Tekst članka se nastavlja ispod banera
Europsko Udruženje logopeda je 2004. godine ustanovilo 6. ožujka kao "Dan logopeda" sa ciljem promocije i podizanja svesti o postojanju čitavog niza komunikacionih poremećaja i njihovom djelovanju na ljudsko zdravlje, o logopedskoj profesiji, pravima pacijenata i mogućim načinima da im se pruži pomoć.
Logopedija kao znanost priznata je u svijetu punih 80 godina, a ove godine "Dan logopeda" se obilježava pod motom "Logopedska terapija tijekom cijelog životnog vijeka".
Ta se znanost bavi prevencijom, detekcijom, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju procesi i funkcije povezani s produkcijom govora, te s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije.
Fonološki i artikulacijski poremećaj
Magistrica logopedije specijalista rane intervencije Irina Pandža, govoreći u intervjuu za Fenu o fonološkim poremećajima, kaže da je riječ o poremećajima iz skupine jezičnih poremećaja, budući da je fonologija jedna od sastavnica jezika.
Navela je da prema različitim istraživanjima uzrok fonološkog poremećaja jeste pogrešna percepcija određenog glasa ili glasova zbog čega dijete ima krivu predodžbu tog glasa i kao rezultat ima pogrešan izgovor.
- Često se miješaju pojmovi fonološki i artikulacijski poremećaj. Da bi se bolje shvatila razlika između tih pojmova navela bih osnovne značajke. Artikulacijski poremećaji se odnose na poremećaj izgovora glasa ili skupine glasova, ne uključuju jezične teškoće te se javljaju u ranoj dobi i uspješno se svladavaju rehabilitacijskim tretmanima. Fonološki poremećaji se odnose na pogrešnu uporabu glasa u riječi iako taj isti glas mogu proizvesti, uključene su jezične teškoće te se javljaju u ranoj dobi i egzistiraju u školskoj dobi - pojasnila je ona.
Istakla je da je rano djetinjstvo najkritičnije razdoblje u razvoju djeteta jer je iznimno važno za stjecanje ranog iskustva i razvoj mozga u cijelosti, a razlog zbog kojeg se naglašava važnost ranog djelovanja i uključivanja djeteta u tretman, upravo je plastičnost mozga.
- Tu moram spomenuti ranu intervenciju koja je izuzetno bitna ovisno o teškoćama u razvoju djeteta. Bit rane intervencije je što ranije uključivanje djeteta u rehabilitaciju, neovisno o tome kada je oštećenje nastalo, te rad s roditeljima i pružanje podrške - ustvrdila je.
Fenomen koji obilježava rane faze jezičnog razvoja djece
Pandža je naglasila da su poremećaji jezika i govora često vidljivi kod djece s poremećajem iz spektra autizma (PSA). Tako se jezično-govorne sposobnosti djece s PSA-om protežu od potpuno nerazvijenog funkcionalnog jezika i govora preko stereotipnog govora pa do urednog razvoja jezika i govora.
- Unatoč razvoju govora, mnoga djeca s autizmom koja govore i dalje imaju poteškoća u korištenju govora u komunikaciji s drugima. Premda razina usvojenosti jezika u određenoj mjeri ovisi o intelektualnim sposobnostima pojedinog djeteta s PSA-om, viši kvocijent inteligencije ne znači nužno i višu razinu jezičnog razvoja. Djeca s PSA-om prve riječi počinju koristiti kasnije od svojih vršnjaka te im se, u pravilu, govor nastavlja razvijati sporijim tokom. Fenomen koji obilježava rane faze jezičnog razvoja djece s PSA-om je regresija, prilikom koje djeca gube prethodno usvojene riječi, otežano usvajaju nove riječi i ne sudjeluju u komunikacijskim rutinama u kojima su sudjelovala prije pojave regresije. No, istraživanja nam kazuju kako djeca s PSA-om mogu napredovati u razvoju jezika još dugo nakon uključivanja u školski sustav, čak i tijekom adolescencije - naglasila je.
Govoreći o posljedicama koje na razvoj govora imaju interakcija, druženje s drugom djecom te o posljedicama pretjerane upotrebe mobitela, kompjutera, oslonjenosti na televiziju, internet i druge medije, Pandža je mišljenja da je riječ o sindromu popularno nazvanim ekranizam.
Kako je navela, današnje studije o ekranizmu, izloženosti djece ekranima su poražavajući za naše društvo.
- Čak su došli do saznanja da dvogodišnja djeca provode dnevno ispred ekrana skoro dva sata, što je izuzetno zabrinjavajuće, ako znamo da tolika količina vremena pred bilo kojom vrstom ekrana potencijalno dovodi do kašnjenja u jezično-govornom razvoju. Istraživanja također potvrđuju da djeca koja više borave pred ekranima, rjeđe i s manje zadovoljstva slušaju priče i knjige koje im roditelji čitaju. Stoga, valja djeci mlađoj od 24 mjeseca ekrane u potpunosti ukinuti, za vrijeme izloženosti ekranima treba sudjelovati u interakciji s djetetom i, naravno, razmisliti o vrsti sadržaja koja je dostupna djeci - rekla je Irina Pandža.
Ona se osvrnula i na period online nastave tokom panedemije kao i njene eventualne posljedice, te ocijenila da po njenom osobnom iskustvu nije upoznata s nekim istraživanjima koja su nastala za vrijeme pandemije.
- Smatram da se nije povećao broj djece koja imaju problema s fonološkim ili artikulacijskim poremećajima niti da se pogoršao razvoj govora djeci koja su uključena u logopedski tretman, ali bih rekla da se ipak povećao broj djece koja mucaju, odnosno povećao se broj djece čije netočnosti u govoru zahtijevaju logopedski tretman - podvukla je.
Uspjeh terapije mucanja
Kada je riječ o uticaju stresa, staha, negativnog porodičnog i vanjskog okruženja na poremećaj govora, Pandža smatra da negativne emocije itekako mogu djelovati na probleme govora.
- Važno ih je uzeti u obzir jer ponekad njihova prisutnost može predstavljati veći problem od samih govornih netočnosti za osobu koja muca. Također, njihova prisutnost može "kočiti" uspjeh terapije mucanja te je tada potrebno u suradnji sa stručnjacima kao što su psiholozi, uzeti u obzir i druge pristupe poput kognitivno-bihevioralne terapije - kazala je.
Govoreći jesu li i odrasli zbog izolacije, rada od kuće, tehnologije postali lijeni za govorenje te da li se sve završava porukama, mailovima ili pak i kad govorimo to činimo kratko tek da damo informaciju, Pandža kaže da su njena iskustva još uvijek po tom pitanju optimistična.
- Nakon svih izolacija, zatvaranja, restrikcija, rekla bih da su ljudi postali svjesni koliko je bitna socijalizacija i koliko je bitan taj društveni trenutak. Poput zatvorenika koji su oslobođeni, tako su i osobe s kojima ja radim postale željne komunikacije, željne prepričati sve ono što ih je tištalo, veselilo...Govor je vrlo važno sredstvo komunikacije i iskreno se nadam da će ga oni koji imaju moć u ovim nezavidnim vremenima početi koristiti ne prepuštajući nekim drugim nasilnim vrstama komunikacije da odrade svoj posao - zaključila je u razgovoru za Fenu magistrica logopedije Irina Pandža.
