Zajednički napori roditelja, djece i stručnjaka doprinose prevazilaženju mucanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mucanje je poremećaj u kojem je normalan tijek govora prekinut čestim ponavljanjem ili produživanjem govornih zvukova, slogova ili riječi, a stupanj uspješnog prevazilaženja tog poremećaja veliki je ukoliko zajedno sudjeluju sve četiri karike (roditelj, dijete, logoped i psiholog).

U Centru za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu kazali su da je u tom procesu neophodno da roditelj provodi upute logopeda i psihologa jer je to i psihološki problem.

Stručnjaci navode da često djeca izbjegavaju komunikaciju baš zbog toga što je to govorni problem koji skreće pažnju sugovornika na njih. Takva djeca se često povlače ili ne žele govoriti pred nepoznatim osobama.

Mucanje može nastati u bilo kojem razdoblju života, ali je najčešće u predškolskoj dobi od tri do šest godina. Terapija je dugotrajna, a uspjeh prvenstveno ovisi od stupnja oštećenja i od toga kad se krene s vježbama.

Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu pruža usluge djeci predškolskog i školskog uzrasta koji imaju neki od poremećaja govora, a sa njima rade dva logopeda. Kroz taj centar godišnje prođe 30 do 40 djece te bi, prema mišljenju stručnjaka te ustanove, bila potrebna još tri logopeda da bi se u potpunosti mogli posvetiti toj djeci i zadovoljiti njihove potrebe.

Statistički podaci o broju te djece u BiH nema, a istraživanja ranije urađena među djecom predškolskog i školskog uzrasta u sarajevskoj županiji pokazala su da 1,15 posto učenika ima neki od oblika mucanja.

Dječaci triput češće mucaju nego djevojčice. Većina djece ipak preraste mucanje te se procjenjuje kako manje od jedan posto odraslih muca.

Mucanje je poremećaj tempa i ritma govora kod osobe koja točno zna što želi reći ali to povremeno ne može pa se tad javljaju verbalne (ponavljanje glasova ili slogova, tiha produžavanja glasova i blokade) i neverbalne (grimase na licu, pokreti ekstremiteta ili dijelova tijela) manifestacije.

22. listopad je 1998. godine proglašen Međunarodnim danom pažnje posvećene mucanju i govornim manama, a time se javnosti nastoji približiti i pojasniti problem mucanja i ostalih govornih mana.

Obilježavanjem tog dana želi se senzibilizirati javnost da se mucanje ne smije omalovažavati jer ono za mnoge ne predstavlja samo poremećaj govora već i brojne negativne osjećaje vezane uz to.