Održana osam stoljeća stara tradicionalna "trka ovaca preko rijeke"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Osam stoljeća stara tradicionalna "Utrka ovaca preko rijeke" i ove godine održana u selu Asagiseyit u blizini gradića Calu na zapadu Turske, a cilj organizatora je da se ova manifestacija uvrsti na Listu nematerijalne baštine UNESCO-a, prenosi Anadolu Agency (AA).

Stotine prisutnih su od ranih jutarnjih sati stigli na obali rijeke Buyuk Menderes, gdje se održalo ovo tradicionalno natjecanje na kojem je i ove godine sa svojim stadima i psima kangalima sudjelovalo 50 pastira.

Pastiri iz nekoliko okolnih gradova su nekoliko dana ranije počeli pripreme svojih ovaca koje su obojene u posebne boje, a samo takmičenje podsjeća na nomadske seobe i odražava se u znak sjećanja na jednu lokalnu legendu.

Patiri su uz zvuke tradicionalnih bubnjeva i zurmi i uz pomoć pasa kangala tjerali svoja stada preko rijeke, a nekoliko njih je doživjelo i veliko razočarenje neuspjehom da ovce navedu da uđu u vodu.

Načelnik grada Cal Fethi Akcan je kazao da je ovo natjecanje prije tri godine kandidirano za uvrštavanje na Listu svjetske nematerijalne baštine, kako bi se zaštitilo od zaborava i kako bi se iskoristilo za razvoj turizma u ovoj regiji.

Pored velikog broja dužnosnika iz Turske, poput guvernera regije Denizli Abdulkadira Demira i gradonačelnika Denizlija Osmana Zolana, današnjoj utrci je prisustvovao i predstavnik Turske u UNESCO-u Seref Poyraz. On je kazao da je razmatranje zahtjeva za uvrštavanje ovog tradicionalnog događaja na UNESCO-vu listu u posljednjoj fazi.

Legenda kaže da je jedan pastir iz plemena Karakoyunlu u Calu čuvao ovce begovske obitelji Oguz, a nedugo zatim se zaljubio u kćerku vlasnika stada. Čoban je zaprosio djevojku, a beg nije bio zadovoljan izborom svoje kćeri i postavio im je uvjet da tri dana daju sol ovcama, a da ih potom prevedu preko rijeke, bez da ijedna ovca pije vodu iz rijeke. Zaljubljeni čoban je uspio izvesti begov "neizvodivi" uvjet, ali beg Oguz mu ni tad nije dozvolio brak s njegovom kćerkom. Djevojka je ubrzo oboljela i umrla, a nakon što je okrivljen za njenu smrt i protjeran iz sela, pastir je život proveo u planini svirajući ljubavne pjesme na svojoj fruli.

Lokalno stanovništvo je stoljećima čuvalo sjećanje na tu legendu i tradicionalnom trkom ovaca preko iste rijeke ukazivalo na važnost poštivanja ljubavi.