''Bosanski križ''  - knjiga-spomenik kao posveta unikatnom i mističnom znaku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

„Bosanski križ“, kulturno-povijesna studija Ivana i Josipa Lovrenovića, kapitalno je djelo u bibliografiji kulturne povijesti BiH.

Ova je knjiga – enciklopedija posvećena nadgrobnim spomenicima u formi antropomorfnog križa kojim su se na području Bosne obilježavali kršćanski grobovi nakon što je uspostavom Osmanskog carstva nastalo društvo s tri razdvojene vjere.

Ova se specifična spomenička skulptura zadržala kod katolika u nekim dijelovima srednje Bosne kroz nekoliko stoljeća do danas, premda se kroz vrijeme razvijala i mijenjala, nikada nije napustila početni oblik. Autori knjige istraživali su katoličke nadgrobne spomenike u Mrkonjić-Gradu, Kotor Varoši, istočnom obodu Livanjskog polja, ramska sela kod Prozora i kraj oko Zenice i Travnika.

Ništa o križevima ne znamo

Knjigu „Bosanski križ – nadgrobna skulptura iz doba turske vlasti“ koja na 550 stranica objašnjava pojavu te spomeničke baštine i donosi terenski uvid u njezino stanje na tridesetak lokacija po srednjoj Bosni, uključujući i 330 novih fotografija Josipa Lovrenovića i šest preglednih karata, objavile su nakladničke kuće Synopsis iz Zagreba i Dram radosti iz Travnika.

“Ništa o križevima ne znamo, osim njih samih“, riječi su Ivana Lovrenovića, autora teksta ove knjige, koje zapravo ponajbolje opisuju fenomen križeva kojima su se kršćanski grobovi počeli obilježavati od prijelaza 15. u 16. stoljeće nakon što je zamrla srednjovjekovna kultura obilježavanja grobova stećcima.

“Razdoblje koje je uslijedilo stećcima ostavilo je zadivljujući kulturni znak, fenomen zagonetan i unikatan u razmjerima balkanskim i europskim, a do danas od domaće znanosti i kulturne javnosti gotovo neprimijećen”, rekao je Lovrenović.

Spomenik spomeniku

U prvom dijelu knjige izložena su razmatranja o bosanskom križu – vrijeme nastanka, bilješke o kontekstu, postanak, tumačenja, natpisi, ikonografija i simbolika, a drugi dio knjige – Topografija – itinerar – kalendar prati fenomenološku analizu križeva koje su Ivan i Josip Lovrenović pronašli u brojnim grobljima u selima i naseljima oko Travnika, Novog Travnika, Jajca, Pougarja, Livna, Rame, Mrkonjić-Grada i Zenice.

Fra Miro Jelečević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, ističe kako nije pretjerano samu knjigu koja bavi sepulkralnom kulturom, odnosno nadgrobnim spomenicima katoličke konfesije od početka 16. do konca 19. stoljeća (pa čak i do početka 20. stoljeća), nazvati svojevrsnim spomenikom.

“Pomalo tautološki zvuči: spomenik spomeniku (ili spomenicima). No, čini se da je baš tako: gotovo arheološkim poslom Lovrenovići su na grobljima u zaboravljenim mjestima, po grobljima utonulim u zemlju, po šikarama, šumama i stranputicama otkrivali i na svjetlo svijesti nam vraćali te neobične i doista zaboravljene spomenike. Primjerci koje su evidentirali ocrtavaju jasno omeđen prostor kojeg je središte u širem travničkom kraju, ali se proteže livanjskim, ramskim, uskopaljskim, jajačkim, varcarskim, kotorvaroškim krajem. Varijacije se dakako susreću i drugdje”, rekao je fra Miro Jelečević za Bljesak.info.

Knjiga ima određene enciklopedijske crte, dodaje fra Miro Jelečević, iako je – prema riječima samog autora teksta – zapravo tek malo otvaranje vrata u predočeni svijet.

Od 'ljudeskara' do minijatura

“Osim pionirskih i radova Paole Korošec i Đoke Mazalića od prije sedamdesetak godina, ovo je prvo značajnije i izravno bavljenje temom. Ujedno je su tu dani i određeni kriteriji za – nadajmo se – kasniju znanstvenu terminologiju, klasifikaciju i interpretaciju, osobito na razini simbolike“, izjavio je Jelečević.

Bosanski križevi iz 16. stoljeća: Od 'ljudeskara', u čovjekovoj prirodnoj veličini pa do minijaturnih dimenzija

Ono što Ivan Lovrenović naziva "bosanski križ", ističe Jelečević, nastavlja se na stare srednjovjekovne plurikonfesionalne spomenike mramorove/stećke, a kraj 15. i početak 16. stoljeća za Bosnu je prijelomno vrijeme: pred premoćnom silom Osmanlija nestaje Bosanskog kraljevstva i njegovih institucija, a društvo se sve više religijski dijeli – osobito doseljavanjem novog muslimanskog stanovništva te islamizacijom, kao i preseljavanjem pravoslavnog stanovništva.

“Tada ujedno nestaje stećaka kao jednog od obilježja bosanskog srednjovjekovlja. Kod katoličkog stanovništva srednje i jugozapadne Bosne nadgrobni spomenici dobivaju formu antropomorfnog križa sa sličnom ili jednakom ornamentikom i epigrafikom kao na stećcima (usporedivu pojavu možemo vidjeti na prvim muslimanskima spomenicima koji također preuzimaju neke ukrase sa stećaka). Radi se dakle o križu koji podsjeća na ljudski lik. Pri tome dimenzije variraju: od ‘ljudeskara’, križeva u čovjekovoj prirodnoj veličini, do manjih pa i malih dimenzija, ali jasno prepoznatljivih oblika. Stoga Ivan Lovrenović smatra da se na već spomenutom arealu pojavljuju značajne sličnosti i zajedničke karakteristike u oblikovanju križeva koje opravdavaju nazivanje te forme nadgrobnog spomenika posebnim imenom: bosanski križ”, rekao je fra Miro Jelečević.

Intimni pokušaj shvaćanja 'bosanskih križeva'

Josip Lovrenović, autor fotografije u ovoj knjizi, ističe da su, kreativnom procesu, koji traje dugi niz godina, najvažniji bili odlasci na lokacije.

“Samo tako se može utvrditi šta pojedini kamenovi pokazuju ili skrivaju u odnosu na doba dana i godišnje doba. Nije se jednom desilo da se zateknemo u krivo vrijeme na pravom mjestu. Teškoća bi se mogla odnositi samo na nemogućnost povratka na lokaciju. Takvih nemogućnosti je srećom bilo malo, a njih smo uglavnom rješavali mijenjajući plan rada i itinerera u hodu, na licu mjesta. Zbog vječnog hlada visokog raslinja ili zaklonjenosti drugim, novim nadgrobnicima neke je lokacije vrlo teško fotografirati bez velikih radova i specijalne opreme. Zato je bilo potrebno usvojiti likovni princip vlastitog prilagođavanja situaciji u prostoru i, mimo svih drugačijih umjetničkih htijenja i nakana, pokušati izvući najbolje iz onoga što se preda mnom nalazi”, rekao je Josip Lovrenović za Bljesak.info.

Čitav poduhvat: priprema, planiranja i putovanja, fotografiranje, uređivanje i izbor fotografija te ništa manje zahtjevan rad na knjizi, bio je niz izazova, napominje Lovrenović.

“Prije više od četrnaest godina započeo je naš intimni pokušaj šireg shvaćanja ove teme. Tada nismo znali kuda će nas čitav taj poduhvat odvesti niti čime će rezultirati. Ipak, sigurno je da bih se, u profesionalnom smislu, puno teže izborio sa samim sobom da nije bilo pravog, dubokog razumijevanja i kontinuirane prijateljske podrške fotografa Dženata Drekovića, urednika fotografije u ovoj knjizi“, izjavio je Lovrenović.

Nije uputno samoodređivati uspješnost, ističe Lovrenović, pogotovo ako je čovjek svjestan ukupnih prilika i vlastitih ograničenja, ali je u prevladavanju tih prilika i ograničenja uloženo puno truda i energije.

“Nadam se da će knjiga i fotografije uspjeti prenijeti intenzitet doživljaja kojima sam bio izložen tokom ovog procesa. Ukupan prikupljeni foto-materijal svakako je puno veći i raznovrsniji nego što je, prateći logiku i potrebe knjige, u njoj objavljeno. Možda će jednog dana i uz dobre prilike i te druge fotografije biti izložene pa će, uz one objavljene u knjizi, upotpuniti širu sliku vlastitog doživljaja“, rekao je Josip Lovrenović.

Paradoks Bosne – zaborav i sjećanje

“Bosanski križ” progovara i preslikava, ističe fra Miro Jelečević, o paradoksu Bosne: zaboravu i sjećanju i njihovoj neumornoj borbi i ljubavi.

“Jer Bosna i Hercegovina je toliko puta izmiješana, ispreturana, seljena i raseljavana i naseljavana da u njoj sjećanje ponekad izgleda poput ponornice: sad je tu, sad se izgubi. A ono što se potom zatiče i nalazi kao ostatak od prije često se maštovito ocrtava i opisuje, nerijetko uz dozu straha ili tabua. Prečesto se čini da je zaborav naša neumoljiva sudbina i jedina mogućnost – sve dok se ne pojave knjige poput ove, koje nas vraćaju nama samima, ali i postojanosti života”, rekao je Jelečević.

Ivici Đikiću su u “Bosanskom križu” zadivljujuća, kako kaže, najmanje tri momenta.

“Prvi je cjeloživotna i ganutljiva očaranost Ivana Lovrenovića autentičnošću i začudnom ljepotom nadgrobnih spomenika iz 'srca Bosne' nastalih u vrijeme turske vlasti. Ti 'križi', kojima bosanski kršćani počinju obilježavati grobove poslije doba stećaka, unikatan su i mističan kulturni znak koji je nepravedno ostao u sjeni monumentalnosti i magije stećaka“, rekao je Đikić za Bljesak.info.

Djelo kojim je Lovrenović zadužio bh. kulturu kao malo tko prije njega

Ivan Lovrenović ispravlja tu nepravdu, dodaje Đikić, a u tome mu asistira Josip Lovrenović izvanserijskim fotografijama.

“Drugi moment je Lovrenovićevo duboko poznavanje fenomena koji skrupulozno istražuje i kojem se divi desetljećima, fenomena koji nije moguće razumjeti izvan potpunog uranjanja u kontekst vremena i prostora“, ističe Đikić i napominje  treći moment: spisateljsku samozatajnost i odsustvo ikakve kategoričnosti u suočenju s tim autohtonim i čudesnim oblikom ljudskog izražavanja.

“Ukratko, još jedno u nizu djela kojima Lovrenović zadužuje bosanskohercegovačku kulturu kao malo tko prije njega“, rekao je Đikić.

Fra Miro Jelečević se, na koncu pita, je li to neki usud da se kao u pravilu ovakve knjige pojavljuju uglavnom kad zalazi i nestaje svijet koji nam je bio pred očima, u slici, a često nijem, nepoznat.

“Stoga knjiga 'Bosanski križ' budi fascinaciju i radosnu strast, ali također otvora vrata nekoj sjeti pa i tuzi. A možda su takve knjige najbolje: vrijednosno duboke, višeslojne, čak pomalo uznemirujuće, osobno nas dotiču”, rekao je fra Miro Jelečević.