Nema se što jesti
Siromaštva je previše, malo je 'Nedjelja Caritasa' da se upozori na to
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Malo je jedna "Nedjelja Caritasa" da se posjeti na sve što se događa u mnogim domovima, gdje je veliki broj siromašnih i socijalno ugroženih, bez obzira na nacionalnu pripadnost, upozorio je danas direktor Caritasa Banjalučke biskupije Miljenko Aničić.
Da je povećan broj socijalno ugroženih osoba, kako je naveo, osjeti se i u Caritasovim uredima gdje ljudi navode da „nemaju što jesti“ i potrebna im je pomoć za preživljavanje.
Banjalučki Caritas, u skladu sa svojim mogućnostima, pomagao je tijekom ove godine brojnim socijalno ugroženim osobama, starijim i nemoćnim.
Aničić potvrđuje da su od početka godine podijelili 1.451 paket hrane, a sada očekuju da se dopremi još 1.200 paketa, nešto će i sami kupiti, da bi pomogli siromašnim da prežive zimsko razdoblje.
''Podijeli smo 33 štednjaka, 17 bojlera, osiguran je namještaj za 15 povratničkih obitelji, kao i odjeća i obuća za zimsko vrijeme'', rekao je Aničić na pres-konferenciji u Banjoj Luci navodeći samo neke od aktivnosti Caritasa Banjalučke biskupije, kojima se pomoglo socijalno ugroženim.
Također, sanirano je osam kuća za povratnike, u čemu je pomogao banjalučki Caritas, a za oko 200 starijih i nemoćnih osoba osigurana je kućna njega.
U Domu za starije osobe, u tri zgrade, smješteno je u prosjeku 70 osoba, a brigu o njima vodi 30 osoba, od kojih 12 medicinskih sestara i njegovateljica.
Predstavljena je danas poruka predsjednika Caritasa Biskupske konferencije BiH, biskupa banjalučkog Franje Komarice u povodu „Nedelje Caritasa“ o temi „Župna zajednica- privilegirano mjesto kršćanske djelotvorne ljubavi za kućnu skrb starih i bolesnih osoba“.
''Starost je vrijeme kada su ljudi, osim bolesti izloženi i samoći, osjećaju da je beskorisni i da ih niko ne treba, a te osobe često su na rubu i kada su u pitanju financije'', prenio je Aničić stavove iz poruke.
Međutim, naglasio je da se u Svetom pismu kaže da je to doba puno mudrosti, kada i starija osoba, bez obzira na svoje snage, može puno doprinijeti i društvu i crkvi, ali su te osobe, često, izolirane.
Sve ove osobe zaslužuju odgovarajuću brigu, a nikako odbacivanje i neprihvaćanje.