Leonardo da Vinci
Na današnji dan rođen je jedan od najvećih umjetnika u povijesti
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Leonardo da Vinci, jedan od najsvestranijih umova u povijesti, rođen je na današnji dan, 15. travnja 1452. u Vinci kraj Firence.
Ovaj talijanski slikar, kipar, graditelj, inženjer i pisac, svestrani renesansni duh (uomo universale), jedan je od najvećih umjetnika u povijesti čovječanstva.
Učio u Firenci kod Andree Verrocchija (između 1466. i 1469); upisan u firentinsku slikarsku udrugu sv. Luke 1472. Bio je u službi Lodovica Sforze, zvanog il Moro, u Milanu (1482–99), potom je boravio u Mantovi i Veneciji.
Između 1500. i 1506. ponovno u Firenci te u Milanu 1506–13. Nakon boravka u Rimu, kada je u službi Cesarea Borgie proputovao Romagnu, Umbriju i dio Toskane, izradio je bogatu topografsku dokumentaciju, na poziv francuskoga kralja Franje I. otišao je 1517. u Francusku, gdje je ostao do kraja života. Svojim je glavnim pozivom smatrao slikarstvo.
U Firenci, dok je bio učenik Verrocchija, na njegovu Krštenju Kristovu (oko 1474–75) naslikao je anđela što kleči.
U Leonardova ranija djela ubrajaju se Portret Ginevre Benci (oko 1480), Poklonstvo kraljeva i Sveti Jeronim (1481), Majka Božja u pećini (1483–86), Portret dame s hermelinom (oko 1490) i zidna slika Posljednja večera u blagovaonici milanskoga samostana Sta Maria delle Grazie (1495–97).
To veličanstveno djelo ubraja se među prva klasična ostvarenja visoke renesanse, u njemu su savršeno povezani likovi u pokretima, s izrazima dramatskog uzbuđenja.
Slika koju je Leonardo izveo temperom u ulju danas je, zbog primjene ove nepodesne tehnike unatoč brojnim restauracijama, jedva vidljiva (prve restauracije bile su rađene već u XVI. st.; najopsežnija je započeta 1995. i još traje).
U drugo firentinsko razdoblje ide portret Mone Lise (La Gioconda, 1503–06) i izgubljeni karton Bitke kod Anghiarija (1503–06), a u drugo milansko Sveta Ana s Majkom Božjom, Isusom i anđelom (1506–13) te Sveta Ana s Majkom Božjom i Isusom (1508–11). Leonardovim slikarskim djelom visoka renesansa dosegnula je vrhunac.
U njegovu sfumatu, mekim i prigušenim prijelazima između polusvjetla i polusjene, stapaju se oblici i boje u suptilne nijanse. Svakoj njegovoj slici prethodile su temeljite studije za kompoziciju, perspektivu, likove i sve pojedinosti.
Tražeći slikarsku ljepotu i istinu, Leonardo se obraćao izravno prirodi, crtao je biljke, životinje i ljude proničući u bit njihovih struktura i fizionomija. Crtež kao i analiza i zahvat stvarnosti služili su mu ujedno kao komentar znanstvenih teorema.
Od Leonardovih kiparskih radova nije sačuvan ni jedan. U Milanu je u glini izveo golem konjanički spomenik kondotjera Francesca Sforze (1493., uništen 1499).
O njegovu izgledu može se samo nagađati po studijama crtežima i jednoj maloj brončanoj figuri konjanika i konja u propnju.
