U Hutovu podignut spomenik ''ćiri''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Teško je naći primjer takve nostalgije kao što je hutovska. Međutim, za razliku od nostalgija za rodnim krajem, đačkim dobom, ljubavima, hutovska nostalgija je specifična, oni tuguju za uskotračnom prugom.

Svi mještani stariji od 1976. kada je pruga ukinuta, ne mogu sebi oprostiti što nisu sačuvali makar prag, a da se ne govori o signalu.

Dojam je da bi starije i Hutovce rođene poslije 1976. mogla razveseliti samo lokomotiva, koja je prosječni ljudski vijek, od 1901. pa do 1976. snažnim piskom budila usnuli klanac ispod Žabe, približavajući se Hutovu, piše Večernjak.

Za razliku od drugih dijelova BiH gdje je naziv ''ćiro'' bio sinonim za uskotračne lokomotive na jugu Hercegovine, zvali su ih ''boko''. Svaki drugi muški stanovnik naselja južno od Popova polja oko kojeg su jezdile parnjače u prvoj polovici 20. stoljeća, nosio je ime Boško ili Boko. Shodno tome i svoj vlak koji je život značio, prozvali su ''boko''.

Samo jedna lokomotiva je ostala pred bivšom željezničkom postajom u Trebinju. Ako su već ostali bez lokomotive, pruge, signala i drugih uređaja, Hutovci su ovih dana podignuli spomenik svome ''boki''. Nakon punih 38 godina, skupina entuzijasta pokrenula je projekt izgradnje spomenika ''ćiri'', vlaku koji je Hutovo pretvorio u metropolu.

''Mnoge bake iz okolnih sela i danas će reći da je otići u Hutovo u to vrijeme bilo ravno otići u Split, Zagreb ili Dubrovnik. Uz to uskotračna pruga je othranila generacije hutovskih obitelji čiji su poslovi bili vezani uz željeznicu'', pripovijeda Boško Mustapić.

Višestruko nagrađivani redatelj i scenarist Vlatko Filipović, Hutovac, na tom će spomeniku snimati kadrove za film ''Od Gabele do Huma''. Stanislav Vukorep, Hutovac, priprema monografiju o južnim prugama ''Pruge koje su život značile''.

''Krenuo sam smišljati film za kraj svog života jer prvo što sam uradio profesionalno, pravo i dobro, jest scenarij koji se zvao ''Od 816 do 94'', iz 1963. To je broj vlakova i broj jednog otpravnika vlakova, što su bili moj otac i moj djed. I ja sam trebao biti željezničar, ali sam igrom slučaja postao redatelj'', ističe Filipović.

Radovi na spomeniku bit će završeni tako da Hutovo s uređenom ulicom oko crkve, popločanim grobljem i spomenikom ''boki'' spremno dočekuje tisuće posjetitelja manifestacije ''Ivanjski krijesovi''.