Balkanski mađioničari provaljenim trikovima i dalje oduševljavaju narod: RH potresa novi Da ili Ne

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Legalizacija gay brakova je pitanje koje je udruga "U ime obitelji" nametnula hrvatskoj javnosti neposredno pred lokalne izbore, a svesrdno je odgovorila ad hoc formirana udruga "U ime svake obitelji" koja s druge strane promovira gay brakove.

Ovaj fantastični mađioničarski trik kojeg se ne bi postidio ni David Copperfield je barem nakratko zbacio s naslovnica sve one teme koje aktualna vlast i aktualna opozicija žele izbjeći – ekonomski kolaps Hrvatske, uključujući izglednu propast Croatia Airlinesa, apsolutnu nespremnost hrvatskih poljoprivrednika i stočara za ulazak u EU, te brojne afere koje jedna za jednom isplivavaju na suđenjima don Sanaderu.

Mađioničari naravno ne otkrivaju svoje tajne, ali je jasno da u njihovim trikovima nije u pitanju nikakva magija, već samo preusmjeravanje pažnje. To su shvatili neki u Hrvatskoj, pa su preko svemogućeg Facebooka pokrenuli grupu "U ime posla" navodeći kako se umjesto gospodarskih stalno nameću, barem zasad, trivijalne teme:

"U ime posla, dosta! Imali smo zdravstveni odgoj, imali smo ustaše i partizane, ćirilicu i Ružine goste, imali smo i pršut na čelu, a sada imamo i definiciju braka. Ali obitelj prehranjuje posao, sve ostalo je nešto drugo... Ova stranica odgovor je na inicijative 'U ime obitelji' i 'U ime svake obitelji', koje promiču netoleranciju jedna spram druge. Ova građanska inicijativa želi prioritetno rješavanje problema. Prioritet je materijalna egzistencija obitelji“.

I sve bi mi to iz BiH mogli gledati s podsmijehom da situacija ovdje nije mnogo gora nego u Hrvatskoj. Sumorni politički igrokaz koji iz dana u dan donosi sudbonosne datume pregovora, dogovora, koalicija i političkih izdaja, je zapravo samo dimna zavjesa za pljačku koja se nemilice odvija još od 1990. godine

Odlučujući ulasci nekih stranaka u koalicije ili izlasci iz njih ništa ne mijenjaju. Apsolutno ništa. Politika se na najbrutalniji način uvukla u ljudsku svakodnevicu i metastazirala na teme koje apsolutno nemaju i ne trebaju biti politički obojene – sport, kultura, film, teme lokalne infrastrukture. Sve je to, na ovaj ili onaj način, nacionalno obojeno ne bi li se ljudima uvukao strah u kosti od onih drugih koji jedva čekaju grešku u koracima kako bi opet palili, klali i silovali. Tih doduše i dalje ima, i oni znajući ili ne znajući, to i dalje čekaju, ali im se ovakvim političkim potezima ide u korist.

Nije moguće ni zamisliti gdje bi BiH danas bila da se samo jedna trećina energije utrošene u stvaranje političkih spletki i kriza, te zaobilaženje zakona, iskoristilo u stvaranje normalne funkcionalne države.

Ovaj apsolutni negativni odnos prema svemu je opisala i kolumnistica beogradske Politike Ana Marija Popović u tekstu: "Negativni spin kod Srba". Njeni primjeri su doduše vezani za Srbiju, ali itekako se mogu pronaći i u BiH, pa i u Hrvatskoj. Kroz primjer odnosa beogradskih političara spram kosovskog problema, te mikro primjer odnosa Beograđana prema javnom prijevozu, Popović objašnjava:

- U Srbiji je sve rečeno na temu Kosova, osim šta da radimo sa skoro dva miliona ljudi koji ne žele da budu deo našeg društva. I koje je, u godinama našeg nećkanja, priznalo pola planete. To nećkanje i jedan neverovatan nedostatak konstruktivnog pristupa je rezultiralo da za manje od 20 godina izgubimo kontrolu nas Kosovom. Što je, istorijski gledano, treptaj oka. Da smo pozitivnim rešenjima, a ne ratom, pristupili ovom problemu, možda bi se kosovski scenario drugačije danas čitao.

Ovaj primjer je nadopunila:

- Ipak, meni je omiljeni primer našeg mentaliteta BusPlus. Beograđani žele promene u svom gradu, žele red, žele uredan prevoz. Grad Beograd kupi veliki broj novih vozila i organizuje novi sistem naplate. Da jednostavno mora da se kupi karta i da nema više švercovanja. Kad ono – revolucija! Da platim kartu?! Da uđem na prva vrata?! E NEĆU! I to je onda bila čitava pobuna protiv ideje da treba da se kupi karta kako bismo imali normalan i ekonomski održiv gradski prevoz. I sve to propraćeno je silnim pozivanjima na prava i slobode.

Njeni primjeri su konkretno vezani za Srbiju, ali u mnogočemu se odnose na BiH, ali i na današnju Hrvatsku, udaljenu svjetlosnim godinama od bh. plemenskog uređenja.

Ali političari narodu daju ono što narod voli. Kad ove teme ne budu općeprihvaćene, onda će se od njih odustati. Lako je otvoriti stranicu "U ime posla", treba je i "lajkati".