Mikroplastika prijeti velikim oceanskim životinjama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Znanstvenici upozoravaju kako mikroplastika i toksične kemikalije iz nje predstavljaju u oceanima prijetnju velikim životinjama poput morskih pasa, kitova i divovskih raža.

Takve životinje gutaju tisuće prostornih metara morske vode u danu kako bi pokupile plankton pa tako gutaju i mikroplastiku iz zagađenih voda, bilo izravno ili jedući zagađenu lovinu.

Kemikalije i predmeti povezani s plastikom se desetljećima mogu nakupljati i mijenjati biološke procese kod životinja vodeći do izmijenjenog rasta, razvoja i reprodukcije, uključujući i smanjenu plodnost - navodi znanstvena analiza objavljena u časopisu Trends in Ecology & Evolution.

Mikroplastiku predstavljaju male čestice duljine do pet milimetara koje su itekako štetne za morski život.

''Dok još treba vremena da se potvrdi konačna veza između unosa mikroplastike i izloženosti toksinima kod onih životinja koje se hrane ‘filtriranjem’ vode, studije o malim ribama i morskim pticama već su pokazale vezu'', rekla je voditeljica istraživanja Elitza Germanov.

Morske vrste su u opasnosti također zbog toga što se njihovo stanište preklapa sa žarištima zagađenja poput Meksičkog zaljeva, Bengalskog zaljeva, Mediterana i koraljnog trokuta (područja u Tihom oceanu od Malezije do Solomonskih otoka).

''Mnoge od životinja, poput manta raža, su ugrožene vrste pa je teže procijeniti koncentraciju plastike onim konvencionalnim metodama kao što je analiza želučanog sadržaja'', tvrdi Germanov. Zato, pojašnjava ona, koristimo nesmrtonosne metode prikupljanja manjih količina tkiva koje onda testiramo na tragove kemikalija pomoću sofisticiranih i analitičkih metoda.

Maria Cristina Fossi, kao koautorica studije, tvrdi da jedna druga studija koju je vodila o kitopsinama Kalifornijskog zaljeva i o kitovima perajarima Mediterana potvrđuje izloženost toksičnim kemikalijama.

''Budući da su to žarišne točke za zagađenje mikroplastikom, naši rezultati bi mogli pokazati da te životinje unose mikroplastiku na predjelima na kojima se hrane'', potvrđuje Fossi.

Po njezinom istraživanju bi kitopsine mogle unositi 171 komad plastike dnevno nakon što je pronađeno prosječno 0,7 plastičnih komada po prostornom metru u vodi oko poluotoka u Kalifornijskom zaljevu, a to je bitno područje hranjenja za ugrožene kitopsine.

Germanov tvrdi i da zagađenje mikroplastikom može zagaditi staništa već ugroženih vrsta.

U posljednje vrijeme je mnogo izvješća i studija koje pokazuju kako se morski svijet suočava s egzistencijalnim opasnostima od milijuna tona plastičnog otpada koji redovno završi u oceanima. Prošle je godine bilo i izvješća o uginulom kitu kojem su u želucu pronašli više od 30 plastičnih vreća u Norveškoj te je također u Francuskoj pronađeno truplo kita s 800 kilograma plastike.

Organizacija UN-a za oceane je nazvala sve to ''planetarnom krizom'', s obzirom na očekivani globalni rast proizvodnje plastike.

Od 2015. godine je proizvedeno više od 6,3 milijarde tona plastičnog otpada na svijetu, a samo se 20 posto njega recikliralo ili uništilo spaljivanjem. Ostatak je završio u okolišu.