Antun Augustinčić

Prije 45 godina preminuo je jedan od najznačajnijih kipara 20. stoljeća

Njegov je osobni likovni izraz između Meštrovićeve monumentalnosti i Kršinićeva lirizma; novo shvaćanje realizma osobito je uočljivo u monumentalnoj plastici.
Kultura / Umjetnost | 10. 05. 2024. u 12:50 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Narod.hr / Antun Augustinčić (Klanjec, 4. svibnja 1900. – Zagreb, 10. svibnja 1979.)

Jedan od najznačajnijih hrvatskih kipara 20. stoljeća Antun Augustinčić umo je na današnji dan prije 45. godina, 10. svibnja 1979. u Zagrebu.

Rodio se 4. svibnja 1900. godine u zagorskom mjestu Klanjec. Kao mladić započeo je studij slikarstva kod Frangeša Mihanovića, a diplomirao je kod slavnog Ivana Meštrovića.

Nakon studija odlazi na usavršavanje u Pariz koji odlučujuće utječe na njegovo umjetničko oblikovanje i gdje ima prve izložbe. Godina 1928. smatra se ključnom za njegov daljni rad kada dobiva narudžbe za izradu spomenika diljem svijeta kojima postaje slavan.

Njegov je osobni likovni izraz između Meštrovićeve monumentalnosti i Kršinićeva lirizma; novo shvaćanje realizma osobito je uočljivo u monumentalnoj plastici: konjanička figura Józefa Piłsudskog (1937), postavljena u Katowicama 1990; Spomenik Marinu Držiću u Zagrebu (1963); Nošenje ranjenika u Sisku (1965); Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici (1973).

Antologijskim psihološkim portretima (Z. Šnajder, 1928; L. Novak, 1933; A. Štampar, 1952; L. Ružička, 1953; Z. Baloković, 1967; B. Gavella, 1975) ubraja se među najvažnije predstavnike hrvatskog psiholološkog portretnoga kiparstva. 

Foto: Arhiva / Augustinčićeva Jahačica (Mir) ispred zgrade UN-a u New Yorku

Njegov spomenik Mir (Jahačica) nalazi se ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, Rudar u Ženevi, a Spomenik žrtava fašizma u Adis Abebi, dok su Tuga i Mojsije na zagrebačkom groblju Mirogoj.

U Kraljevini Jugoslaviji dobiva status državnog kipara i počinje voditi Majstorsku radionicu za kiparstvo što mu donosi materijalnu dobit, ali i zavist mnogih kolega.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata zajedno sa ostalim hrvatskim umjetnicima izlaže na Vencijanskom bijelanu (1942.). Od kraja 1950-ih sve do svoje smrti stvara u osami svoga zagrebačkog ateljea gdje nastaju njegova mnogobrojna djela koja će obilježiti hrvatsku umjetnost u drugoj polovici prošloga stoljeća.

Augustinčić je dobitnik mnogih domaćih i međunarodnih priznanja, a veći dio svojih djela darovao je rodnom Klanjcu, u kojem je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.

Autorovi posljednji ostatci pohranjeni su u podnožju skulpture Nošenje ranjenika ispred Galerije. 

Video: Augustinčićeva Kupačica
Kopirati
Drag cursor here to close