Harriet Beecher Stowe, autorica knjiga koja je mijenjala sliku svijeta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Američka književnica Harriet Beecher Stowe umrla je na današnji dan prije 125 godina, 1. srpnja 1896. godine u Hartfordu, Connecticut.

Stowe je i rođena u Connecticutu, u mjestu Litchfield, 14. lipnja 1811. godine. Odrasla je u Hartfordu, gdje je njen otac, Lyman Beecher (1775.-1863.), bio kalvinistički svećenik i jedan od vođa pokreta za ukidanje ropstva. Obrazovala se u privatnim školama.

Brat Henry Ward Beecher bio je istaknuti propovjednik. Dugo godina radila je kao učiteljica, u jednoj od školâ koju je osnovala njezina sestra, i kao suradnica za književnost u lokalnim novinama

Preselivši se 1832. u Cincinnati, zasnovala je obitelj, započela pisati religioznu i didaktičku prozu i spoznala problematiku ropstva. Udala se 1836. za Calvina Ellisa Stowea i par je imao sedmero djece.

Harriet Beecher Stowe je za američku, ali i svjetsku književnost, značajna upravo zbog svoga pisanja o pogubnom djelovanju ropstva kao sustava na svakoga čovjeka.

U abolicionističkim novinama počela je 1851. u nastavcima objavljivati roman Čiča Tomina koliba (Uncle Tom’s Cabin; kao knjiga objavljen 1852).

Roman je imao golem društveni utjecaj: osvijestio je u američkom društvu predodžbu o crncu kao ljudskom biću, a "mala je gospođa pokrenula i građanski rat" (navodne riječi A. Lincolna).

Doživio je njezin roman ubrzo i svjetski uspjeh te mnogobrojna izdanja i obradbe. Iste godine objavila je i A Key to Uncle Toms Cabin (hr. Ključ za Čiča Tominu kolibu), u kojoj, pošto su neki nalazili njenu knjigu nevjerodostojom, dokumentira da je napisana po istinitim događajima.

No u XX. st. roman Čiča Tomina koliba nije zadovoljio predodžbu sada već samosvjesnoga crnca: radikalni crnački pokreti 1960-ih (Black Power, Black Panther i drugi) smatrali su Tomov lik dodvoričkim te su naziv Uncle Tom koristili pejorativno, a knjiga je bila izbačena iz programa na crnačkim sveučilištima.

Nakon još jednoga romana o ropstvu (Dred: priča o velikoj strašnoj močvari – Dred: A Tale of Great Dismal Swamp, 1856), najuspjelijim se njezinim djelima smatraju romani o životu kalvinističke Nove Engleske (Svećenikovo udvaranje – The Minister’s Wooing, 1859; Ljudi iz ondašnjega grada – Oldtown Folks, 1869), o pravima žena (Ružičasta i bijela tiranija – Pink and White Tyranny; Moja žena i ja – My Wife and I, oba 1871), putopis po Europi (Sunčana sjećanja iz stranih zemalja – Sunny Memories of Foreign Lands, 1854) te autobiografski zapisi o životu na Floridi (Lišće palmeta – Palmetto-Leaves, 1873).

Pisala je i priče za djecu, religiozne pjesme te biografije.