Srbija se oprostila od Bore Todorovića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Beograd i Srbija odali su u četvrtak poslije podne posljednju počast glumcu Bori Todoroviću, a ispraćaj je protekao uz tihe zvuke klasične glazbe i dugi mimohod kolega, prijatelja i građana koji su došli oprostiti se od legende jugoslavenskog i srpskog glumišta i jednog od najcjenjenih filmskih i kazališnih umjetnika.

Pokraj lijesa, prekrivenog cvijećem, na Novom groblju u Beogradu nije bilo oproštajnih govora, a na komemorativnom skupu u Ateljeu 212 kolege su osobni i glumački životopis Bore Todorovića opisivali rječima “legenda, majstor, šarmer, velikan...”.

Glumac Branislav Lečić nazvao je Boru Todorovića velikanom i majstorom jer je “koristio minimum glumačkih sredstava, a postizao maksimum scenskog izraza”.

“Imao je vrlo rijetku, neviđenu vještinu, igrao se, tako se lijepo igrao i na sceni i u životu. Takvi ljudi nas liječe... Nama je uvijek bio inspiracija, a to će ostati i budućim generacijama... Bio je majstor. Radio je to s lakoćom i neumorno. Nelogično mi je da takav simbol života umre. Ne liči mi to na Boru i jednostavno ne vjerujem u njegovu smrt...”, rekao je Lečić pred prepunom salom Ateljea 212.

Bora Todorović umro je 7. srpnja u Beogradu u 85. godini nakon što je nekoliko dana prije operirao slijepo crijevo, a tijekom oporavka doživio je moždani udar i pao u komu.

Rođen 1930. u učiteljskoj obitelji u Beogradu, glumi se posvetio nakon što je napustio studij strojarstva. Bio je u klasi s Ljubom Tadićem kod profesora Joze Laurenčića.

Torodović je brat također slavne glumice Mire Stupice i otac glumca Srđana Todorovića i glumice Dane Todorović.

Njegov prvi kazališni angažman bio je u Beogradskom dramskom pozorištu, ali je ubrzo sa sestrom Mirom Stupicom i njezinim tadašnjim suprugom Bojanom Stupicom otišao u Zagreb, gdje je četiri godine radio na sceni Hrvatskog narodnog kazališta.

Po povratku u Beograd godinama je nastupao u Ateljeu 212 i igrao uloge u najvažnijim predstavama toga teatra.

Na filmu je ostvario brojne nezaboravne uloge, prepoznatljive po njegovom ozbiljnom izrazu lica, čak i kad su u pitanju bile komedije. I danas se često citiraju mnoge replike koje je izgovarao kao lik u nekim od najpopularnijih jugoslavenskih filmova: Čuvar plaže u zimskom periodu, Nacionalna klasa, Vruć vetar, Tko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug, Balkanski špijun, Balkan ekspres i Dom za vešanje.

Dobitnik je najuglednijih kazališnih i filmskih nagrada.