Hoćemo li nakon pandemije imati više objekata u kojima je zabranjeno pušenje?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ugostiteljski objekti na području Hercegovine počeli su, prije nego je nastupila kriza vezana za pandemju, uvoditi novinu za koju se malo tko nadao da će u skorijoj budućnosti stići na naše područje, a odnosi se na zabranu pušenja u zatvorenom dijelu ugostiteljskih objekata.

Druženje u Hercegovini podrazumijeva odlazak na kavu, a s obzirom na veliki postotak pušača ta kava je u većini slučajeva kava+cigareta.

Kafići i restorani trenutno su zatvoreni, ugostitelji muku muče s nekim drugim problemima, ali tema zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima uvijek je aktualna.

Pročitajte još

Mostarci traže zabranu pušenja u javnim prostorima

I dok je širom svijeta zabranjeno pušenje unutar ugostiteljskih objekata ili je dopušteno samo u odvojenom dijelu objekta, to pravilo počelo se tek polako provoditi u Hercegovini.

Početkom godine ovo pravilo uveo je i poznati mostarski restoran ''Romanca''.

''U našem restoranu odvojen je dio za pušače i nepušače. To je od strane gostiju prihvaćeno bez nekih većih problema, čak štoviše, za većinu ljudi je to bila pozitivna odluka'', kaže za Bljesak.info Veselko Čule, vlasnik restorana Romanca.

Iza toga se, kaže, krije veoma jednostavan razlog.

''U našem restoranu slave se krštenja, pričesti, krizme i ostali događaji kojima nazoči veliki broj djece. Nije bilo logike da u tako jednom zapušenom okruženju borave djeca, posebno kada su krštenja kada se zna dogoditi da na njima nazoči veći broj beba'', odgovara nam Čule.

Međutim, ovo nije jedini razlog.

Strani gosti demonstrativno napuštali objekte

''Osim već navedenog razloga postoji i još jedan, a to su grupe koje nam dolaze iz inozemstva. Loše su nas ocjenjivali samo zbog pušenja. Dobivali smo minuse i niske ocjene zato što nije bilo odvojen dio za pušače i nepušače. Prošlog ljeta smo imali veliki broj primjedbi od svih stranih grupa koje nam dolaze, no do sada smo imali pozitivne komentare radi novog pravila i već nam se smanjio broj niskih ocjena. Imali smo reakcije stranaca koji su demonstrativno ustajali, nisu htjeli jest i napuštali naš objekt jer je netko za susjednim stolom pušio'', govori za Bljesak.info Čule.

Ne smatra da će se ova odluka s ekonomske strane loše odraziti na posao, čak štoviše, očekuje da će ona poboljšati poslovanje.

''Mislim da će to svima koji odluče napraviti nešto ovakvo poboljšati poslovanje. Što se tiče restorana, to je malo specifična stvar, za razliku od noćnih klubova i kafića, jer u restoranima većinom borave obitelji s djecom, sjedaju u prostore i žele imati ugodnu atmosferu oko sebe koja ne utječe na njihovo zdravlje. Ja sam nekad bio pušač, danas nisam i to nije bila nikakva kampanja od mene protiv pušenja već jednostavno, ljudi mogu izaći vani, zapalit i vratiti se unutra, nastaviti s druženjem. Ne vidim oko toga neki veliki problem'', kaže nam vlasnik Romance.

Smatra da će uskoro doći i zakonska regulativa koja će obvezati restorane da imaju odvojeni dio za pušače.

''Mi smo, koliko sam ja upoznat, jedan veći restoran koji ima taj veliki prostor za nepušače i jedan manji dio za pušače. Nismo imali nikakvih problema, smatram da će, kada je riječ isključivo o restoranima, taj zakon uskoro doći. Naša ciljana skupina ljudi su obitelji, trudne žene, djeca koji su došli jest i boraviti. Smatram da će, kada je riječ o klubovima, kafićima, ipak biti malo teže uvesti tu zabranu pušenja, za razliku od restorana. Mislim da će svi restorani poći tim putem, bez obzira na zakonske regulative'', zaključuje Čule izjavu za Bljesak.info.

Alan Leese doselio je iz Velike Britnije u Mostar prije 10 godina. Kaže kako su Velika Britanija i BiH svaka na svoj način jedinstvene po svojoj kulturi, običajima i načinu života, ali ono što se najviše razlikuje jeste kultura ispijanja kave i pušenje u kafićima.

''Ovdje svi idu na kavu – stari i mladi, muškarci i žene, u parovima ili sami, grupe prijatelja, političari, nogometaši, studenti… Kada sam prije 10 godina došao u Mostar nisam ni pomislio da ću toliko vremena provoditi u kafiću! Nije da u Velikoj Britanji nisam išao na kave, ali svaki dan? Nekada i dva puta dnevno?'', počinje svoje iskustvo za Bljesak.info Alan, koji ipak priznaje da uživa u stilu života i druženju s prijateljima u kafićima.

Međutim, smatra da je izlazak na kavu u većini slučajeva izlika za pušenje.

‘’Uživam u svježem zraku tako da bih uvijek odabrao terasu za kavu nego neki zapušeni zatvoreni prostor. Nisam pušač, nisam nikad bio pušač, prvenstveno zbog zdravlja, a onda i dijelom jer ne želim trošiti novce na nešto što će otići u zrak... Kratko rečeno, ja nisam protiv pušenja nego sam za svjež zrak’’, govori nam Alan.

Ipak, smatra da je problem dosta kompleksan, kakvo god bilo njegovo osobno stajalište.

‘’Ni u kojem slučaju nisam za striktnu zabranu i da to bude urađeno preko noći. Za svaki problem treba naći rješenje i poslušati javnost, odnosno mišljenje javnosti. Zakon je samo instrument koji će riješiti problem, a potencijalno može izazvati neki drugi problem. U tom kontekstu, nametanje zabrane pušenja svim objektima odjednom bi možda dovelo do problema u poslovanju tisuća i tisuća kafića i restorana u BiH. Shvaćate me, svi smo za čist zrak, ali što ako nijedan biznis ne preživi? I jeli nametanje zakona od strane političara kontroliranje života ljudi u smislu da im oduzimaju slobodu da žive nezdravim životom, koliko god to za njih loše bilo? Što bi onda bilo sljedeće, zabrana jedenja ćevapa’’, pita se Alan, ali i dodaje: ‘’Ne može se ni zadržati stanje kakvo jeste, jer u kafiću gdje puši 80% ljudi ostalih 20% pati i primorani su, praktički, pušiti, jer kad samo jedno puši u kafiću, onda puši i cijeli kafić. Svi smo svjesni toga koliko je i pasivno pušenje opasno, pa zašto onda da nam netko nameće rak, probleme s plućima i slično? Nitko nema pravo odlučivati za drugoga niti mu nešto braniti – bilo to zdravo ili nezdravo’’.

Rješenje kojim bi svi bili zadovoljni

Naš sugovornik smatra da potpuna zabrana pušenja u ugostiteljskim objektima i trenutno stanje u kojem je svugdje dozvoljeno pušenje imaju jednu manu – nedostatak kreativnog razmišljanja koje bi dovelo do najboljeg rješenja.

‘’Mislim da je odgovor jednostavan. Jedincama lokalne samouprave treba dozvoliti da izdaju određen broj licenci za rad kafićima koji žele biti ‘’smoke free’’. Ta licenca oslobodila bi ih plaćanja PDV-a na njihove proizvode, a njome bi mogli po nižoj cijeni plaćati ostale naknade. To bi značilo manje cijene za klijente, a više zarade za vlasnike. Također, značilo bi i manje žrtava raka koje bi opteretile zdravstveni sustav i proračun’’, govori nam Alan.

Dodaje da na taj način nitko ne bi bio prisiljen poštovati drakonske zakone, isto kao što nitko ne bi bio prisiljen udisati dim drugih ljudi.

‘’U konačnici će tržište, odnosno potrošači, a ne vlada, tj. političari, odlučiti koliko je takvih licenci potrebno kako bi se osigurao dovoljan broj kafića za one koji žele uživati u kavi i druženju bez dima. Uz to, postojalo bi i dovoljno kafića gdje ljudi mogu pušiti, jer i za jedne i druge druženje i ispijanje kave je podjednako važno’’, dodaje Alan.

Pročitajte još

Zabrana pušenja za objekte gdje se poslužuje ili prodaje hrana

Alan smatra da će na ovaj način pušači imati mogućnost izaći u kafić i pušiti, ali da će to dodatno platiti.

‘’Vlasnik kafića koji dozvoljava pušenje plaćat će PDV, za razliku od vlasnika kafića u kojemu je pušenje zabranjeno. Na taj način u kafićima u kojima se ne puši cijena kave mogla bi biti niža. Mnogi će pitati zašto da pušači plaćaju skuplje kavu? Zato jer pušenje košta, i to puno!’’, ističe Alan za Bljesak.info.

Mišljenja je da bi u BiH mnogi pokušali prevariti sustav, tako što bi otvorili kafić za nepušače, dobili licencu, a potom ‘’okrenuli’’ kafić u kafić za pušače. U tom slučaju, kaže, njih bi očekivale drakonske novčane kazne. Za sve ovo, naravno, potrebno je prilagoditi postojeće zakone.

‘’Nametanje zabrane nije dobro, ali ni zadržavanje trenutnog statusa također nije dobro. Treba doći do rješenja koje će biti lako provodivo, a neće biti isključivo, te će zadovoljiti obje strane’’, govori nam Alan.

‘’Na kraju, rješavanje ovog pitanja je briljantno za pronalaženje načina kako da kulturu u ovoj državi promjenimo na bolje. Siguran sam da bi ova ideja sa uvođenjem licenci za kafiće u kojima se ne puši poboljšala kulturu ispijanja kave u BiH. Također je kreativna ideja sa strane oporezivanja i prikupljanja novca za javni sektor – i može dovesti do toga da ljudi zaista manje puše. U EU bi sigurno to riješili zabranom, kao i u mnogim drugim zemljama, ali ja se pitam – zašto bi BiH krenula od pretpostavke da su zakoni EU bolji od balkanskih rješenja’’, zaključuje razgovor za Bljesak.info Alan.

Manji gradovi – veći problemi

Dok u Mostaru postoji nekoliko objekata – kafića, restorana i hotela, u kojima je zabranjeno pušenje, u manjim gradovima to nije slučaj. Primjer je Čapljina koja ''dijeli granicu'' s Mostarom, a u kojoj ne postoji ''smoke free'' kafić.

Ivica Šimunović ističe kako bi trebalo barem odvojiti pušački i nepušački dio u kafićima.

''Postoje zdravstveni razlozi kojih smo svi svjesni, možda je najupečatljiviji onaj da je svaki treći rak u svijetu je pušački. Ljudi koji nisu pušači osjete jako neugodan miris tijekom boravka u javnim prostorima u kojima se puši. Mislim da pušači i nisu svjesni da su često odbojni ljudima koji nisu pušači. Mladi ljudi se ugledaju u odrasle i misle da je pušenje nešto cool i tako uništavaju sebe i druge oko sebe, a i svoje novce troše na otrov koji unose u sebe. Zaista ne vidim niti jednu pozitivnu stranu pušenja'', kaže Ivica za Bljesak.info.

Nepušači su, kaže, osuđeni udisati tuđi smrad.

''Mostar već ima par mjesta u kojima je uvedena zabrana pušenja i ja to pozdravljam. Svaki put kada dođem u Mostar i idem u kafić ili restoran meni je jedna stvar bitna - da imam čist zrak. Ljeti je se manje osjeti jer se većinom sjedi na otvorenom, ali ostalim danima u godini, posebno zimi, često smo osuđeni udisati smrad'', govori nam Ivica.

Jedan takav kafić potreban je, smatra, i Čapljini.

Pročitajte još

Inicijativa u BiH: Može li klima biti bez dima?

''Čapljini je jako potrebno da se zabrani pušenje ili barem otvori neki kafić ili restoran u kojem bi bilo zabranjeno pušenje. To bi definitivno bilo jedino mjesto u kojem bi ja bio gost, a druga mjesta više vjerojatno ne bih ni posjećivao. Čak sam i razmišljao da otvorim jedno takvo mjesto i mislim da bi takav objekt jako dobro radio'', kaže Ivica za Bljesak.info.

''Kada pogledamo druge razvijene zemlje, recimo poput Engleske koju posjećujem u prosjeku dva puta godišnje već dobrih 10 godina, mogu reći da u slučaju zabrane pušenja u prostorima ne bi bilo nikakvih problema s javnim objektima u ekonomskom smislu. Ljudi izađu vani i zadovolje svoju ovisnost i potom se vrate nazad. Čak sam mišljenja da bi bilo još bolje za ekonomiju, ako mislimo na turiste, a to su većinom ljudi iz razvijenih zemalja u kojima je već dugo zabrana pušenja na snazi. Turisti bi radije izabrali restoran u kojem nema dima i gdje vam hrana ne smrdi na nikotin'', mišljenja je Ivica.

Izglasavanje zakona čekamo godinama

U srpnju 2018. godine Federalna vlada utvrdila je Prijedlog zakona o zaštiti zdravlja stanovništva od duhanskih i ostalih proizvoda kako bi se zaštitilo i unaprijedilo zdravlje ljudi te očuvala vanjska sredina.

Međutim, zbog održavanja općih izbora na jesen te godine, a potom i komplikacija oko uspostavljanja vlasti na federalnoj razini, ovaj zakon se još uvijek nije našao na izglasavanju.

Ovim se zakonom utvrđuju mjere zabrane te ograničavanje upotrebe duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, zabrana njihovog reklamiranja, sprečavanje pristupa maloljetnih osoba duhanskim proizvodima, isticanje sastava duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, obavezne oznake na pakiranjima suzbijanje štetnih posljedica te druge preventivne mjere.

Njime se propisuje zabrana upotrebe svih duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, osim duhana za žvakanje i šmrkanje, u svim zatvorenim javnim prostorijama, radnim mjestima i u javnom prijevozu. Zabrana se odnosi i na upotrebu duhanskih proizvoda za pušenje u privatnim sredstvima prijevoza u kojima se nalaze maloljetne osobe.

Crna Gora kao primjer

Susjedna Crna Gora od siječnja ove godine usvojila je ovaj zakon i on se jako dobro provodi.

Bogdan Bulatović, vlasnik jednog kafića u Podgorici, kaže da kao ugostitelj podržava ovaj zakon i ističe kako je on donio samo dobro.

''Posao nam nije pao, ljudi i dalje dolaze kao prije, jer prije svega kod nas postoji ta velika kultura ispijanja kave. Ispočetka je bilo malo negodovanja od strane gostiju, ali kako nema pepeljara na stolovima, oni izađu vani, zapale, i vrate se'', kaže Bogdan za Bljesak.info.

Napominje kako im je promet početkom godine porastao.

''Počele su više dolaziti mlađe osobe, majke s djecom, koje provode duže vremena u kafiću i više troše, tako da se s ekonomske strane nama ovaj zakon isplatio'', mišljenja je Bulatović.

Dodaje kako su zakonom propisane drakonske kazne.

''Vjerujte da se ni nama kao ugostiteljima, a ni gostima pušačima, ne isplati kršiti zakon, jer su novčane kazne ogromne'', dodaje naš sugovornik.

Inicijativa ''Klima bez dima'' odustala od borbe?

Prije točno godinu dana u BiH je pokrenuta akcija ''Klima bez dima'', koja je uz promocije na društvenim mrežama i web stranicama pokušala probuditi svijest stanovništva po ovom pitanju.

U online peticiji skupljeno je 5.600 potpisa, ali je inicijativa stala sa radom. Web stranica inicijative danas nije u funkciji, dok je posljednja objava na društvenim mrežama stara skoro godinu dana.

Hoće li ugostiteljski objekti, koji jedva čekaju otvaranje vrata nakon što ih je na više od mjesec dana zatvorila kriza vezana za pandemiju, postupno uvesti ove zabrane, i hoće li se možda pronaći neki inovativan način za rješavanje ovog problema - ostaje nam vidjeti.