje, spremno ćete odgovoriti: "Dvadeset i prvog prosinca." Neki će od vas ipak primjetiti da se zimski solsticij ne događa svake godine u isti sat, pa čak ni dan. Ove je godine, na primjer, zimski solsticij 22. prosinca.
Ako zemljina os ne mijenja svoj položaj u prostoru tijekom vremena, kako je to moguće? Moguće je jer na položaj Zemljine osi utječe gravitacijsko djelovanje Sunca i Mjeseca, a također i zbog korekcije kalendara u prijestupnim godinama.
