Allen Ginsberg

Ikona beat-generacije, buntovnik, homoseksualac i sjajan pjesnik

Godine 1955. javno čitao poemu Urlik (Howl), koja je ubrzo dobila i međunarodni odjek, pa je Ginsberg postao glasnogovornikom sljedećih naraštaja buntovne američke mladeži, koja se nije slagala s građanskim konformizmom, ratom u Vijetnamu...
Kultura / Knjige | 03. 06. 2021. u 11:12 Bljesak.info

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Foto: Getty Images / Allen Ginsberg (Newark, New Jersey, 3. lipnja 1926. - East Village, New York, 5. travnja 1997.)

Allen Ginsberg, predstavnik pjesništva tzv. beat-generacije i jedan od najutjecajnijih američkih pjesnika XX. stoljeća, rođen je na današnji dan prije 95 godina.

Rođen je 3. lipnja 1926. u Newarku, ali odrasta u Patersonu, New Jersey, u intelektualnoj židovskoj obitelji.

Dugo je studirao, prekidajući to mnogim zanimanjima i putovanjima po Indiji, južnoj Aziji, Japanu i Rusiji.

Godine 1955. javno čitao poemu Urlik (Howl), koja je ubrzo dobila i međunarodni odjek, pa je Ginsberg postao glasnogovornikom sljedećih naraštaja buntovne američke mladeži, koja se nije slagala s građanskim konformizmom, ratom u Vijetnamu i američkom imperijalnom politikom.

Zajedno s Kerouacom, Burroughsom, Holmesom i Cassadyem, a poznavao je svu četvoricu, rodonačelnikom je beat pokreta.

Nemir toga razdoblja smiruje se u opijelu za majku, u zbirci Kaddish i druge pjesme (Kaddish and Other Poems, 1961), nakon čega je Ginsberg ispisao mnoge zbirke uvjerljivog gradskoga lirskog iskaza.

Sudjelovao je u pokretu »proširenja svijesti« drogom, skovao pojam »flower power« (vezan uz tzv. hippies ili »djecu cvijeća«), otvoreno branio vlastitu homoseksualnost, predsjednika L. B. Johnsona proglasio »kriminalcem«, odgovarao pred odborom Senata.

Često je bio zatvaran, deportiran s Kube, izbačen iz Praga uoči 1968. Ranih 1970-ih čitao je pjesme na velikoj turneji s Bobom Dylanom, a 1980. optužio domovinu kao »državu prismotre«.

Angažiranost i čitanje pred masama neodvojive su od njegova djela; zbog novog rječnika, može se nazvati svojevrsnim anti-Whitmanom. Svoj je opus okupio 1984. na 800 stranica Sabranih pjesama (Collected Poems: 1947–80).

Ginsberg je preminuo 5. travnja 1997. godine u New Yorku.
(Izvor: Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije)

"Ameriko"

Ameriko dao sam ti sve i sada sam nitko i ništa.
Ameriko dva dolara i dvadeset sedam centi, 17. siječnja 1956.
Ne mogu podnijeti vlastiti um.
Ameriko kada ćemo okončati ljudski rat?
Jebi se sa svojom atomskom bombom.
Ne osjećam se dobro ne gnjavi me.
Neću napisati pjesmu sve dok ne budem pri zdravoj pameti.
Ameriko kada ćeš postati anđeoska?
Kada ćeš skinuti svoju odjeću?
Kada ćeš pogledati u grob i ugledati samu sebe?
Kada ćeš postati dostojna svojih milijun trockista?
Ameriko zašto su tvoje knjižnice pune suza?
Ameriko kada ćeš poslati svoja jaja u Indiju?
Zlo mi je od tvojih nezdravih potreba.
Kada ću moći otići u samoposlugu i zahvaljujući svojoj ljepoti kupiti si ono što mi treba?
Ameriko ipak smo ti i ja savršeni a ne onaj svijet.
Ne mogu podnijeti tvoju mašineriju.
Zbog tebe sam poželio postati svetac.
Mora postojati neki drugi način da se riješi ovaj spor.
Burroughs je u Tangeru ne vjerujem da će se vratiti to je užasna vijest.
Jesi li i ti užasna vijest ili je ovo neka vrsta neslane šale?
Pokušavam shvatiti u čemu je stvar.
Odbijam se odreći svoje opsesije.
Ameriko prestani me forsirati znam što činim.
Ameriko šljivini cvjetovi opadaju.
Već mjesecima ne čitam novine, svakog dana se nekomu sudi za ubojstvo.
Ameriko osjećam naklonost prema svim radnicima svijeta.
Ameriko bio sam komunist kao dječak ne žalim zbog toga.
Pušim marihuanu kad god mi se pruži prilika.
Danima sjedim u kući i zurim u ruže na ormaru.
Kad odem u Kinesku četvrt, napijem se i nikad ne ševim.
Jasno mi je da ću imati problema.
Trebala si me vidjeti kako čitam Marxa.
Moj psihoanalitičar misli da sam sasvim normalan.
Neću izgovoriti Očenaš.
Imam mistične vizije i osjećam kozmičke vibracije.
Ameriko još ti nisam objasnio što si učinila ujaku Maxu nakon što je došao iz Rusije.
Tebi se obraćam.
Zar ćeš dopustiti da tvojim emocionalnim životom upravlja časopis Time?
Opsjednut sam časopisom Time.
Čitam ga svakog tjedna.
Njegova naslovnica zuri u mene svakog puta kad prođem pokraj slastičarnice na uglu.
Čitam ga u podrumu Narodne knjižnice u Berkeleyju.
Stalno me podsjeća na odgovornost. Poslovni ljudi su ozbiljni. Filmski producenti su ozbiljni. Svi su ozbiljni osim mene.
Pada mi na pamet da sam ja Amerika.
Opet govorim sam sa sobom.

Azija se diže protiv mene.
Nikad nisam dobio priliku kao kosooki.
Bit će bolje da proučim svoje nacionalno bogatstvo.
Moje nacionalno bogatstvo sastoji se od dva džointa marihuane, milijuna genitalija, privatnih zabilješki koje se ne mogu objaviti i koje jure brzinom od 2200 km na sat i dvadeset pet tisuća umobolnica.
Uopće ne spominjem svoje zatvore niti milijune obespravljenih koji žive u mojim loncima za cvijeće pod svjetlošću pet stotina sunaca.
U Francuskoj sam javne kuće spasio od zatvaranja, Tanger je sljedeće mjesto u koje ću otići.
Ambicija mi je postati Predsjednik usprkos činjenici što sam katolik.

Ameriko kako ću napisati litaniju dok se ti ponašaš tako bedasto?
Nastavit ću poput Henryja Forda strofe su mi samostalne koliko i njegovi automobili, štoviše, sve su različitih spolova.
Ameriko prodat ću ti svaku strofu za 2.500 dolara, 500 dolara jeftinije od tvoje stare strofe.
Ameriko oslobodi Toma Mooneyja
Ameriko spasi španjolske republikance
Ameriko Sacco i Vanzetti ne smiju umrijeti
Ameriko ja predstavljam mladiće iz Scottsboroa.
Ameriko kad mi je bilo sedam godina mati me je vodila na sastanke Komunističke ćelije umjesto ulaznice prodavali su nam punu šaku slanutka ulaznica je koštala pet centa a predavanja su bila besplatna svi su bili blaženi i sentimentalno raspoloženi prema radnicima sve je bilo sasvim iskreno nemaš pojma koliko je partija bila sjajna stvar 1835. godine Scott Nearing bijaše divan starac pravi muškarčina Majka Bloor vječito ženstvena štrajkašica me je rasplakala jednom sam svojim očima vidio židovskog govornika Izraela Amtera. Mora biti da su svi prisutni bili špijuni.
Ameriko ti zapravo ne želiš ratovati.
Ameriko za sve su krivi zli Rusi.
Ti Rusi ti Rusi i ti Kinezi. Osobito Rusi.
Rusija nas želi žive pojesti. Rusija je luda za vlašću. Želi nam ukrasti naše automobile iz naših garaža.
Ona želi prisvojiti Chicago. Njoj treba Crveni Reader’s Digest. Ona želi preseliti naše tvornice automobila u Sibir. Ona bi htjela da njena golema birokracija upravlja našim benzinskim crpkama.
To nikako nije dobro. Fuj. Ona bi Indijance učila čitati. Njoj su potrebne snažne crnčuge. Aha. Ona bi sve nas natjerala da rintamo šesnaest sati dnevno. Upomoć.
Ameriko situacija je doista ozbiljna.
Ameriko imam takav dojam dok gledam televiziju.
Ameriko je li to istina?
Bolje da odmah prionem na posao.
Istina je da ne želim ići u Vojsku niti raditi za tokarskim strojem u tvornici preciznih dijelova, ionako sam kratkovid i psihopat.
Ameriko odlučio sam ti pružiti svoju pedersku pomoć.

Berkeley, 17. siječnja 1956. (Izvor: Lupiga.Com)

 

 

Kopirati
Drag cursor here to close