Od Nadrealista ni N

Tekst članka se nastavlja ispod banera

S posebnom pažnjom popraćen je projekt novih Neletovih Nadrealista i već nakon prve emitirane epizode skeptici su došli na svoje. Novi serijal već u startu uglavnom nije opravdao očekivanja pa ni onih najzagriženijih Neletovih fanova.

Treba li zbog ovoga popljuvati Neleta i sav njegov dosadašnji rad, pokušat ćemo analizirati?

Svi se slažemo da su stari sarajevski Nadrealisti bili vrhunac humora, ponajprije u BiH okvirima, malo manje u široj regiji, ali su uglavnom bili široko prihvaćeni. Staro Zabranjeno pušenje je također bilo simbol jedne generacije što se nikad neće izbrisati, a u svemu tome je Nele Karajlić imao ključnu ulogu. Naravno, ne treba podcijeniti doprinos svih ostalih pripadnika New Primitives pokreta.

Nakon početka rata, dogodilo se što se dogodilo, Nele je odabrao Beograd kao novu životnu destinaciju, što mu mnogi predbacuju, a jesu li u tome u pravu, to je već posebna diskusija, u ovoj analizi fokusirat ćemo se ipak na njegov stvaralački rad.

U tom dijelu "nove" karijere, Nele Karajlić je sudjelovao u fenomenalnom serijalu "Složna Braća", koji je radi okolnosti bio manje praćen u regiji, ali je ipak dobio kultni status među gledateljima koji su ga imali prilike pratiti.

Potom s beogradskom varijantom Zabranjenog pušenja izdaje album "Ja nisam odavle" koji se i dan danas smatra jednim od najkvalitenijih albuma ikad izdatih na ovim prostorima.

Poznanstvo s Emirom Kusturicom ga je uvelo u projekat "No Smoking Orchestra", o kojem su mišljenja podijeljena. Autohtoni srpski melos, pomiješan sa elementima romske glazbe, rocka i westerna je za neke potpuni promašaj, za druge opet kvalitetno ostvarenje, ali i tu dilemu moramo pripisati ukusima, o kojima se ne vrijedi raspravljati. Činjenica je da je "No Smoking Orchestra" kvalitetno odrađen spoj pomenutih melosa i da je Nele s njim ostvario internacionalnu karijeru o kojoj mnogi mogu sanjati, prošao je sve kontinente, svirao u Parizu, New Yorku, Tokyu, Buenos Airesu, Sydneyu ... i mnogim svjetskim destinacijama u nekoliko godina sudjelovanja.

Ipak, najslabije je prihvaćen u "svojim" gradovima Sarajevu i Beogradu. Nije prihvaćen, što zbog osobnih predrasuda prema njemu, što zbog animoziteta prema vrsti glazbe koju su radili. Potom, možda zbog privatnog neslaganja, ali prvenstveno radi lošijeg zdravlja napušta taj projekat i odlučuje se raditi ono u čemu je najbolji - vraćanju duha Nadrealizma.

Prve epizode tog novog projekta su pokazale da će biti jako teško, praktično nemoguće dostići sarajevski uspjeh. Budimo realni - ipak su nova vremena.

Sarajevski Nadrealisti su imali "ono nešto", a ključ njihovog uspjeha je bilo upravo ismijavanje scenarija za koje smo svi mislili da se neće nikad dogoditi - a dogodili su se. Novi Neletovi Nadrealisti ismijavaju scenarije koji se već događaju, koji su u današnje vrijeme potpuno normalni - kladionica, mafija, zemunski klan, sponzoruše, hvatanje ratnih zločinaca, Haag ... i to blago rečeno nije smiješno, jer je to danas potpuno normalno i svakodnevnica. Čemu se tu smijati?

Nele bi tu ipak trebao biti "prorok" kao što je to bio i prije, ipak je postavio previsoke standarde u humoru da bi danas mogao nadmašiti sam sebe - što je praktično nemoguće.

Sada ide prvo postavljeno pitanje? Treba li ga zbog toga popljuvati?

Svi smo mi svjesni da se sarajevska priča više nikada neće ponoviti, ali možda ipak treba nastaviti pokušavati stvarati dobar humor, pa makar se i ne uspjelo u tome.

Dobar primjer su "Ratni Nadrealisti" te "Nadreality Show" koji također nisu ni blizu prihvaćeni kao stari TLN serijal, ali su na kraju krajeva dobili bar prolaznu ocjenu i definitivno nisu urađeni uzalud.

Iako se prema prvim epizodama ne da naslutiti da će novi serijal biti vrijedan truda, možda u nekim budućim uspiju podići nivo. Za sada su ni N od Nadrealista.

Tko zna, možda je i ovo zanimljivo nekim novim generacijama, možda će i ovaj podbačaj biti motiv više za stvaranje nečeg boljeg, kvalitetnijeg. U svakom slučaju ne treba prestati proizvoditi humor - ma kakav on bio i od koga dolazio. Humor ne poznaje granice, ne broji krvna zrnca. Humor je možda jedino što nas može izvući iz današnjeg sivila u kojem živimo.

Zato poruka: Nele - nastavi proizvoditi humor (ali bar daj potrudi se malo više ...)

A.Ž. (po vjeroispovjesti Nadrealista)