"Pravo korespondencije"

Pisma logoraša sovjetskog Gulaga izložena u Moskvi

Kultura / Flash | 28. 01. 2015. u 12:49 R.I.

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Napisana na paklicama cigareta ili komadićima novina, izvezena uz pomoć riblje kosti ili izgrebana na kori breze - pisma logoraša sovjetskog Gulaga sada su izložena u Moskvi.

Izložbu "Pravo korespondencije" organizirala je moskovska grupa za zaštitu ljudskih prava Memorijal i na njoj su izložene na stotine pisama koje su zatvorenici slali svojim obiteljima. Izložba je otvorena do svibnja.

Pisma ilustriraju historijat sovjetskih logora za prinudni rad od stvaranja 1930-ih do kraja 1980-ih.

-Većina je napisana 1937. i 1938. na vrhuncu Staljinovih čistki kada je 70.000 'neprijatelja naroda' pogubljeno - kaže kustos izložbe Iria Ostrovskaja.

U to vrijeme, obitelji zatvorenika još uvijek nisu znale da je presuda "10 godina u kampu bez prava korespondencije" jednaka smrtnoj kazni.

-Dragi tata i mama, ne znam gdje me vode. Osuđen sam na 10 godina logora - napisao je pjesnik Vasilij Malaguša 1938. na putu za logor Kolima na dalekom istoku Rusije. Pismo je bilo među 15 koje je bacio iz voza i koje su pokupili ljudi koji su radili ili živjeli blizu pruge i poslali ih pjesnikovoj obitelji.

-Nisam neprijatelj - inzistira Anatoli Kozlovski u nekoliko rečenica izvezenih na komadu krpe, koristivši konac iz čarape i riblju kost kao iglu.

-Uhićen sam i bačen u zatvor - obavijestio je inženjer Vasilij Laiščev sina porukom izvezenom na maramici bez ikakvih znakova interpunkcije. "Ostani s majkom nastavi studije misli na mene".

-Zatvorenici Gulaga (skrachenica od Glavna uprava za logore i kolonije popravnog rada) mogli su da dobiju pravo na jedno pismo mjesečno, jedno na svakih šest mjeseci ili jedno godišnje. Ali ukidanje te povlastice bilo je omiljeno sredstvo kažnjavanja zbog čega su se mnogi logoraši dovijali da zaobiđu zabranu - piše AFP.

Pisma su često savijana u avione i bacana preko bodljivake žice gdje bi ih prolaznici pokupili i slali, riskirajući tako vlastitu slobodu. Neki zatvorenici koristili su šifre kako bi zavarali cenzore.

-Bio sam razočaran kada sam čuo da su te ujakovi rođaci upoznali. Oni nisu dobar svijet - napisao je znanstvenik Lev Miščenko, poslat na odsluženje kazne na daleki sjever Rusije, svojoj ljubavnici Svetlani Ivanovoj. U njihovoj prepisci od preko 1.200 pisama napisanih između 1946. i 1954. "ujak" je bila tajna policija, "soba" ćelija a "vitamin A" novac.

-Prepiska je bila jedina veza sa životom za zatvorenike Gulaga - kaže predsjednik Memorijala, Arsenij Roginski. Memorijal dokumentira totalitarnu prošlost sovjetske Rusije. "Ton pisama promijenio se posljednjih godina Sovjetskog saveza", objasnio je Roginski koji je i sam kao politički zatovrenik četiri godine bio u zatvoru.

-Za razliku od naših prethodnika koji su se plašili da bi svako njihovo pismo moglo da bude posljednje, mi smo bar znali da nećemo biti pogubljeni - dodao je on.

-Sovjetski teror gotovo da je abolirao društvenu solidarnost. Ali jedna institucija je preživjela, obitelj - rekao je Roginski, prenosi Tanjug.

Oko 18 milijuna ljudi prošlo je kroz logore Gulaga gdje su milijuni pomrli između 1929. i 1953. godine, tvrdi američka povjesničarka Anne Applebaum.

Kopirati
Drag cursor here to close