Ankica Tomić za Bljesak.info: Mogli bi se snimiti novi 'Smogovci'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ankica Tomić, nagrađivana hrvatska književnica, koja je nedavno promovirala svoj novi roman u Mostaru, doduše pred jako malim brojem ljudi, u intervjuu za Bljesak.info govori o lakoći pisanja i nadahnuću u običnim životima. Otkrila nam je kako mostarku promociju ne smatra propalom te da se za njezin roman zanimaju filmaši. Prvima nam je otkrila i o čemu će biti njezin novi roman.

Bljesak.info: Osvojili ste VBZ-ovu nagradu, Kiklop, a Vaš prvijenac je nagradilo Društvo hrvatskih književnika. Dakle, ''pokupili'' ste sve vrijedno u Hrvatskoj. Koliko su nagrade teret za buduće pisanje?

TOMIĆ: Kad dobijete nagrade za prvijenac, a usput ih prati i medijski interes, prirodno je da strahujete od reakcija na drugi roman. Pred izlazak "Damen kaprica" imala sam veliku tremu. U rukopisu su ga pročitali neki prijatelji i rodbina, no ma koliko njihovo mišljenje bilo važno, uvijek postoji opasnost da su subjektivni. Srećom, uslijedili su pozitivni komentari i neutralnih čitatelja, nakon čega je pritisak u mojoj glavi popustio.

Bljesak.info: Možda je neugodno, ali ne možemo izbjeći pitanje o mostarskoj promociji Vašeg romana 'Damen kapric' na kojem je bilo doslovno osam ljudi. Je li zakazao Mostar i organizator ili je to surova slika stanja u kojem se nalazi pisana riječ i zanimanje za nju?

TOMIĆ: Nisam tu promociju shvatila kao propalu. Ljudi su bili zainteresirani, došli su onamo svojevoljno, a meni je uvijek drago upoznati čitatelje. Odabirem kvalitetu umjesto kvantitete. Mislim da ne bi imalo smisla dovlačiti ljude na promociju samo kako bi se napunio prostor. Ljubitelja knjige možda je malo, no odabrani su. Meni je bilo lijepo i rado bih u Mostaru promovirala i idući roman.

Bljesak.info: Pišete o stvarima koje su naša svakodnevnica. U Vašem zadnjem romanu glavni su likovi bračni par kojeg more stambeni i ljubavni problemi. Koliko je autoru teško tako ''obične'' stvari učiniti privlačnim čitatelju?

TOMIĆ: Čitateljima se sviđaju ili romani s nevjerojatnom radnjom ili priče u kojima se mogu prepoznati. A bez identifikacije s likovima nema ni dobre fikcije. S "Damen kapric" pokušala sam zaviriti u privatnost tzv. običnih ljudi jer u stvarnom životu možda poznajemo susjede i prijatelje, ali nikad do kraja ne doznajemo kako ti ljudi žive u svoja četiri zida. Osim toga, tema rješavanja stambenog pitanja toliko je sveprisutna da je od nje mnogo važnije kako različiti karakteri reagiraju na stvarnost, nego stvarnost sama.

Bljesak.info: Izjavili ste kako je 'Damen kapric' Vaš prvi ozbiljniji eksperiment s fikcijom. Što je teže iznijeti pred čitatelja, fikciju ili nešto satkano od autobiografskog kao što je slučaj s Vašim prvim romanom?

TOMIĆ: "Naročito ljeti", moj prvi roman, iz mene je jednostavno izletio na papir. Bilo ga je bitno lakše napisati, ali i teže pokazati obitelji. Kad pišete o stvarnim ljudima, htjeli - ne htjeli, otkrivate i njihove tajne, a to može biti bolno. Budući da nisam htjela nikoga uvrijediti, bila sam spremna odustati od objavljivanja ako roditelji i brat budu negativno reagirali, no srećom - njihovi su dojmovi bili više nego pozitivni. S "Damen kapric" morala sam biti opreznija u samom kreiranju likova, upoznati ih prije nego što ih napišem i s njima osjetiti povezanost kako bih ih pustila da reagiraju na podražaje. To je, naravno, izazovan zadatak.

Bljesak.info: Hvale Vas zbog lakoće pisanja. U čemu je tajna?

TOMIĆ: Teško je analizirati vlastiti stil. Mislim da se svaki pisac prvo profilira kao čitatelj, i još prije toga kao osoba. Nastojim ne biti komplicirana ni u životu ili barem, da budem samokritična, komplicirati što manje. Zato mi je drago što moj stil publika percipira kao "nezamoran".

Bljesak.info: Radili ste kao redaktor u tjedniku Globus. Je li lakše ispravljati sebe ili druge i možete li nam otkriti koliko su loša neka velika novinarska pera?

TOMIĆ: Redaktorski posao prilično vas nauči što je u tekstu višak, a čega nedostaje. Nastojala sam na isti način čitati i vlastita poglavlja. Čitala sam ih i po nekoliko puta, kao da čitam tuđi tekst (koliko je to moguće). A što se tiče novinarske profesije, ona ima svoje unutarnje zakonitosti koje publika ne vidi čitajući tekst: nekad su rokovi prekratki, nekad urednički zahtjevi nerealni, nemate vremena čekati inspiraciju ako tekst morate isporučiti još danas... Zato i tekstova ima svakakvih. Pamtim dobra novinarska pera, ovim lošima pokušavam pomoći. A malo je onih kojima je stil nepopravljiv.

Bljesak.info: U ranijim intervjuima spominjali ste kako već pripremate novo djelo. O čemu se radi?

TOMIĆ: Pišem roman čija je radnja smještena u 30-ak sati jedne srijede (i nešto četvrtka) lipnja 1957. Osnovnu radnju remete flashbackovi koji sežu do Prvog svjetskog rata. Kako volim romane s puno naizgled nepovezanih likova koji se stapaju u jednu (smislenu) cjelinu, tako samu sebe izazivam pišući novu priču. Bit će ih tridesetak i već su, velikim dijelom, živi. Ministarstvo kulture procijenilo je da bi priča mogla biti zanimljiva...

Bljesak.info: Kad smo kod zanimanja za knjige, govorili ste i o tomu kako biste svoj roman voljeli vidjeti na ekranu. Ima li zanimanja i ponuda za ekranizaciju?

TOMIĆ: Dosta se ljudi, čak i onih iz filmske branše, "zakačilo" na filmičnost mojeg drugog romana. No, rano je o tome govoriti. Također, mislim da bi "Naročito ljeti" bila odlična serija za djecu i mlade koju bi, kao i primjerice, "Smogovce", mogli gledati i odrasli. Ipak, takvi su projekti financijski zahtjevni... Ali, ni kriza valjda neće vječno trajati.