"Bumbarov let", pjesma koja nam se odmah učini poznatom i bliskom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bili ljubitelji glazbe ili ne, uvijek kad čujemo skladbu "Bumbarov let" kao da se probudimo iz svakodnevne rutine, ne razmišljajući puno o tome kako se pjesma zove ni tko joj je autor.

Autor te kratke partiture koja nam obično izazove ugodu je ruski skladatelj i glazbeni pedagog Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov, koji je preminuo upravo na današnji dan prije 115 godina, 21. lipnja 1908. u Ljubensku.

Inače, "Bumbarov let" jedna je od najtežih kompozicija u svijetu klasične glazbe. Kompozicija je to koja zahtijeva izuzetnu spretnost i brzinu svakog izvođača. 

Rimski-Korsakov je rođen 18. ožujka 1844. u Tihvinu, a od šeste godine učio je glasovir, s jedanaest počeo skladati, ali je zbog obiteljske tradicije 1856. krenuo u vojno-pomorsku školu u Petrogradu.

Istodobno je od 1859. učio glasovir kod Fjodora Andrejeviča Kanilea (Fëdor Andreevič Kanille), koji ga je 1861. upoznao s Milijem Aleksejevičem Balakirevim i Cezarom Antonovičem Kjuijem, te je pristupio skupini Petorice.

Nakon završenoga školovanja za mornaričkoga časnika (1862) po dužnosti je otišao na trogodišnje putovanje brodom, gdje je završio simfoniju. Nakon povratka u Rusiju simfonija je 1865. bila izvedena i prihvaćena kao prva autentična ruska simfonija.

Unatoč aktivnoj službi u mornarici, 1871. prihvatio je poziv Sanktpeterburškoga konzervatorija za mjesto profesora kompozicije i instrumentacije. Istodobno je i sam usavršio svoje znanje teorijskih glazbenih disciplina (harmonija, kontrapunkt itd.).

Godine 1873. istupio je iz mornaričke službe, kao dirigent debitirao je 1874. Tijekom 1880-ih postao je vodećom ličnošću tzv. Beljajevskoga kruga, skupine koja je promicala rusku glazbu organizirajući koncerte i objavljujući skladbe ruskih skladatelja.

Uz skladanje vlastitih djela godina orkestrirao je i završavao djela Aleksandra Porfirjeviča Borodina (Knez Igor) i Modesta Petroviča Musorgskoga (Hovanščina), te je 1896. preradio i njegovu operu Boris Godunov.

Godine 1887. nastala su njegova najpopularnija orkestralna djela: Španjolski capriccio i Šeherezada. Posljednje razdoblje svojega stvaralaštva (nakon 1894) Rimski-Korsakov posvetio je poglavito skladanju opera. Godine 1907. opet je u Parizu dirigirao koncertima ruske glazbe, koje je organizirao Sergej Pavlovič Djagilev.

Rimski-Korsakov jedan je od vodećih predstavnika ruskog nacionalnog stila XIX. stoljeća. Elementi folklornoga nasljeđa nalaze se u svim oblicima njegova stvaralaštva (oko 130 djela).

Najuspjelijima se smatraju opere, koje se zasnivaju na sadržajima iz ruske povijesti ili na slavenskim legendama i mitologiji. Remek-djelo na području opere-bajke njegova je Snjeguljica (Sneguročka, 1880–81., prema priči Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskoga).

Uz to je obogatio europski harmonijski jezik (cjelostepena ljestvica, modusi, povećani akordi i intervali i dr.), a svojom majstorskom orkestracijom utjecao je na širok skladateljski krug, koji se proteže do Mauricea Ravela i Claudea Debussyja.

Napisao je Praktični udžbenik harmonije (Praktičeskij učebnik garmonii, 1886); posmrtno su mu objavljeni Kronika mojega glazbenog života (Letopis’ moej muzykal’noj žizni, 1909) i utjecajne Osnove instrumentacije (Osnovy orkestrovki, 1913). (Izvor: Hrvatska enciklopedija)