"Poetsko stvaranje je neobjašnjiva tajna, kao i tajna rađanja čovjeka"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Obilježavajući Svjetski dan poezije, 21. ožujka, UNESCO prepoznaje jedinstvenu moć poezije da na savršen način izrazi kreativni duh ljudskog uma.

Odluka o proglašenju 21. ožujka Svjetskim danom poezije usvojena je tijekom UNESCO-ovog 30. zasjedanja održanog u Parizu 1999. godine.

Jedan od glavnih ciljeva Dana poezije je podržati jezičnu raznolikost kroz pjesničko izražavanje i ponuditi ugroženim jezicima priliku da se čuju u njihovim zajednicama.

Obilježavanje Svjetskog dana poezije također treba potaknuti povratak usmenoj tradiciji pjesničkih recitala, promovirati podučavanje poezije, obnoviti dijalog između poezije i drugih umjetnosti kao što su kazalište, ples, glazba i slikarstvo te podržati male izdavače i stvoriti atraktivnu sliku poezije u medijima.

"Pjesnik nije čovjek samo duboka osjećanja i velike fantazije; nije svak pjesnik tko je poetičan. Pjesnik je samo onaj tko posjeduje superiornu moć riječi i izraza", zapisao je veliki Antun Gustav Matoš.

Sjajni turski književnik Orhan Pamuk pak kaže: "Problem pravog pjesnika zapravo je uvijek isti: ako je dugo sretan, postane otrcan. A ako je dugo nesretan, ne može u sebi naći snagu na koju bi se njegove pjesme mogle osloniti... Sreća i pjesništvo - to ne može dugo zajedno. Nakon nekog vremena ili sreća obezvrijedi pjesnika i njegovu poeziju ili mu prava poezija upropasti sreću."

S povodom ili bez njega, uz Svjetski dan poezije ili savim slučajno, nikada nijedan izbor najbolje svjetske poezije nije bio točan niti pravedan. Zato i ne treba 'razbijati' glavu time koji su pjesnici najbolji u ljudskoj povijesti ili koje su to pjesme.

Uostalom, Lorca je kazao: "Poetsko stvaranje je neobjašnjiva tajna, kao i tajna rađanja čovjeka"

Stoga se uz Svjetski dan poezije dovoljno prisjetiti se bar nekih pjesnika... U izboru koji slijedi ispod radi se o pjesnicima iz regije.

Antun Branko Šimić (Drinovci, 18. studenoga 1898. – Zagreb, 2. svibnja 1925.) bio je hrvatski pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj.

Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. listopada 1917. – Sarajevo, 14. srpnja 1971.), bio je hrvatski i bošnjački pjesnik.

Miloš Crnjanski (Crnograd, 26. listopada 1893. — 30. studenog 1977., Beograd), bio je srpski književnik i jugoslavenski diplomat, poznat kao jedan od najvećih srpskih ekspresionističkih pjesnika 20. stoljeća.

Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. – Zagreb, 12. studenoga 1955.), bio je hrvatski pjesnik. Jedan je od najutjecajnijih pjesnika s ovih prostora.

Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.), bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac. Smatra se jednim od najboljih hrvatskih književnika.

Branko Miljković (Niš, 29. siječnja 1934. – Zagreb, 12. veljače 1961.), bio je jednim od najpoznatijih srbijanskih pjesnika druge polovice 20. stoljeća. 

Vesna Parun (Zlarin, 10. travnja 1922. − Stubičke Toplice, 25. listopada 2010.), bila je hrvatska pjesnikinja i prevoditeljica.

Desanka Maksimović (Rabrovica kod Valjeva, 16. svibnja 1898. – Beograd, 11. veljače 1993.), bila je srpska pjesnikinja, profesorica književnosti i članica Srpske akademije znanosti i umjetnosti.

Izet Sarajlić (poznat kao Kiko; Doboj, 16. ožujka 1930. — Sarajevo, 2. svibnja 2002.) bosanskohercegovački je književnik i povjesničar filozofije. Jedan je od najprevođenijih bosanskohercegovačkih pjesnika.

Dobriša (Dobroslav) Cesarić (Požega, 10. siječnja 1902. – Zagreb, 18. prosinca 1980.), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Silvije Strahimir Kranjčević (Senj, 17. veljače 1865. – Sarajevo, 29. listopada 1908.), bio je hrvatski pjesnik. Najznačajniji je hrvatski pjesnik realizma.

Aleksa Šantić (Mostar, 27. svibnja 1868. – Mostar, 2. veljače 1924.) bio je bosanskohercegovački pjesnik i akademik srpske nacionalnosti.

Hamza Humo (Mostar, 30. prosinca 1895. – Sarajevo, 19. siječnja 1970.), bio je bosanskohercegovački književnik.